Yukinori Yanagi u Milanu pokazao da je njegova umjetnost relevantnija nego ikada

Dok se vozim metroom, razmišljam o tome koliko obožavam male avanture koje imam kad god odlučim posjetiti neki od tih velikih muzeja ili galerija suvremene umjetnosti koje se nalaze na periferiji grada. Obožavam nepoznato – ili možda bolje rečeno, taj proces u kojem ono postaje poznato. Upravo mi se to događa kad god krenem u neki grad u kojem nikad nisam bila, ili nisam bila dovoljno puta, kao što je to slučaj s Milanom. Još bolje ako u tom gradu postoji neka izložba u prostoru u kojem nikad nisam bila, s radovima umjetnika koje nikad nisam vidjela uživo. Sve mi se to vrzma po glavi dok shvaćam da već neko vrijeme nisam pogledala Google karte – i da baš na toj stanici trebam izaći. Scuza! – užurbano promrmljam dok se provlačim kroz gužvu. Sada već s razinom samopouzdanja ravnom lokalcu, pješačim do muzeja Pirelli HangarBicocca. Ako vas put ovog proljeća odvede u Milano, ili ste možda već tamo zbog čuvenog Milano design weeka, (ako ste u mogućnosti skoknite i do Pariza, tamo vas čeka još jedna velika izložba vrijedna posjeta) znajte da vas, osim zagarantirano dobrog šopinga, čeka i pregršt dobre umjetnosti.

Izložba japanskog umjetnika Yukinorija Yanagija, pod nazivom ICARUS, otvorena je 27. ožujka i bit će dostupna publici do 27. srpnja 2025. godine. U monumentalnim halama Pirelli HangarBicocca, nekadašnjoj industrijskoj zoni Milana, Yukinori Yanagi gradi složeni svijet od pijeska, vatre, zastava i ogledala. Retrospektiva ICARUS, njegova prva velika izložba u Europi, osvjetljava četiri desetljeća umjetničkog rada koji neprestano propituje identitet, granice i posljedice nacionalističkih mitologija. Od svojih ranih eksperimenata s pravim mravinjacima do monumentalnih instalacija koje tope voštane zastave država, Yanagi koristi materijale koji se raspadaju, tope i nestaju, pokazujući koliko su ideje nacije, suvereniteta i moći u svojoj suštini krhke. Izložba se proteže kroz cijeli prostor HangarBicocca kao sustav fragmenata, metafora i simboličkih ruševina, u kojem se ogledaju duhovi kolonijalne prošlosti, ekološki kolaps i nemirne granice suvremenog svijeta.

Photo: YANAGI STUDIO, Banzai Corner, 1991

U jednoj od njegovih najpoznatijih serija radova, World Flag Ant Farm, od koje sam najviše očekivala – i nije me iznevjerila – Yanagi pušta prave mrave da naseljavaju i razgrađuju nacionalne zastave ispunjene obojenim pijeskom, povezane tankim cjevčicama koje mravi koriste kao puteve. Mravi, kao simboli organiziranog kolektiva, ali i nesvjesnog otpora hijerarhiji, pretvaraju jasno definirane simbole moći u zrnaste, mutne oblike – mapu svijeta u raspadu. Ova intervencija prirode u simbolički poredak predstavlja jedno od temeljnih polazišta Yanagijevog rada: ideje koje definiraju kolektivni identitet nisu vječne ni stabilne, već porozne, propusne i podložne promjenama. Mravinjak postaje i metafora globalizacije, migracija i kontaminacije ideoloških granica – jer dok mravi prelaze iz jedne zastave u drugu, raspada se i iluzija o autonomiji nacija. Ako ste mislili da su mravi samo tihi, maleni i većinom iritantni stanovnici ove planete, Yanagi će vas natjerati da poslušate što imaju za reći.

Photo: YANAGI STUDIO, Yukinori Yanagi, EC Flag Ant Farm, 1992

Yukinori Yanagi povezuje dva snažna djela – Project God-zilla 2025: The Revenant from “El Mare Pacificum” i Article 9, instalaciju s japanskim natpisima u neonskim cjevčicama. Svaka fraza s vremena na vrijeme treperi, dopuštajući posjetiteljima da pročitaju samo djelomične fragmente teksta iz Članka 9 japanskog Ustava. Ovaj članak, koji se izričito odriče rata i upotrebe sile za rješavanje međunarodnih sporova, ima ambiciju doprinijeti svjetskom miru.

Sastavljen 1946. godine, na kraju Drugog svjetskog rata, pod utjecajem saveznika, a posebno američkog generala Douglasa MacArthura i japanskog cara Hirohita, Članak 9 i danas je predmet dubokih rasprava. U ovom djelu, Yanagi istražuje problematičnost službenog prijevoda tog teksta: prvi nacrt, napisan na engleskom jeziku od strane MacArthura, preveden je na japanski u službenom obliku, da bi potom bio ponovno preveden na engleski.

Yanagi koristi ovaj tekst kako bi skrenuo pozornost na kontradikcije koje proizlaze iz „poklonjene“ demokracije i unutarnje napetosti koje proizlaze iz tih povijesnih razlika – napetosti koje se savršeno uklapaju u širu temu njegove umjetnosti o moći, granicama i ideološkim konstrukcijama.

Photo: YANAGI STUDIO, Article 9, 1994

Postavka se nastavlja jednim spektakularnim radom, pod nazivom Project God-Zilla Onomichi U3. U središtu gomile olupina, bačvi i pijeska, kao da se izdiže duh prošlog stoljeća: ogromna sfera s projekcijom oka mitskog čudovišta Godzille. Njegova narančasto-žuta zjenica, zamišljena kao pogled same povijesti, smjenjuje se sa snimkama atomskih eksplozija – od Hirošime do testova u Tihom oceanu, pa sve do Fukušime. Yanagi spaja osobno i kolektivno pamćenje, sjećanja na djetinjstvo i japanske filmove o čudovištima iz mulja, s najdubljim traumama koje oblikuju azijsko-pacifičku regiju.

Dok sam stajala ispred te gigantske kugle, činilo se kao da gledam ravno u nešto što ne bi trebalo pogledati u oči – u jedno kolektivno sjećanje koje ne prestaje tinjati, bez obzira na vremenski odmak. Nema naracije koja vas vodi kroz izložbu, nema objašnjenja – samo prostor, tišina i materijali koji govore svojim jezikom.

Photo: YANAGI STUDIO, Project God-Zilla Onomichi U3, 2017

Iako se njegovi radovi često čitaju u globalnom ključu, Yanagi se neprestano vraća pitanju japanskog identiteta – kompleksnog spleta tradicije, modernizacije, militarizma i postkolonijalne traume. U Hinomaru Illumination (1993–1997), svjetleće kutije s japanskom zastavom u formi crvenog kruga na bijeloj podlozi postaju simbol opsesivnog nacionalnog narativa. Korištenjem svjetla i minimalističkog dizajna, umjetnik maskira brutalnost i ideološku rigidnost koju ta jednostavna forma može nositi. Ova formalna tenzija između čistoće estetike i nasilja značenja jedna je od konstanti u Yanagijevom radu: simboli moći nisu nužno spektakularni – oni često djeluju tiho, kroz formu, ponavljanje i odsustvo konteksta.

Photo: YANAGI STUDIO, Hinomaru Illumination, 2010

U vrijeme kada granice, identiteti i ekologija ponovo ulaze u centar pažnje, Yanagijeva umjetnost izgleda kao da je došla iz budućnosti. Izložba ICARUS osim što je najveća europska retrospektiva ovog umjetnika, ona je i serija radova koja nas podsjeća na to kako se naša kolektivna uvjerenja o moći i identitetu čine tako postojanima, iako bi mogli nestati samo kad ih jednom pogledamo malo bliže.