Dok je današnje društvo usmjereno na Yang, postoji disciplina koja tijelu omogućuje da se zaustavi i prepusti, s pozitivnim učincima na energiju, vezivna tkiva i opuštanje uma: Yin Yoga. Evo kako funkcionira.
Alice Rosati10 kolovoza, 2025
Yin yoga je vrlo moćna statična praksa. Mogli bismo reći da je čak i izazovnija od dinamične vinyasa sekvence sa složenim položajima, barem za one koji je promatraju samo površinski. Naime, zahtijeva sposobnost da ostanemo mentalno prisutni i da ne tražimo put za bijeg kroz tijelo ili misli. I upravo kroz to „bivanje“ u procesu prihvaćanja i promatranja, Yin Yoga donosi svoje učinke i izvan prostirke. Uostalom, yoga je sve ono što donosi promjenu u svakodnevni život.
„To je spori stil yoge koji integrira principe Hatha yoge (yoge tijela ili, bolje rečeno, yoge snage), tradicionalne kineske medicine i teorije meridijana. Posebnost Yin Yoge je u tome što se položaji izvode na pasivan način, bez ikakve snage, jer cilj nije aktivacija mišića, već stimulacija dubljih slojeva tijela poput fascija, odnosno onih vezivnih tkiva koja obavijaju mišiće, ligamente, tetive, zglobove i kosti“, objašnjava Giulia Maserati, učiteljica yoge u studiju The Garden Milano i suosnivačica projekta Parentesi GM, čiji je cilj donijeti blagostanje u tvrtke putem holističkih praksi.
„Prema tradicionalnoj kineskoj medicini, u tijelu se nalazi određen broj meridijana – 71, od čega je 14 glavnih – a to su energetski kanali kroz koje Qi, životna energija, teče cijelim tijelom, povezujući različite regije u svojevrsnu mrežu. Svaki meridijan povezan je s jednim organom te specifičnim fizičkim, emocionalnim i psihičkim funkcijama. Za održavanje dobrog zdravstvenog stanja, nužno je da energija može slobodno teći kroz tu mrežu, dok kod blokada ili zastoja, Qi ne teče ispravno, uzrokujući fizičku bol ili stanje neravnoteže. Duž meridijana nalaze se posebne točke koje se mogu stimulirati digitopresurom ili akupunkturom kako bi se otpustile eventualne blokade i ponovno uspostavio pravilan protok energije u tijelu. Ideja iza ovog stila yoge jest upravo ta da određeni položaji Hatha yoge djeluju izravno na te točke otpuštanja te da, ako se zadrže dovoljno dugo, od 3 do 5 minuta ovisno o položaju, mogu ponovno uspostaviti pravilan protok Qi-ja i time vratiti tijelo u stanje blagostanja“, priča Giulia.
Igor Ustynskyy
„Prakse traju sat vremena i započinju kratkim centriranjem, nakon čega se odmah prelazi na položaje iz sekvence, koji se uglavnom izvode sjedeći ili ležeći. Često se koriste rekviziti poput jastuka, bolstera, deka i blokova, a između položaja se izvode neutralizirajuće pozicije koje tijelu omogućuju da upije učinke prethodnih asana. Početno zagrijavanje nije potrebno, upravo kako bi se izbjeglo da učinci prakse djeluju na mišiće, a ne na dublja tkiva. Sat zatim završava završnim opuštanjem u Savasani.“
Kao što yogijsko tijelo ima grubu i suptilnu dimenziju, tako se i dobrobiti Yin yoge doživljavaju na razini fizičkog tijela te u dubljoj, mentalnoj i emocionalnoj dimenziji. „Na grubljoj razini, pomaže u radu na fasciji te time vraća vitalnost tetivama, ligamentima i zglobovima, vraćajući zdravu fleksibilnost. Ako se prakticira redovito, kroz sekvence usmjerene na jedan ili više organa, omogućuje i rad na zdravlju tih organa. Na nešto suptilnijoj razini, pomaže u smanjenju stresa i donošenju svjesnosti u tijelo, potičući smirenost i koncentraciju. Na energetskoj razini pomaže u ponovnom uspostavljanju ravnoteže protoka energije, povećavajući ga u slučaju deficita i smanjujući ga ako se nalazimo u stanjima prenadraženosti.“
Yin Yoga se ne nudi kao alternativa dinamičnijim praksama poput Ashtange ili Vinyase, već kao njihova nadopuna. Zbog toga je to disciplina potencijalno prikladna za sve, a može se integrirati u svakodnevni život kako bismo usporili i pronašli svoj centar. „U kombinaciji s mojom osobnom praksom Hatha yoge, Yin me naučio vratiti se u svoje tijelo, osjetiti ga potpuno i duboko, vraćajući me svaki put tamo gdje sam odabrala biti. Naučio me strpljenju, da ostanem prisutna čak i u nelagodi, bez bijega. Prvo na prostirci, a zatim i u životu,“ objasnila je Giulia Maserati.
SeventyFour
Iz spoja visećih mreža (hammocka) i Yin yoge nastala je zračna Yin yoga. Disciplina je to koju je Francesca Savoldelli, izravna učenica Paula Grilleyja, učitelja koji je 70-ih godina kodificirao Yin Yogu, prvo otkrila, a zatim i internalizirala. „Zaljubila sam se u viseće mreže nakon što sam za ovaj spoj saznala od Angele Vanderburgit, prijateljice i kolegice nizozemskog podrijetla koja ga je sistematizirala. Odmah sam osjetila da odražava moju ideju yoge kao discipline koja u središte stavlja prilagodljivost i introspekciju, a ne estetiku“, priča Francesca, koja će tijekom dva vikenda u listopadu i studenom, zajedno s Paolom Ubbiali, održati Aerial Yin Teacher Training – intenzivnu obuku od 40 sati (s certifikatom YACEP) u yoga centru The Garden u Milanu.
„Zašto u visećoj mreži? Prije svega, zato što s ovim rekvizitom ne postoji fiksno poravnanje, što znači da se tijelo ne prilagođava yogi i položaju, već obrnuto. Osim toga, to neprestano ljuljanje ima sposobnost vratiti vas unutar sebe. Osjećate se obuhvaćeno, podržano, ljuljano; kao da njihanje priziva majčinu utrobu. Sve to uz temeljnu ideju Yina, a to je pokušaj prepuštanja.“
Osjećaj je upravo osjećaj otpuštanja, na neki način predaje, i napuštanja kontrole nad tijelom. „Tijekom prakse, položaji se mogu izvoditi u visećoj mreži koja se drži puno niže nego kod tradicionalne zračne yoge, a mogu se izvoditi i asane na tlu koje koriste mrežu samo kao potporu“, objašnjava Francesca. „Na primjer, dok sam u položaju vretenca (na podu s raširenim nogama), mogu staviti jedno stopalo u mrežu, što mi omogućuje da uđem u isto područje stimulacije kao i kod normalnog položaja, ali s dodatnim elementom – pokretom koji sprječava ukočenost.“
Općenito, rad s visećom mrežom otvara brojne mogućnosti za tijelo, koje je u stalnoj transformaciji: „Može postati samo potpora, dodatna mogućnost. S mog stajališta, od nje mogu imati koristi svi; to je vrlo demokratičan i pristupačan alat koji pomaže razbiti i kanonske predodžbe o tome kako tijela u pokretu moraju izgledati.“ Položaji nikada nisu cilj koji treba postići, već prostori osobnog istraživanja, u kojima se deidentificiramo od estetske forme i ostajemo prisutni kako bismo, s blagošću prema sebi, osjetili sve što se događa u nama.
