Album koji ste možda propustili između Sabrine Carpenter i Justina Biebera

Dvadeset i četiri sata prije nego što ću Wolf Alice čuti po prvi put, dogodio se niz neugodnih događaja. Upravo sam stigla na najpoznatiji grčki party otok, uživajući u nekoliko sati samoće prije nego što mi se, tijekom „vikenda života“, pridruže najbolje prijateljice – a onda je započela nezapamćena oluja zbog koje su otkazani svi letovi, trajekti i ostale veze sa svijetom. Te sam se noći, u labirintu kamenih staza i brežuljaka, uspjela i izgubiti, bez tragova ljudi u blizini, pitajući se što mi je (do vraga) sve ovo uopće trebalo. A onda me zapljusnuo onaj dugo potiskivani val usamljenosti, onaj u koji se polako ušuškaš kad prijeđeš tridesetu, a već godinama sam(a) liježeš, sam(a) se budiš, večeraš i rješavaš vlastite probleme. Nasukao me na rub kreveta s povišenom temperaturom i glavoboljom koja ne vjeruje u bolje sutra, dok u pozadini nenadano nije započela svirati ova grupa, s pjesmom koja klizi, pretapa se i miluje, a za koju ću kasnije saznati da se zove The Sofa. Ne moram vam naglašavati da, suprotno očekivanjima, Ahla laila, ahla nas nije bila moja himna ljeta.

Prošlo je točno deset godina od debitantskog albuma Wolf Alice – My Love Is Cool. Ovaj engleski rock bend iz Londona osnovan je još 2010. godine kao akustični duo koji su činili pjevačica Ellie Rowsell i gitarist Joff Oddie, a od 2012. sviraju u punom sastavu s basistom Theom Ellisom i bubnjarom Joelom Ameyem. Iako su u svom portfelju skupili nagrade Brit i Mercury, nominaciju za Grammy, te nastupe na Glastonburyju i koncertima Harryja Stylesa kao predgrupa, ovaj bend se i dalje smatra podcijenjenim – naime, nikada (dosad) nisu imali hit-singl. Njihova najpopularnija pjesma na Spotifyju je ona po kojoj ih vjerojatno znate – Don’t Delete the Kisses iz 2017. godine, sa 131 milijunom preslušavanja, ali čak i to pripisuju velikoj televizijskoj sinhronizaciji (proslavila ih je Netflixova teen drama Heartstopper, koja je tada postala pravi fenomen).

Courtesy of Wolf Alice

Bend nije ostao imun na protok vremena, zbog čega nas i privlači tako snažno – gotovo kao da nas privija na svoje grudi. Naime, svi članovi su milenijalci – danas u svojim tridesetima – a njihov najnoviji album, The Clearing, koji je izašao 22. kolovoza, svojevrsna je meditacija o prvoj fazi starenja, razdoblju kada ta „frapantna“ borba za snalaženje u svijetu odraslih počinje jenjavati. Ellie Rowsell ima izuzetnu sposobnost pretvoriti svoj unutarnji monolog u stihove: The Sofa odražava njezine mladenačke fantazije o odlasku u Kaliforniju, ali zvuči gotovo oslobađajuće u prihvaćanju da će „zauvijek ostati u Seven Sistersu (kvart Tottenhama)“. Usporavanje, pomirenje s vlastitim željama i potrebama te udobnost sadašnjeg trenutka kao da su iznjedrili jedan novi žanr u kojem se o sreći pjeva na melankoličan način. I ispod čijeg bismo se trijema rado sklupčali sa sanjivim, ekspastičnim mislima.

Courtesy of Wolf Alice

Ali dok starenje u bendu kod muškaraca dolazi prirodno, kod žena se rađa dodatna samosvijest. Tako Rowsell, u pjesmi Play It Out, koja zvuči poput (samo)utešne uspavanke, razmatra ostatak svog života: budućnost bez djece i, na kraju, roditelja. Otvoreno se pita hoće li i dalje biti cijenjena i obožavana „kada njezino tijelo više ne bude moglo načiniti majku od nje“ – anksioznost koju joj dijelom izazivaju srećne objave poznanika na društvenim mrežama o njihovim obiteljima. „Pomislila sam: o moj Bože, nadam se da možeš biti nevjerojatna i bez toga da budeš majka“, kaže u jednom od nedavnih intervjua. No, pjesma završava optimističnim manifestom: želi „stariti s uzbuđenjem“. „Manje sam zabrinuta za svoju budućnost kao frontmenka nego ranije“, djelomično zahvaljujući svojim inspirativnim vršnjakinjama, kao što su Charli XCX, Caroline Polachek i Self Esteem. Sve tri svjesno kombiniraju camp i predanost izvlačenju cool perspektive iz neobičnih mjesta, baš kao što Wolf Alice radi u svojoj flamboyantnoj novoj eri.

Courtesy of Wolf Alice

Razgovori o žanrovskim razlikama su im zamorni, ali radi kategorizacije, zvuk Wolf Alice slobodno teče između alt-rocka, dream-popa i indie-folka, s povremenim ulascima u elektronski zvuk i jasno prepoznatljivim utjecajem grungea i punka. Kada su odrastali u 2000-ima, zeitgeisty rock bio je prilično hladan i agresivan, crno-bijel, nikako topao: sjetite se samo oštrih post-punk revivalista poput Interpola. Novi The Clearing se, umjesto toga, okreće mekšoj i šarenijoj gitarskoj glazbi 1970-ih; Fleetwood Mac, Pentangle i Steely Dan su na popisu referenci koje su dugo stvarali kao odmak od soft rocka. Sada im se u potpunosti predaju, kao i vlastitoj autentičnosti u punom zamahu. „Više me nije briga,” napominje Ellis. No, nisu sve pjesme na albumu snishodljivo eterične. Bloom Baby Bloom je rock spektakl koji razbija sve žanrovske okvire, upotpunjen retro spotom s blistavom modom. „Naši vršnjaci su došli i prošli”, kaže Amey o činjenici da živimo u eri u kojoj rock umire. „Mi smo još tu.”

Just Two Girls je još jedan svijetli introspektivni trenutak na albumu. Poput mnogo ranije pjesme Bros, slavi prijateljstvo uz elegantni i pomalo jazz instrumental inspiriran 70-ima. „Imala sam nekoliko zaista iscjeljujućih razgovora sa svojim prijateljicama, i oni se često događaju u baru, potpuno neplanirano,” kaže Rowsell. „Shvatiš koliko su te razmjene vrijedne i važne, znaš, ako puno razmišljaš o slici svog tijela ili majčinstvu i svim tim stvarima koje opterećuju tvoja osjećanja.” Željela je im je odati hommage.

Courtesy of Wolf Alice

The Clearing je snimljen u Los Angelesu s producentom Adele, Gregom Kurstinom, ali je razdoblje njegova nastajanja trajalo od proljeća 2023. do kraja 2024. Bend je neposredno prije toga gledao Get Back, epsku Beatles trilogiju koja ih je inspirirala na opušten proces pisanja, bez tehnologije (nije slučajnost što početak albuma zvuči toliko beatlesovski: minimalistički klavirsko-gudački uvod u Thorns kao da se smjestio negdje između Let It Be i I Am the Walrus). Nakon posljednjeg albuma Blue Weekend iz 2021., ova četvorka je napustila indie izdavačku kuću Dirty Hit i potpisala za Columbia Records, dio Sonyja, a tako veliki label predviđa im globalnu dominaciju. Ipak, Wolf Alice kreće na zvjezdani put ne napuštajući svoj prepoznatljivi zvuk, već ga usavršavajući u nešto bezvremeno i sigurno. The Clearing je za njih, simbolično, čišćenje i novi početak. Zato je pravi trenutak da između albuma koje ovih dana čujete na radiju (od Sabrine Carpenter do Justina Biebera), uključite Wolf Alice kao svoje odabrano, mekano i sunčano sklonište, vrlo brzo će za njega saznati i ostatak svijeta.