Pogled u ljetno vjenčanje na Visu, i to na omiljenoj lokaciji mnogih mladenaca

Otok Vis već je neko vrijeme na vrhu liste domaćih, ali i svjetskih putnika. Dolje na jugu, gdje miriše na Mediteran, ljeto kao da traje vječno, a uvijek se lako zavući u neku od otočkih uvala gdje ćete biti sami na ručniku. Slično o njegovoj popularnosti razmišljaju Dora i Ivan koji su se tamo, u gradu Visu, odlučili ljetos i vjenčati. Na Visu, kažu mi, ljetuju otkad su se upoznali, a to je sad već skoro punih devet godina. Slažemo se, kako otok, unatoč velikom rastu popularnosti, i dalje nije izgubio onu autentičnost malenog dalmatinskog mjesta. Svake godine kada dolazimo, iznova komentiramo kako je zbilja daleko i uvijek žuriš na trajekt, u stresu si zbog gužve u splitskoj luci itd., ali baš je zato poseban, nenapučen, netaknut i uvijek mu se rado vraćamo.

Kada su razmišljali o vjenčanju, znali su da imaju obitelj i prijatelje koji bi došli na kraj svijeta da budu uz njih. Između svjetskih destinacija poput Kube i Maldiva, Dora i Ivan odabrali su Vis. Presudila su brojna vjenčanja na kojima smo kao uzvanici prisustvovali posljednjih godina. Htjeli smo da svi ti divni ljudi budu dio našeg dana i uspomena. Nakon prvog sastanka s voditeljima tvrđave Fort George, odluka je bila donešena, objašnjava mi Dora.

Uz veliku pomoć kumova te prijatelja kreativaca koje je Dora upoznala u svojoj advertising karijeri, vjenčanje su uspjeli odraditi sami, bez pomoći wedding planera. Lagali bismo kada bismo rekli da nije bilo zahtjevno, posebice uz poslove kojima se bavimo, ali imali smo punih godinu dana, tako da smo sve stigli. Odluke o tome tko će biti s nama i zabilježiti naše najposebnije trenutke bile su vrlo jednostavne jer smo točno znali čiji stil volimo, kakvu atmosferu želimo stvoriti i koje uspomene želimo ponijeti sa sobom, govori mi Dora te nastavlja o odabiru fotografskog para za koji nisu dvojili niti sekunde Matej i Irina bili su prvi i jedini izbor fotografa i bili smo presretni kada smo čuli da su slobodni na taj datum. Ivan Crnjak stoji iza video produkcije jer smo znali kakvu dinamiku može uhvatiti i produkcijski posložiti, i sigurni u to da imamo društvo koje će stvoriti nezaboravnu atmosferu.

Ideja za dizajn vjenčanja bila je inspirirana motivom ribarskih mreža koje su se nekoć sušile na neprestanom povjetarcu na tvrđavi Fort George, gdje je vjenčanje održano i s koje se pružao fantastičan pogled (znaju to svi oni koji su barem jednom posjetili ovu znamenitu višku povijesnu lokaciju). Iz tih su mreža ispadale razne školjke, morske zvijezde i pokoje morske travke. Upravo tim detaljima iz Jadranskog mora bili su isupnjeni stolovi, uz pokoje akcente izblijedjelog ruscusa, zečjih repića i lunarie. Ideju dizajna i uređenja cijele lokacije potpisuje Cvit Happens te kumovi para Ana i Antun, a kompletna izvedba je odrađena u suradnji sa studijom Piccola Colomba. Dora mi otkriva da je i njezin jednostavan buket osmislio Antun, kao kombinaciju trava i maslina iz viških maslinika. Vizualni identitet također je bio stavka kojoj su poklonili pažnju, a stilski su željeli da bude morsko, elegantno, čisto i jednostavno, a opet posebno. Za vizualni identitet i grafičku izvedbu svih tiskanih materijala zaslužna je moja dugogodišnja prijateljica Dora Lugarić, art direktorica u Kofeinu, advertising agenciji, gdje je i moja poslovna karijera započela. Tome smo se više posvetile Dora i ja, dok je Ivan svoj doprinos dao oko drugih stvari.

Nakon kratkog obreda u crkvi Sv. Jerolima na Prilovu, autobusi su vozili goste na welcome hour na tvrđavu Fort George, nakon čega su mladenci stigli uz pjesmu Mangio Pasta. Vjerovali ili ne, pjesmu smo slušali u autu na putu do Tvrđave te smo javili DJ-u da nam je pusti na ulasku, spominje mi Dora taj spontani trenutak. Uslijedila je večera od tri slijeda, uz dalmatinske note i glas Vinka Bosnića. Iako je sam party krenuo čim smo sjeli za stol, odnosno nije ni stao, s osmijehom se prisjeća Dora te nastavlja Glazbenom izvedbom počastila nas je i naša divna Nika Turković te Ivanova nećakinja Kim Sofia Krajačić, koja je otpjevala pjesmu „Moja posljednja i prva ljubavi“. Za odličan party zaslužni su Vuk i Igor, dečki koji stoje iza benda Trubalkan. Oni su izvedbama domaćih i stranih hitova na trubama stvorili odličnu sinergiju među uzvanicima.

Za prvi ples Dora i Ivan odabrali su obradu pjesme Dolly Parton i Kennya Rodgersa Island’s in the stream, a nastavili je uz hit La Copa de la Vida Rickyja Martina. Ta je pjesma ispunila zamišljenu ideju prvog plesa – zezancija u kojoj pogrešan pokret neće pokvariti cjelokupni dojam, baš kao i u životu. Koreografiju je osmislila naša prijateljica Martina Žarkov, koja nas je u jednom vikendu podučila koracima i smislila koreografiju, tako da sve pohvale za izvedbu idu njoj.

Dora je za vjenčanicu; svilenu suknju i top, kao i haljinu za white party koji su organizirali drugi dan u konobi Dalmatino, odabrala potpis hrvatskog brenda Filia Design iza kojeg stoji Anamarija Filipović Srhoj. Na preporuku prijateljice došla sam kod Anamarije, i na prvu smo kliknule. Imala sam jasnu viziju onoga što mi se sviđa i što odgovara liniji mojeg tijela, tako da sam pripremljena došla na inicijalni sastanak, objasnila što želim, i dalje je sve bilo vrlo jednostavno. Svaki komad je custom made, a vjenčanica je rađena od kvalitetne talijanske svile. Ono malo dileme koje sam imala između dva skicirana modela, Anamarija je svojim suptilnim i znalačkim pristupom otklonila i pojednostavila mi odabir. Moram naglasiti da je već na prvoj probi haljina bila praktički gotova, s vrlo malim preinakama u odnosu na final. Rekla bih da je ta haljina odraz moje osobnosti i stila te da je odluka da sve outfite biram sama, uz savjetovanje stručnjaka bila pun pogodak. Za make up je zaslužna Sonja, čiji prirodni, lagani look obožavam, a moje ‘beach waves’, kao i frizure većine uzvanika radile su Ana Perajica i Karla Kraljev, moje omiljene hair stilistice iz Zagreba.

Ivan je pak za svoje odijelo odabrao made to measure kombinaciju s potpisom Gorana Perišića i njegovog Erudito atelijera. Moja ideja bila je sako doppio petto i hlače šireg kroja s faltama u ivory nijansama, s obzirom na to da se radilo o morskom vjenčanju. Na prvo mjerenje poveo sam kuma i šogora koji su potvrdili da će kombinacija biti dobitna. Iako se neki krojači u Zagrebu nisu usudili raditi s navedenim bojama tkanine radi prozirnosti, Goran je preuzeo taj rizik i na kraju se isplatilo te je opravdao sva moja očekivanja.

Za kraj mi otkrivaju kako im je najvažnije bilo da s cijelog vjenčanja sa sobom ponesu uspomene i emocije, ne samo na taj dan, već na cijeli tjedan proveden na Visu.  Naravno da je ‘wedding day’ temelj svega, ali zaista proleti, a znali smo da odabirom Visa kao destinacije, ljudi stižu na par dana dijeliti s nama posebne trenutke te da ćemo ih ipak malo duže zadržati uz sebe. Stotinjak uzvanika stiglo je na nama najljepši otok, čak smo ispred trajekta s kojim je došlo oko 30-ak prijatelja organizirali mali doček uz glazbu i hladan prosecco. Pobrinuli smo se da ih sve skupimo i večer prije, ali i večer nakon svadbe, a oni su nas definitivno podržali svojom energijom. Iznenadilo nas je koliko su se svi zbližili, a u povratku su čak planirali neko novo putovanje na kojem bi svi bili zajedno, baš kao tih par dana na Visu, zaključuju Dora i Ivan dojmove sa svog najposebnijeg dana.

Photo: Irina & Matej