Bila sam na visokoproteinskoj prehrani dva tjedna, evo kako je to promijenilo moju kožu i tijelo

Ah, proteini. Je li se ikoja skupina namirnica ikad toliko rebrendirala kao proteini? Nekad su bili sinonim za gym bro tipove koji se zalijevaju bjelanjcima i blendanom piletinom, a danas su apsolutni favorit doslovno svih; od nutricionista, preko Gen Alpha TikTokera, do mama koje rade proteinske shakeove za svoju malu djecu.

Proteinska groznica toliko je uzela maha da je u SAD-u čak i prehrambena piramida okrenuta naglavačke, a na samom vrhu (pogađate) stoje proteini. Ali u čemu je zapravo stvar s proteinima? Zašto mi ta riječ stalno iskače pred očima, čak i u 2026., dok se istovremeno za pažnju bore pojmovi poput fibremaxxinga i ear seeds?

Ispada da odgovor leži u (proteinskom) pudingu. Prema riječima stručnjaka, proteini su ključni za obnovu tkiva, zdravlje kože, zdravo starenje, hormonalnu ravnotežu, regeneraciju mišića i dulji osjećaj sitosti.

„Većina nas ne unosi dovoljno proteina“, rekla je biokemičarka Jessie Inchauspé, poznata i kao Glucose Goddess, za British Vogue. “Potrebno nam je otprilike 2 gram proteina po kilogramu tjelesne težine.”

Sve to zvuči vrlo uvjerljivo. Ipak, prije nego što počnem širiti poruku i okupljati sljedbenike (vidi također: ispijanje 2,5 litre vode dnevno, opsesivno korištenje aloe vere), volim stvari isprobati na vlastitoj koži.

Stoga sam, kako bih započela godinu, odlučila dva tjedna provesti na visokoproteinskoj prehrani i vidjeti što će se dogoditi. Iako nisam opsesivno brojala ili mjerila unos proteina, ciljala sam na otprilike 75 do 90 grama dnevno (što je malo ispod 100 g proteina koje Em the Nutritionist jede svaki dan).

Dani 1. do 5.

Prvi tjedan bio je najlakši. Nije me trebalo nagovarati da dan započnem s dva jaja na maslacem premazanom integralnom tostu, uz malo sira po vrhu. Navečer sam se veselila večerama s piletinom u raznim varijantama (gochujang piletina s rižom, piletina s limunom i začinskim biljem uz pire od maslaca i graha, jerk piletina sa zelenim mahunama i rižom).

Do petog dana, međutim, piletina mi je već pomalo dosadila pa sam pojela goveđi burger (oko 20 g proteina), a zatim i nešto što je u suštini bio ogroman profiterol (nije baš „proteinski“ od mene, ali sadrži mliječne proizvode!).

Dani 5. do 10.

U ovoj fazi primijetila sam dvije stvari. Prva je bila da više nisam željela ni piletinu ni jaja (posebno su mi jaja počela ići na živce). Druga je bila da sam se počela osjećati pomalo… tvrdo. Kao ljudski kamen. I uz to, djelovala sam si dosadno.

@pamelaanderson

Shvatila sam da visoko-proteinskoj prehrani pristupam prilično jednolično i bez mašte. Pa sam počela birati obroke s drugim izvorima proteina, poput lososa, kozica, slanutka, fete i leće, uz obilne količine grčkog jogurta sa strane (nikad me nećete vidjeti kako jedem posni sir žlicom).

U jednom trenutku skuhala sam malezijski curry prepun vongola (podcijenjen izvor proteina). Tada mi je postalo jasno da visokoproteinska prehrana ne mora značiti prehranu nekoga tko je duboko uronjen u manosferu. Visokoproteinski obroci mogu biti šareni, puni vlakana i raznoliki! Hvala Bogu.

Dani 10. do 14.

Kad sam unijela više raznolikosti na tanjur, visoko-proteinska prehrana postala je ne samo lakša, nego i puno ugodnija. Počela sam primjećivati i neke benefite, poput toga da doslovno nikad nisam bila gladna između obroka; imala sam pristojnu razinu energije na kraju radnog dana; spavala sam cijelu noć; i nisam primijetila nijednu novu nepravilnost na koži.

Tijekom dana sam jela manje, ali učinkovitije, što je značilo da me nije uhvatila iznenadna glad u 23 sata i nagon za prekopavanjem hladnjaka u potrazi za grickalicama. Također nisam morala ratovati s poslijepodnevnim padom energije oko 14 sati gurajući slatkiše u usta, zapravo, tog pada uopće nije bilo.

Jedno što moram napomenuti jest da, osim nekoliko brzih šetnji, u tom razdoblju nisam baš puno vježbala, što vjerojatno nije bilo idealno. Bilo je pomalo čudno unositi toliko hrane koja gradi mišiće, a pritom, znate, ne graditi nikakve mišiće.

Bilo je i trenutaka kada sam jednostavno poželjela tjesteninu s maslinovim uljem ili malu salatu i nisam imala volje za još jednim obrokom baziranim na mesu, siru ili mahunarkama (pustite djevojku da pojede čips i salsu!).

Unatoč svemu, nakon ovog iskustva zaista sam sklona nastaviti s umjereno visokoproteinskom prehranom, samo ne s onom strogošću kakvu sam imala protekla dva tjedna.

I, da, vjerojatno bih se trebala i malo više kretati. Ali polako. Korak po korak.

Vogue.co.uk