Vintage kreacije velikih dizajnerskih imena nisu nepoznanica kada je riječ o glamuroznim izdanjima koje zvijezde, i njihovi stilistički timovi, biraju za crveni tepih.
Pod svjetlima reflektora i ispred čete fotografa prije dodjele Oscara 2012. je prošetala Natalie Portman u Diorovoj crvenoj haljini iz pedesetih, Cardi B je za Emmy Awards 2019. odjenula ikoničnu kreaciju Thierryja Muglera “Birth Of Venus”, a Lily Rose Depp je iste godine na Met Galu stigla u Chanelovoj haljini iz 1992. Da nabrojimo tek neke. Ova godina, posve sigurno, neće biti iznimka, posebno imamo li na umu “vintage revival” koji se ušuljao u modne kuće, ali i temu Met Gale koja će pratiti izložbu “Sleeping Beauties: Reawakening Fashion” Instituta za kostime Muzeja umjetnosti Metropolitan, a koja će odati počast 400 godina dugoj modnoj povijesti. Službeni dress code “The Garden of Time” donijet će prvom ponedjeljku u svibnju rapsodiju vintage lookova, a slavlje ljepote i raznolikosti modnog stvaralaštva s povratkom u prošlost mogao bi se odraziti i na crveni tepih Oscara. Izdvojili smo kreacije iz, ne toliko davne, povijesti za koje bismo voljeli da im netko iznova udahne život. Slavlje ljepote i raznolikosti modnog stvaralaštva s povratkom u prošlost mogao bi se odraziti i na crveni tepih Oscara, a mi smo izdvojili nekoliko kreacija iz, ne toliko davne, povijesti za koje bismo voljeli da im netko iznova udahne život.
JOHN GALLIANO FALL 1995 RTW
Nadahnuta meksičkom glumicom i zvijezdom holivudskog nijemog filma dvadesetih i tridesetih godina, Dolores del Río, Gallianova kolekcija “Dolores” posveta je strastvenom temperamentu jedne žene, glamuru i stilu čija ljepota nadilazi test vremena. Uz prepoznatljivi prstohvat teatralnosti i drame, čemu je dizajner iz Gibraltara, oduvijek sklon, kolekcija je predstavljena u ožujku 1995. godine u skladištu blizu četvrti Pigalle u Parizu, a u modnoj je povijesti ostala važna jer je posljednja prije Gallianova imenovanja kreativnim direktorom u kući Givenchy i prelaska u Dior godinu dana kasnije.
GIVENCHY FALL 1995 COUTURE
Nakon što je desetljećima svojim dizajnom oblikovao modnu povijest, pariška kolekcija u srpnju 1995. bila je njegova posljednja. Hubert de Givenchy povukao se bez previše pompe opraštajući se kolekcijom jednostavnog imena “The Last Show”, a ona pritom nije nimalo odskakala od ostalih. Na koncu, nije niti trebala. No, ipak, bio je to kraj jedne ere i početak druge. Hubert de Givenchy kormilo je prepustio talentiranom Johnu Gallianu, a on je ubrzo palicu predao obožavanom Alexanderu McQueenu.
CHANEL SPRING 1997 COUTURE
Šeširi Philipa Treacyja i dijamanti umjesto dugmadi bili su tek djelić couture rapsodije koju je Karl Lagerfeld osmislio za Chanel. U siječnju 1997. godine u pariškom hotelu Ritz pistom je prošetao Lagerfeldov hommage večernjim lookovima Coco Chanel koji siluetom prizivaju sjećanje na dvadesete i tridesete godine prošlog stoljeća. No, haljina koja je pistom na Shalom Harlow prošetala posljednja izmamila je uzdahe divljenja. Nadahnuta fotografijom snježne pahulje na staklu Wilsona Bentleya, bila je to “haljina koja ne postoji”, kao da je satkana od samog zraka uhvaćenog u krletku. Harlow je u istoj haljini kasnije za Vogue ovjekovječio i Peter Lindbergh, a njezina se ljepota zaista upisala u vječnost.
JEAN PAUL GAULTIER SPRING 1997 COUTURE
“Atmosphere of a Couture Salon”. Tako je Jean Paul Gaultier nadjenuo ime svojoj debitantskoj couture kolekciji 1997. godine. No, iako je bila prva, Gaultier se ozbiljno namjerio pomaknuti granice onoga što se dotad smatralo haute coutureom. Modeli su pistom šetali sa zapaljenom cigaretom u ruci, muškarci su nosili korzete, a žene maskulina odijela, a prvi put se u kolekciji s predznakom couture pojavilo nešto tako svakidašnje i obično kao što je traper. “Gaultier je kreirao unisex couture, što je vjerojatno najnoviji pogled na stari ‘zanat’ do sada,” pisao je Vogue u to vrijeme. No, to nipošto ne znači da je pobjegao od elegancije.
ALEXANDER MCQUEEN FALL 1999 RTW
Londonsko skladište Gatliff Road okovala je zima, a zamrznuti krajolik uzvanike je dočekao smješten u golemoj kutiji od pleksiglasa koja je imitirala golemu snježnu kuglu. McQueen je nadahnuće za kolekciju pronašao u psihološkom horor filmu Stanleyja Kubricka “Isijavanje”, a po zloglasnom hotelu kolekcija je ponijela ime “Overall”. No, osim njegovog vječitog poigravanja mračnim elementima, zamrznuti zimski krajolik unosio je dojam tišine i spokoja, baš poput čudesne bijele haljine kojoj je Alexander namijenio zadnji izlaz.
CHRISTIAN DIOR SPRING COUTURE 1999
Nadrealizam je tema koja je nadahnula Johna Galliana i njegov tim na kreiranje couture kolekcije za Dior koja je pistom prošetala u sjedištu modne kuće na pariškoj aveniji Montaigne. Jean Cocteau i Salvador Dalí ispreplitali su se i u najsitnijim detaljima, šeširi su podsjećali na one kakve je nosila glumica Renée Pearl, a papirnati “prozori” inspirirani su fotografijama Cecila Beatona za Vogue. Iste godine na crvenom tepihu Oscara jednu od kreacija iz kolekcije nosila je Celine Dion, a u drugoj je Stevenu Meiselu za Vogue pozirala Nicole Kidman.
CHRISTIAN LACROIX SPRING COUTURE 1999
Kao povjesničar umjetnosti koji je doselio iz Arlesa u Pariz s namjerom da postane kustos, Christian Lacroix oduvijek je u svoje kolekcije uplitao nadahnuće umjetnošću, a njegove modne priče prštale su bojama i detaljima. Takva je bila i couture kolekcija 1999. godine koju je predstavio u siječnju u pariškom Grand Hotelu, s predimenzioniranim detaljima, mnogo tila i mašni, izraženih proporcija i siluetama koje su podsjećale na haljine kakve su nosile lutke u 19. stoljeću, istovremeno “apstraktna i romantična”, kako ju je i sam tada opisao.
CHANEL FALL 2000 COUTURE
Predstavljajući kolekciju modnoj publici na pariškim bazenima Piscine Keller, Lagerfeld je nanizao 59 lookova koji, smještajući priču u različite modne ere, predstavljaju idealne lookove za pool party. Nije posve jasno izgledaju li ikada zabave uz bazene toliko glamurozno, no to nije niti važno. Kreacije koje izgledaju posebno čudesno upravo su one koje stilom najviše podsjećaju na oprave holivudskih diva iz ere nijemog filma, a ono što bi bilo još sjajnije jest da im netko, više od dva desetljeća kasnije, ponovno udahne život.
