Preporuke modne dizajnerice za vikend u Beogradu i okolici

Iako ju fakultetsko obrazovanje opisuje kao dizajnericu interijera, Marina Ćuruvija odlučila je preskakati zadane okvire. Modni brend Svemogućstvo pokrenula je prije šest godina, gradeći ga postepeno, putem je naučila da se “smije igrati, pokušati, srušiti sve i izgraditi ponovno”. “Moda u Svemogućstvu mi nije samo izraz stila, više je alat za postavljanje pitanja i pričanje priča. U skladu s time, voljela bih zadržati ono što me i održalo: slobodu u izrazu i eksperimentiranju, preispitivanje pravila, nesavršenstvo, greške, otpor prema trendovima i kapitalističkim podvalama, mada, ruku na srce, često nasjednem na njih”, kaže mi s humoro dok ja listajući njezin Instagram shvaćam koliko volim Svemogućstvo balonere i mini kolekcije kojima uvijek nekako estetski pogura stvari prema slobodi.

Sjetim se pitati je i za projekt Dvorana kulturnog stana koji sam pratila, a u sklopu kojeg je u vlastitom stanu jednom mjesečno organizirala izložbu otvorenu za posjetitelje. Kako se prisjećamo, jedan vikend Julija Castellucci je ležala na podu i pjevala japansku uspavanku za njih desetoro, a drugi vikend Emilija Terzić je cijelu svoju spavaću sobu s radovima preselila u DKS prostor. Za tri godine, kroz stan je prošlo mnogo ljudi raznih generacija, profesija, senzibiliteta. “Ideja je bila stvoriti ambijent u kojem se briše jaz između umjetnika i publike. Svi su mogli postavljati pitanja, ne znati “prave” odgovore, biti radoznali bez pritiska. Umjetnost je izlazila iz institucionalnog okvira. Pokazalo se da je taj miks pasao svima”, komentira Marina i dodaje da je projektu stisnula pauzu. “Sve se događalo u mom stanu i jednostavno mi je trebao odmor. Imam neke ideje za budućnost, ali i pomisao da je okej da nešto ima svoj početak i kraj. Možda je DKS već ispunio svoju svrhu. Vidjet ćemo.” S obzirom na sve čime se bavi, pitam je koliko joj vremena ostaje za privatni život. “Zna mi se dogoditi da zaboravim na privatni život ili ga uzimam zdravo za gotovo. Laknulo mi je kad sam shvatila da nisam kirurg i da ne spašavam živote. Važno mi je odvojiti vrijeme za sebe i svoje ljude – da sve ostavim, sjednem u auto i poslušam baku što je posadila, svratim do tate da nam svima izmjeri tlak, da si međusobno kažemo koga što tišti ili da svi zajedno kvalitetno šutimo. Ove godine mi se privatno dogodilo puno lijepih stvari i sretna sam, iako je poslovno bilo svega, pa što sad.”

Projekt DKS

Marina već dugo živi u Beogradu, kaže da ga osjeća ponekad preintenzivnim, zagušljivim i napornim, ali u posljednje vrijeme inspirira ju želja za promjenom koja se odvija na ulicama. “Istovremeno je i strašno i ohrabrujuće. Događa se neka bliskost, solidarnost. Jedan veliki miks emocija.”

Vikend je pred nama i valja ga dobro iskoristiti, a Marina nam otkriva kako ga provodi u Beogradu.

Petak ujutro u Studiju Svemogućstvo

Petak mi je manje-više uvijek isti – provodim ga u studiju. Cijedim sok, a jutro počinje online sesijom u sklopu grupnog programa koji vodi moja mentorica Ana Đorđević. Kroz njega učim o ženskom poduzetništvu i sve više shvaćam da biznis ne mora biti “strašna” riječ. Ta je riječ kompromitirana i često puna predrasuda, ali ovdje učim da se posao može graditi s ljubavlju, poštovanjem, u skladu s vlastitim vrijednostima, ali i s puno odgovornosti i realnih očekivanja. Grupe su sjajne, događa se lijepa razmjena. Učim slušati, podržavati druge, smiriti ego i osloboditi se toksičnog individualizma u koji lako skliznemo. Za kreativce, umjetnike, poduzetnike (i one koji to žele postati), ovakva mentorska podrška je neprocjenjiva. Meni puno znači jer jačam mišiće koji nama umjetničkim, često krhkim dušama, znaju atrofirati. Dan završavam slanjem posljednjih narudžbi, pisanjem i kratkom retrospektivom. Zaključavam studio i poželim svima sretan vikend!

Ostavila sam nekoliko preporuka – mjesta i aktivnosti koje su dio mog vikenda i kamo ću se vjerojatno i sama uputiti. Ako poželite, pridružite se – lijepo je.

Photo: Aleksandra Mihajlović Shtroxy

Petak navečer na izložbi Jane Stojanović

Gdje: Parobrod, Beograd

Jana Stojanović ima izložbu u Parobrodu pod nazivom Što se bore misli moje. Radile smo zajedno još u vrijeme DKS-a. Njezine me slike smiruju, posebno serije s lopočima. Posjetite je, dobro će vam doći za jedan laganiji petak.

Subota van Beograda: Studio Rukom

Gdje: Inđija

Budući da Beograd zna uzeti dio duše tijekom tjedna, subotom bježim iz grada, najčešće u Inđiju, gdje sam odrasla. Tamo najviše vremena provodim u novom studiju (@rukomstudio) koji su pokrenule tri prijateljice, jedna od njih je i moja kuma. Studio je potpuno nov, svjež, doslovno novorođenče. Stvaraju predivne keramičke skulpture, lampe, namještaj i još mnogo toga što odiše rukama, materijalom i idejom. Sviđa mi se taj moment decentralizacije. Vjerujem da će, s vremenom, prostor otvoriti vrata većem broju ljudi. Pratite ih, lijepo je gledati kako rastu.

Subota popodne: Velika Remeta

Gdje: Fruška gora

Nepretenciozna i osvježavajuća subota. Idealna za duge šetnje s bliskim ljudima ili solo. Mjesto za regeneraciju od betona i buke, od stotinu ljudi i tristo ćudi. Velika Remeta je pravo mjesto za lagani fruškogorski đir. Šuma, manastir i prodavači s lokalnim proizvodima.

Nedjeljni ručak u Novom Sadu

Gdje: Dango San

Tamo gdje Beograd ubrza, Novi Sad uspori – savršeno za nedjelju. Dango San je moj favorit kada je riječ o vrhunskoj klopi i ugodnom ambijentu. Radi kao pop-up restoran japanske kuhinje. Hrana se ovdje priprema od srca i za dušu – ramen, mochi, kombucha, i sve to u preslatkom stanu s pogledom na rijeku. Mislim da rade samo vikendom, u vlastitom ritmu, i to se osjeti. Seksi, zar ne?

Nedjelja navečer u Beogradu

Gdje: Koordinata Street, Zemun

Također odlična opcija za nedjelju, kad ipak odlučim ostati u Beogradu. Ušuškano, a opet dinamično mjesto. Sjediš na ulici, na pijaci si, promatraš ljude – inspiracija na svakom koraku. Hrana je posebna priča, a moj favorit je džigerica Entoni Bordejn.

Povezano: Gastro dvojac iz Koordinate otvorio nam je vrata novog restorana u čuvenom beogradskom zdanju