Grupe za vikanje novi su wellness trend, biste li se okušali?

Navikli ste ne vikati, a pogotovo vrištati, ne podizati glas kako ne biste djelovali agresivno ili smetali nekome, ali istina je da je vikanje dobro za mentalno zdravlje i opću dobrobit, i to u trenu. Nešto poput meditacije, korištenje vikanja kao ventila može biti korisno.

Kad bismo vam rekli da postoji sveučilišna četvrt u Švedskoj gdje svake večeri u 10 sati iz svih zgrada odzvanjaju glasni vriskovi, biste li se prestrašili, ili biste željeli otići tamo? Zanimljiva tradicija nazvana The Flogsta Scream, prema području gdje se izvodi svake noći, rašireni je ritual za ispuhavanje bijesa, frustracije, ali i za zabavu i oslobađanje od stresa, koju je osmislila grupa studenata, a zatim prenijela ovaj terapijski, kao i zabavni običaj mlađim generacijama. Oslobađajuća moć vrištanja nije ništa novo, ali znamo li stvarno korijene ovog spontanog odgovora koji angažira um i tijelo?

Zašto vičemo i često ne možemo to kontrolirati?

Vikanje je zapravo primarni komunikacijski medij rasprostranjen kod svih primata – čak i majmuna – razvijen prije jezika i ima specifičnu evolucijsku funkciju, signaliziranje opasnosti. Kada netko vrišti, često je to odgovor i način da se svjesno ili nesvjesno izrazi osjećaj opasnosti i nelagode koji osobu stavlja izvan zone udobnosti. Kada se netko svađa ili je u konfliktnoj situaciji, podizanje glasa znači stavljanje u poziciju agresije kako bi se obranilo od percipirane opasnosti, i tada postaje teško kontrolirati emocije i također ton glasa.

Vrištanje je trenutni odgovor na negativne emocije; zapravo, razlozi za to obično su povezani sa strahom, osjećajima bijesa, boli, opasnosti i frustracije, ali također se može vikati u trenucima iznenađenja i nagle sreće, kada je svakodnevna ravnoteža poremećena nečim izvanrednim u pozitivnom smislu. U svom negativnijem i traumi povezanom smislu, podizanje glasa znači na neki način dati glas boli.

Na primjer, prema studiji Sveučilišta u Oslu, postoji šest vrsta vikanja koje odgovaraju šest osnovnih emocija. Ne vrištimo samo u bijesu, već je ova reakcija često odraz boli, straha, radosti, tuge i strasti, a čak su i klasificirani su kao alarmni vrisci, neutralni vrisci i nealarmni vrisci. ovisno i o tome kako druga osoba percipira vaš krik. Kada ne možete vrištati, to znači da niste u stanju izraziti te emocije, a potisnuta trauma može se nastaniti i stvoriti unutarnje rane koje je teško zacijeliti. Zato postoje rituali, poput “joge lavljeg daha”, i prakse koje koriste terapijsko vikanje.

Vikanje je dobro za vas, a tome svjedoče i “grupe za vrištanje”

Vikanje je oslobađajuće, bez sumnje. Katarzično iskustvo ispuštanja svih napetosti čak i samo na mentalnoj razini pruža veliko olakšanje, gotovo kao i plakanje. Te dvije emocionalne reakcije imaju slične učinke na psihofizičkoj razini. Oboje oslobađaju endorfine i daju osjećaj privremenog olakšanja, dok plakanje čak snižava razine kortizola u krvi, hormona odgovornog za stres i upale u tijelu.

To potvrđuje dr. Rebecca Semmens-Wheeler, profesorica psihologije na Sveučilištu Birmingham City, koja kaže: To može pokrenuti eksploziju endorfina u tijelu, hormona sreće koji mogu podići raspoloženje onih koji se osjećaju pod stresom ili tjeskobom, ali to nije dugoročno rješenje. Osim studenata u Flogsti u Švedskoj i soba za bijes, sve više ljudi ponovno otkriva praksu terapijskog vikanja, toliko da su prošle godine formirane prve “grupe za vikanje”, pretežno sastavljene od ženskih članova.

Nije teško zamisliti zašto su žene najsklonija skupina za okupljanje radi ispuštanja bijesa s obzirom na odgovornosti, društvene razlike i frustracije koje svakodnevno čine život ženskog roda izazovnim, posebno u smislu emocionalnog rada.

Vogue.it