Tema ovogodišnjeg Vienna Design Weeka me na prvu dobila, saznala sam više

Odmah tu u susjedstvu u tijeku je Vienna Design Week koji je ove godine ponovno potvrdio status najvažnijeg austrijskog multidisciplinarnog dizajnerskog festivala. Festival je okupio više od 200 događanja diljem Beča, uključujući izložbe, radionice, predavanja i ture, a završava ove nedjelje, 5. listopada pa ako vam se skok do Beča uklapa u raspored, toplo bih vam preporučila.

Tema Vienna Design Weeka

Jedna od glavnih ovogodišnjih izložbi Fokus: Ageing, koji je kurirala Sandra Nuut, estonska kuratorica iz Museum of Applied Art and Design u Tallinu, odmah mi je privukla pažnju. Pojam koji se tako često spominje u beauty industriji, nije tako čest u svijetu suvremenog dizajna (osim ako ne govorimo o antikvitetima, ali sada to nije slučaj). Dizajn ima složen odnos s vremenom i starošću, započela je Nuut svoja razmišljanja o dizajnu i starosti. Dok se masovno proizvedeni dizajnerski predmeti često cijene zbog svojih glatkih i netaknutih površina, neki dizajneri pronalaze inspiraciju u prolasku vremena. Ti dizajneri prihvaćaju starenje kao kreativnu snagu, nastavila je objašnjavajući u uvodu u izložbu koja je okupila zanimljive radove autora iz cijelog svijeta koji ovog puta, razmišljaju o starenju malo drugačije. Starenje je u njihovoj službi poticaj (beauty industrijo, preuzmi!). Dizajneri ovog puta dopuštaju prirodi i okolišu da oblikuju materijale, prihvaćaju transformaciju i crpe iz obiteljskog znanja i kulturnog sjećanja. Ovdje su znakovi propadanja, hrđe, habanja i slično resursi za rad, a ne nedostaci ili bore koje treba izgladiti, dodala je Nuut.

Studio Kiki Astner, photo: Nicloe Marnati

Podijeljena u tri poglavlja Rad s prirodom, Prihvaćanje promjene i Suradnja s prošlošću i sadašnjošću, Nuut je okupila međunarodne dizajnerske pristupe koji se bave starenjem na poetski, eksperimentalni i konceptualni način. (Izložbu stignete pogledati do 5. listopada, od 11 h do 20 h, svaki dan, u festivalskoj glavnoj dvorani na adresi Wiedner Hauptstraße 52).

Najzanimljiviji radovi

Neki radovi zanimljivo pristupaju temi, poput Oma-Trolley, Flore Sommer, Valentina Bauera i Valentine Sturn. Klasična kolica, dugo cijenjena zbog praktičnosti, a danas stigmatizirana kao simbol starenja, ponovno su osmišljena s novim oblicima, dodatnim funkcijama i svježom estetikom, zadržavajući pouzdanu praktičnost. Ili recimo Secret Garden, dizajnerice Liucije Kostive; interaktivni tepih-pokrivač koji istražuje odnos savršenstva i nesavršenstva. Promatrači režu površinske niti, otkrivajući skrivene slojeve i životinjske motive koji simboliziraju divlju prirodu ispod kultiviranog sloja, objasnila je Kostiva. Rad Conserved, Studijappl pak rekontekstualizira heklane stolnjake, čipke i trake – tekstil koji je nekad izrađivan s pažnjom, a danas često zaboravljen, dok je ručni rad gotovo izumro. Kristali soli rastu preko ovih nježnih tkanina, simbolički očuvavajući tih trud njihovih ženskih tvoraca. Instalacija lustera prikazuje ovu domaću vještinu kao refleksiju o transformaciji, starenju i zanemarenom majstorstvu žena, objasnili su dizajneri. Svijećnjak zanimljivog mladog dizajnera iz Litve, Vilijusa Dringelisa, spaja digitalnu tehnologiju i tradicionalni zanat. Folijski otisci iz urbanih i kućnih prostora digitalno se obrađuju i kombiniraju s različitim materijalima, stvarajući jedinstven kolekcionarski dizajn, rekao je dizajner o predmetu koji me vizualno baš podsjetio na starenje.

Nature Series, Ejla Miletić

Posebnu pažnju mi je privukao rad Ejle Miletić – skulpturalni ansambl svijeća, postavljenih na kamene baze. Kako se svijeće polako tope, ostavljaju tragove na kamenu, i time pozivaju na promišljanje starenja kao tihog procesa transformacije. Poticanjem usporavanja i pažnje, djelo naglašava prolaznost kao protutežu kulturi brzog trošenja. Svaki rastopljeni oblik postaje suptilan portret vremena i promjene, objasnila je Ejla, mlada umjetnica koja živi i radi u Amsterdamu posljednje četiri godine. Koji korak dalje istraživanja, i saznala sam da u sklopu svoje prakse SADA Space, smještene između dizajna, zanata i rituala, Ejla proučava prolaznost vremena. Kako? Moji radovi, ručno oblikovani u pčelinjem vosku, istovremeno su predmet i proces: mijenjaju se s vremenom, tope, ostavljaju tragove i nestaju. Skulpturalne svijeće djeluju kao simbol zajedničke prisutnosti i bliskosti.

Courtesy od Vienna Design Week

Ideja se rodila prije tri godine, kaže mi Ejla, nakon neuspjelih pokušaja meditacije i upoznavanja s trataka praksom – promatranjem plamena kao metode koncentracije. Oduvijek sam osjećala da vrijeme prebrzo prolazi i da ga ne mogu sustići; sjediti u tišini činilo mi se nemogućim. No, pritom sam počela razmišljati o svijeći: kako mjeri vrijeme, kako ostaje ravna dok vrijeme nije, i koliko mi je teško dopustiti si pauzu. Na Ejlina su razmišljanja snažno utjecali Ivan Illich i Byung-Chul Han svojim idejama o suverenom upravljanju slobodnim vremenom. Prijašnja praksa linoreza i slikanja pomagala mi je „iskoračiti“ iz vremena, a tada sam shvatila da i meditativna praksa mora biti tjelesna, vezana uz ruke i materijal. Svijeće su tako postale moj medij i alat za vizualizaciju prolaznosti i tragova koje vrijeme ostavlja, rekla mi je Ejla o svom poetičnom pristupu za kraj.