Venecija Film Festival vraća se u punom sjaju
Tena Razumović Žmara
29 kolovoza, 2024
Mostra kao da se zadnjih godina malo pritajila, što se posebno osjetilo prošle godine kada je na snazi bio štrajk sindikata filmske industrije. No ove godine Venecijanski filmski festival vraća se u svom punom sjaju. Osobno mi je teško pomisliti na Mostru bez da se prisjetim ikoničnih, glamuroznih prizora koji su zauvijek oblikovali vizualni i atmosferski doživljaj ovog filmskog festivala; od Paula Newmana u gliseru-taxiju, Monice Vitti, Elisabeth Taylor na plaži, Brigitte Bardot koja maše obožavateljima dok pristaje s gliserom-taxijem uz Lido, trudna Kate Hudson s otkrivenim trbuščićem (da, to je bilo prije više od dvadeset godina!), do suvremenih mlađih zvijezda poput Timothéeja Chalameta i Zendaye; sve su to trenuci zbog kojih Mostra oduvijek nosi allure glamura i nježne dekadencije.
Talijani znaju uživati u životu, prepuštaju se užicima, istovremeno na visokoj nozi i ta filozofija se prelijeva i na festival. Sag-Aftra štrajk, iako potreban, učinio je Venecijanki filmski festival svojom možda najvećom žrtvom.
Ove godine je sve drugačije. Stari glamur se vraća u Veneciju, a to potvrđuju i svi povratnici iz industrije koji ispred svojeg imena nose predznak s A liste. Angelina Jolie, Nicole Kidman, Daniel Craig, Cate Blanchett, Joaquin Phoenix, Lady Gaga, Julianne Moore, Tilda Swinton, Monica Bellucci, Tim Burton, Willem Defoe, Winona Ryder, Justin Theroux, Michael Keaton i možda najomiljeniji glamurozni dvojac George Clooney i Brad Pitt. Mostra je osnovana i pokrenuta 1932. godine s jasnom vizijom festivala koji dovodi internacionalnu kremu filmske industrije, profesionalce, sve one ispred čijeg imena bi mogla stajati riječ glamur; bilo da se radi o filmskim zvijezdama, profesionalcima iza kamere i iz studija, ili da se radi o publici. Bez obzira na to što se održava u Europi, Italiji, što bi ga se moglo percipirati opuštenijim od ostalih festivala, on to nije. Tu nema alternativnog izričaja, bez obzira na filmski program; bilo da se radi o filmu velikog ili nezavisnog studija. Venecijanski filmski festival slavi film i slavi ga na upečatljiv, talijanski način.
Mostra je na mnogo načina postavila temelje i zadala norme celebrity kulture kakvu danas poznajemo. Prvi koji ju slijedi je Cannes. Tako da je bilo zapravo pomalo i tužno vidjeti ovu ljepoticu bez svojeg uobičajenog blještavila. Osjetilo se da na prošlom izdanju nedostaju Bradley Cooper, Emma Stone, Mark Ruffalo, na primjer; a nekako se to još više osjetilo nakon cijele pompe koju su godinu prije uzrokovali Timothée Chalamet, Florence Pugh (tj. njezin izostanak s pressice) i Harry Styles. Sjetimo se samo spitgatea. Glamur i drama idu ruku pod ruku, a Mostra to dokazuje.
Ovo je festival na kojemu se ne gledaju samo odlični filmovi, ovo je festival gdje se dešavaju stvari, o kojima se tjednima nakon i dalje priča. Bilo da se radi o looku na crvenom tepihu, o anegdoti s pressice ili o kretanju i ponašanju zvijezda na Lidu. Svi i sve je pod povećalom, a to jako dobro svi znaju i trude se uloviti svojih 15 venecijanskih minuta. Jer često ti trenuci zauvijek nose predznak ikonični.