Dekonstruirana pletiva koja ne mare za trendove, etikete i pravila

Postoji nešto nevjerojatno oslobađajuće u procesu dekonstrukcije, u tome da kao kreatori odlučimo kada kreativni proces završava, čak i ako se nekome tko gleda postrance može činiti da smo u svom radu odmaknuli mnogo dalje od finalnog produkta, da “uništavamo” ono što je “savršeno”. Proces je to koji u sebi, na neki neobičan način ujedinjuje i potpunu slobodu, ali i kontrolu, a sve to omotano je spoznajom da se samo u našim rukama krije odluka kako će produkt naše kreacije naposljetku završiti, koji je moment u kojem ćemo ga proglasiti – gotovim.

Taj čin dekonstrukcije temeljni je dio estetike i filozofije zagrebačkog brenda unaesthetik Marka Plukavca koji je, nakon godina provedenih u modi, u njemu pronašao osobni meditativni proces, ali i svojevrsni odgovor na brzu copy-paste modu. Već i sam naziv brenda daje naslutiti da je riječ o procesu koji za kreatora djeluje opuštajuće poput “anestetika”, ali se i dovitljivo poigrava riječima upućujući na nešto što ide “kontra estetike” i uniformiranosti. Izrada odjevnog predmeta sastoji se od dva stadija, svaki se komad prvo izrađuje od pletiva da bi se potom, nit po nit, dekonstruirao. Ručni rad tako zahtijeva i po nekoliko sati predanog izvlačenja niti sve dok dobivena tekstura ne počne podsjećati na delikatnu paukovu mrežu. Premda Marko u tom procesu kreiranja preuzima kontrolu nad trenutkom u kojem će odjevni predmet proglasiti dovršenim, sam čin dekonstrukcije ide rukom pod ruku s neizvjesnošću kako će finalni produkt izgledati. No i to daje svojevrsnu čar čitavoj modnoj priči jer svaki predmet na koncu čini unikatnim, čak i ako su ishodišnih komadi bili identični.

Osim što minuciozna izrada zahtjeva sate predanog rada, zbog čega unaesthetik predstavlja sve ono što bi slow fashion trebao biti, estetika brenda opire se svim konvencijama mainstream mode. Tanke niti s vremenom pucaju i rastežu se što onoga koji odjeću nosi čini svojevrsnim sudionikom u procesu njegove kreacije, transformirajući odjevni predmet i čineći ga nošenjem sve posebnijim. “Unaesthetik se obraća publici koja svoju individualnost želi izraziti kroz odjeću, ne zamarajući se pritom trendovima i objeručki prihvaćajući ideju da je prava ljepota u imperfekciji”, objašnjava Marko dodajući kako je njegov brend posve oslobođen podjela na žensku i mušku garderobu, a ne slijedi niti tradicionalne sezone ili pak trendovsku estetiku. Dapače, posve suprotno, ono što smatra odbojnim upravo je uniformiranost. Također, niti jedan njegov komad nema etiketu već je personaliziran inicijalima svojih budućih vlasnika.

Posljednja “kolekcija”, premda je ne voli tako zvati jer zvuči kao da je odjeća ugurana u “okvire” i ladice nekakve zadanosti, svjetlo dana ugledala je na zimu, a za to postoji posve praktičan razlog – da razbije koncepciju da se unaesthetik odjeća može nositi samo ljeti. “Rijetko krenem od neke konkretne inspiracije, ali ako moram to verbalizirati rekao bih da su to epiteti ‘veliko, debelo, mekano, zimsko'”, objašnjava Marko te dodaje: “Inspirira me taj proces rada, ručno rasplitanje pletiva, sat po sat, komad po komad, dok ne dođem do neke smislene cjeline.” S mnogo vune i pamuka, komadi su topli, unisex i oversized.

Baš kao i proces rada, na isti je način nastala i sama kampanja, spontano i bez pritiska, slobodno, pa kuda odvede. “Moram priznati da mi se po glavi motao film The Cement Garden i onda rečenica: ‘Girls can wear jeans and cut their hair short, wear shirts and boots, because it’s OK to be a boy, but for a boy to look like a girl is degrading, because you think that being a girl is degrading. But secretly you’d love to know what it’s like, wouldn’t you? What it feels like for a girl?’. Ali možda je samo Madonna svirala u studiju, ne znam”, zaključuje. Što god bilo, dobro je, neke stvari možda ne moramo objašnjavati riječima. Možemo ih pustiti da samo, pa, budu.

Photo: Zvonimir Ferina
Model: Vid (IM Studio Model Agency)
MUA&Hair: Petra Sever