Sve što trebate znati o spektakularnoj umjetničkoj instalaciji na Saint Laurent reviji muške mode

Da lokacije revija preuzimaju show (i doslovno i metaforički), jasno nam je već nekoliko sezona unazad, kad prije nego što vidimo lookove, znamo baš sve o umjetničkoj postavci i scenografiji određene kolekcije: sjetimo se samo Michelovog Valentina u toaletu koji odiše lynchovskom atmosferom. Tako je bilo i ovaj put: na samom početku Tjedna mode u Parizu, Saint Laurent revija muške mode za proljeće/ljeto 2026. Tradicionalno je održana u muzeju Bourse de Commerce, a centralni element bila je umjetnička instalacija clinamen, plitki bazen boje akvamarina, po čijoj su površini plutale keramičke zdjelice različitih veličina. Riječ je o djelu suvremenog francuskog umjetnika Célestea Boursier-Mougenota, koje se u okviru izložbe nalazi u ovom prostoru sve do 21. rujna 2025. (dakle, imate vremena da ga posjetite).

Tema kolekcije je Fire Island, ljetovalište u blizini New Yorka, povezano s LGBTQ+ zajednicom još od tridesetih godina prošlog stoljeća. Inspiriralo je književna djela (poput romana Forgetting Elena iz 1973. koji je napisao Edmund White), romantične komedije (istoimeni film iz 2022.), a sada i modnu reviju brenda Saint Laurent. Bila je to jedna od ključnih referenci kreativnog direktora Anthonyja Vaccarella, “trenutak u zastoju, negdje između Pariza i Fire Islanda, gdje bijeg postaje elegancija, a želja jezik”.

Photo: Getty Images

O umjetničkoj instalaciji

Rotonda zgrade Bourse de Commerce u Parizu pretvorena je u multisenzorno iskustvo u kojem porculanske zdjelice, voda i nevidljive struje tvore suptilnu koreografiju zvuka i pokreta. U središtu se nalazi prostrani bazen promjera osamnaest metara, ispunjen vodom. Njegova mirna površina djeluje poput zrcala, dok reflektira pariško nebo kroz impozantnu kupolu muzeja. Bijele keramičke zdjelice tiho plutaju njegovom površinom, vođene blagim strujama i nehotice se sudarajući u melodičnim zvukovima.

Iako clinamen nije novo djelo (ranije verzije prikazane su u institucijama poput National Gallery of Victoria u Melbourneu i Centra Pompidou-Metz), ova instalacija predstavlja najambiciozniju do sada, udvostručujući veličinu bazena u odnosu na najveće dosad izgrađene instalacije. Arhitektura muzeja odigrala je ključnu ulogu. “Moj pristup u velikoj mjeri počiva na poštivanju prostora u kojem sam pozvan izlagati”, ističe umjetnik u jednom od intervjua. “Arhitekturu svakog novog izložbenog prostora doživljavam kao matricu u koju se tehnički i estetski principi instalacije ulijevaju poput kalupa, čime nastaje nova verzija na licu mjesta.”

Photo: Getty Images

Poput mnogih radova Célestea Boursier-Mougenota, ova instalacija smještena je na sjecištu zvuka, skulpture i performansa, stvarajući gotovo ambijentalnu atmosferu koja pomiče granice vizualne umjetnosti i doživljava se svim osjetilima. Istovremeno, predstavlja vrhunac desetljeća eksperimentiranja sa zvučnim sustavima koji funkcioniraju neovisno o ljudskoj kontroli. Kao glazbenik po obrazovanju, Boursier-Mougenot zvuk promatra kao “živu tvar”, što se jasno vidi u clinamenu, gdje se tradicionalna ograničenja glazbe napuštaju u korist samoregulirajućeg sustava koji diše i mijenja se iz trenutka u trenutak.

Naziv clinamen potječe iz epikurejske fizike i označava slučajno, nepredvidivo kretanje atoma. Za Boursier-Mougenota, ta ideja odražava osnovne sile koje djeluju unutar instalacije. “Analogija između mog rada pod nazivom clinamen i fenomena koji Lukrecije opisuje u O prirodi stvari odnosi se i na pojam skretanja u kombinatornom smislu, kao i na pitanje iscrpljivanja mogućnosti susreta, događaja i permutacija”, kaže umjetnik. Instalaciju vidi kao “svojevrsni model, prilično shematski primjer, u kojem se sve te interakcije odvijaju pred našim očima, i našim ušima”. Nepredvidivost je u središtu ovog iskustva: “ako u trenutku prije nego se dvije zdjelice sudare pokušate predvidjeti ton ili boju zvuka koji će nastati, gotovo uvijek ćete biti iznenađeni rezultatom.”

Photo: Getty Images

Na izuzetan način, clinamen nosi napetost između naizgled suprotstavljenih pojmova: reda i kaosa, mirovanja i pokreta, tišine i zvuka. Njegov raniji rad, harmonichaos, u kojem su usisavači svirali harmonike, istraživao je slične teme nepredvidivih, samoregulirajućih sustava. “Kod harmonichaosa, nemoguće je predvidjeti kada će koji od trinaest usisavača proraditi ili stati, kao ni trajanje tišine ili akorda koje proizvede pojedini modul usisivač/harmonika”, kaže umjetnik. U svijetu koji obilježavaju ubrzanje i stalna distrakcija, clinamen poziva na radikalno usporavanje.

O Saint Laurent kolekciji

Prvi model na pisti nosio je kratke hlače, svilenu košulju i sunčane naočale, naslućujući glavni trend muške odjeće za narednu godinu: šortsevi su se pojavili i na Prada reviji u Milanu samo tjedan dana ranije. Ovaj komad nije prisutan samo u sklopu beachweara, već i u elegantnim odjelima, s jarkim ljetnim bojama koje se skladno nadovezuju na žensku kolekciju za jesen 2025. (od boje patlidžana i senf žute, do pastelno plave i zelene). Tu je i dosta radne odjeće, ali ne u opuštenom, svakodnevnom smislu kakav viđamo u uredima. Naprotiv, riječ je o dramatičnim siluetama iz osamdesetih, s naglašenim ramenima, kakve smo također vidjeli u spomenutoj ženskoj kolekciji ranije ove godine.

Vaccarello je u svojim bilješkama objasnio da se ova sezona muške kolekcije nalazi negdje između Pariza i Fire Islanda, kao da su njegovi financijski momci, prikazani u prethodnoj kolekciji za jesen/zimu 2025., brzo zatvorili laptope i otišli na godišnji odmor. Zapravo, izgleda kao da nisu mogli dočekati da spakiraju torbe i stignu na destinaciju, barem kada je riječ o odjevnim komadima: kravate su izgledale kao da su brzo ugurane u košulje na kopčanje da ne bi smetale, rukavi su bili zavrnuti do lakata, a trapezoidni šortsevi s visokim strukom, slični onima koje je sam Yves volio nositi, bili su podignuti visoko, kao da njihov nositelj ide na veslanje prije nego što je uopće imao priliku obući Speedo kupaće. Posebno upečatljiv bile su wet look košulje, s velikim, naglašenim ramenima, koji je donio onaj malo prljavi, senzualni prizvuk na koji smo navikli u muško-modenim kolekcijama Saint Laurenta.

Kroz cijelu kolekciju, Vaccarello je uhvatio eskapistički osjećaj ljeta i neplaniranih ljetnih avantura, poput tihog napuštanja ureda ranije da bi se krenulo na večernju zabavu na Fire Islandu ili, podjednako vjerojatno, nekoliko pića uz zalazak sunca u parku prije nego što se krene kući. Svi modeli nosili su sunčane naočale, što je dodatno naglasilo ljetni ugođaj.

Iako je u pratećem tekstu naglašeno da kolekcija nije nostalgična: “Nije hommage. Nije sjećanje. Kontinuitet”, bila je uparena s fotografijom mladog Yvesa Saint Laurenta, u kratkim hlačama na teniskom terenu u Oranu, u Alžiru, oko 1950. godine, kada je dizajner još bio tinejdžer. U tekstu su spomenuti i umjetnici Stanton, Angus i Ellis, pretpostavlja se da se radi o Larryju Stantonu, Patricku Angusu i Darrelu Ellisu koji su dokumentirali LGBTQ+ život u sedamdesetim i osamdesetim, a Stanton je često boravio upravo na Fire Islandu.

I dok ova kolekcija na suptilan način možda i odaje počast određenom vremenu i mjestu, Vaccarellov Saint Laurent jednako dobro vlada i u suvremenom medijskom prostoru kreirajući vizualne trenutke koji se brzo šire internetom i čine da brend i dalje ostane u središtu modnog svijeta.