Umjetnost 2025: Što nas čeka u novoj godini?

Svi koji prate trendove u bilo kojoj industriji znaju koliko se svijet ubrzao i kako, zahvaljujući raznim platformama, osobito TikToku, trendovi dolaze i odlaze prilično spontano, ponekad trajući svega nekoliko dana. Nova je tjedna uvijek prilika za nove favorite i opsesije. Ponekad se, međutim, dogodi da trendovi ostanu mjesecima i utječu ne samo na industriju iz koje dolaze, već se preliju i na cijelu popularnu kulturu. Ponekad nestanu, a onda se, taman kada ih zaboravimo, vrate u trenutku kada ih uopće ne očekujemo.

S obzirom na to da nam film, književnost, glazba, dizajn i suvremena umjetnost uvijek zaokupljaju pažnju, pitali smo stručnjake u ovim područjima – ljude koji znaju i što je bilo i što bi moglo biti – što možemo očekivati u nadolazećoj godini. Što su prepoznali kao trendove koji bi mogli ostaviti trag u 2025., čemu se možemo radovati, a na što se unaprijed pripremiti?

Aktivizam i tehnologija

Suvremena umjetnost nastavlja oblikovati globalnu svijest kao vizionar i ogledalo, a 2025. godina mogla bi označiti prekretnicu gdje će se ponovno tražiti ravnoteža između angažiranosti i estetike. Dojam je da aktivističke teme i dalje dominiraju, posebno među organizacijama, kolektivima i galerijama, dok se umjetnici kao pojedinci sve više okreću transcendentalnim temama.

Primjeri poput Gallery Climate Coalition, koja okuplja više od 400 galerija i umjetničkih organizacija kako bi smanjila emisije CO2e za 50 % do 2030., ili Collecteursove platforme A New (Art) World, koja trenutačno adresira genocid u Palestini, pokazuju koliko je umjetnost snažan alat za mobilizaciju zajednice i suočavanje s globalnim problemima. Očigledno je da će trendovi poput virtualnih i hibridnih modela izlaganja, aktivizma, rodnih ideologija i AI tehnologije nastaviti oblikovati suvremenu umjetnost, ali ona ulazi u fazu preispitivanja svojih temeljnih uloga i smjerova. Umjetnici poput Refika Anadola kroz svoje radove brišu granice između prostora, umjetnosti i tehnologije, no takav tehnološki pristup otvara pitanje autentičnosti i izaziva rasprave o ulozi AI-ja u kreativnom procesu.

Integralna svijest u umjetnosti

Možda smo na pragu nečega što bismo mogli nazvati post-suvremenošću – razdoblja u kojem se umjetnost oslanja na ideju integralne svijesti, koncepta koji je razvio filozof Jean Gebser. Prema njegovoj teoriji, takva svijest povezuje različite aspekte postojanja u cjelinu te pruža okvir za razmišljanje o umjetnosti koja i transformira, a ne samo reflektira stvarnost. Ovaj koncept može poslužiti kao inspiracija za budućnost umjetnosti. Čini se da je Zeitgeist takve misli zahvatio umjetnike diljem svijeta; Marina Abramović u svojoj izložbi u Royal Academy of Arts u Londonu, osobito kroz rad The Spirit in Any Condition Does Not Burn, istražuje otpornost ljudskog duha. Chris Lloyd, Rachel Rossin i Harris Rosenblum, suvremeni umjetnici mlađe generacije iz New Yorka, kroz različite medije istražuju duhovne teme. U regiji također sve više umjetnici pomiču granice, ali i istražuju spiritualnost i univerzalne vrijednosti; padaju mi na pamet zanimljivi radovi Ivane Mirchevske, Saše Tkačenka, Sare Bezovšek, Emira Šehanovića, Kristine Marić… mogla bih nabrajati unedogled.

Regionalne galerije i umjetnici na globalnoj sceni

Na regionalnoj razini vidljivi su mikrotrendovi. Galerije i kolektivi umrežavaju se kako bi pružili podršku umjetnicima za globalni iskorak na tržište umjetnina, što će zasigurno biti prioritet u sljedećoj godini. Pojavljuju se nove galerije na sceni, poput galerija Trotoar i Zen Contemporary u Zagrebu, galerije OK u Rijeci i Galerije Artsada u Voloskom, kao i inicijative za udruživanje galerija. Manji umjetnički sajmovi koji pružaju intimnije iskustvo privlače sve više lokalnih i stranih posjetitelja. Na domaćoj sceni od prošle godine djeluje platforma Kolekcionart, koja potiče kupnju radova mladih hrvatskih umjetnika. Vjerujem da regionalni umjetnici imaju potencijal kroz autentične priče i lokalne teme sve više pronalaziti svoje mjesto na globalnoj sceni.

Photo: Lukas Korchan

Osobni narativi u umjetnosti

Već neko vrijeme primjetan je trend koji će se zasigurno nastaviti i u 2025. godini – mnogi suvremeni umjetnici integriraju osobne priče u svoje radove, reflektirajući vlastita iskustva i korijene. Osobne priče postaju ključna tema umjetničkog rada, a ovaj trend vidljiv je u djelima umjetnika poput Adele Jušić, koja kroz osobne i obiteljske priče istražuje sjećanje i ratne traume; Dore Ramljak, čiji se rad na sjecištu umjetnosti i tehnologije bavi društvenim predrasudama s naglaskom na osjetilnu percepciju svijeta; Petrita Halilaja, čiji radovi govore o iskustvima izbjeglištva; Dritona Selmanija, koji kombinira tekst i instalacije kako bi izrazio identitetske dileme i Selme Selman, umjetnice i aktivistkinje romskog podrijetla, koja kroz svoje radove istražuje diskriminaciju i emancipaciju.

Povratak suštini umjetnosti

Ono što vidim kao izazov i priliku u 2025. godini jest povratak umjetnosti njezinoj suštini, dok aktivizam i estetika ne moraju biti suprotstavljeni; naprotiv, mogu se spojiti u cjelinu koja ne samo da reflektira stvarnost već ju i transformira. Ključ je u hrabrosti umjetnika da istraže ono što još nije rečeno i otvore vrata novim temama. Upravo u tom spoju predviđam budućnost umjetnosti kao alata koji može transformirati svije(s)t.

Photo/Video: Refik Anadol