Razgovarali smo s trenutno najtraženijim umjetnikom Dannyjem Foxom

Sanjiva violina skladbe The Mist Covered Mountains of Home grupe Celtic Fiddle Festival nježno svira u pozadini dok pokušavam shvatiti tajne karaktera sjajnog umjetnika kojeg sam nedavno otkrila – Dannyja Foxa. Danny je ovu pjesmu čuo na radiju i od tada je neprestano sluša. Meni pruža uvid u njegov čaroban svijet; nježan zvuk toliko je umirujuć i topao da doista zvuči kao pozadinska melodija nekog remek-djela.

Jedna od najvećih umjetničkih platformi, Artsy, proglasila je Dannyja Foxa trenutno najtraženijim umjetnikom na svijetu, s čak 87-postotnim rastom upita za njegove radove na početku ove godine. U vremenu kada je samo biti umjetnik i moći živjeti od toga pravo blagostanje i privilegija, mogu zamisliti da je toliki porast upita pravi vjetar u leđa za slikare. Ipak, Danny taj osjećaj opisuje kao “kada ste na pola puta tijekom maratona i netko vam dobaci bočicu vode” – metafora za umjetnost s kakvom se dosad nisam susrela, ali koja ima mnogo smisla. Britanski umjetnik rođen je u St. Ivesu u Cornwallu, primorskom dijelu Engleske, a svoje radove izlaže od 2011. godine. Tvrdi da je primijetio kako, što se više približava umjetnosti koju doista želi stvarati, njegovi radovi bivaju “otvorenije prihvaćeni”, što smatra dobrim znakom.

Photo: umetnikova arhiva

Dannyjeve slike ritmične su i živopisne, s motivima koji ne bježe od surove stvarnosti, tragedije i nasilja, ali ni od nade i strasti. Njegovi radovi intimni su i prisni – djelić njegova dalekog svijeta. Danny je nekoliko godina proveo u Los Angelesu, no ponovno se vratio u rodni St. Ives, gdje trenutno živi. Svoj grad prikazuje kroz lokalne zgrade, barove i folklor, koji su sveprisutni u njegovu umjetničkom izrazu. Na pitanje zašto misli da su njegovi radovi upravo sada očarali toliko ljudi, Danny odgovara: “Mislim da na neki način pojednostavljujem stvari tako da ih je ljudima lakše promatrati, shvatiti, a možda čak i živjeti s njima.” Dodaje da primjećuje kako njegovi radovi posebno rezoniraju s drugim slikarima: “Mogu jasno reći što želim, a oni to čuju.”

The Tinners 2020, Courtesy of Saatchi Yates

Svi likovi na umjetnikovim slikama djeluju kao da su uhvaćeni u prisnom trenutku, promatrani njegovim pronicljivim okom. Iako su na momente predstavljeni nejasno, likovi na njegovim slikama djeluju toliko stvarno da nisam mogla odoljeti a da ga ne pitam jesu li to možda stvarni ljudi koje on poznaje. “U posljednje vrijeme slikam ljude koje poznajem i trudim se predstaviti njihov lik, ali uglavnom koristim fotografije, što uklanja dozu intime”, odgovara.

“Više je riječ o čežnji za intimnošću, nego o dokazu o postojećem odnosu.”

Couple in Marseille 2022, Courtesy of Saatchi Yates

Ipak, moju pažnju najviše privlače scene koje djeluju kao da su smještene u polusnu – u onom paničnom trenutku kada ste već dovoljno budni da ste svjesni dana pred sobom, ali još uvijek toliko u snu da ništa zapravo ne djeluje stvarno. Tu su životinje s ljudskim glavama, kao i slova i simboli koji se gube u pozadini. “Slikarstvo je uvijek sanjivo do neke mjere – čak i vrlo realistični radovi nikada nisu uistinu stvarni, uvijek postoji nešto što odudara, čak i kada je blizu – kao lucidni san”, objašnjava mi Danny, potvrđujući moje zaključke. “Ne volim nadrealizam kao žanr, pogotovo ne satove koji se tope i slično“, dodaje, ljubazno se protiveći mojim zapažanjima.

The Deadliest Catch 2021, Courtesy of Saatchi Yates

Pa zašto onda u pozadini slike Born Toulouse na nebu jasno vidim crveni amblem Chicago Bullsa? “To je priča iz mog djetinjstva“, započinje Danny. *”Kad sam imao oko osam godina, imali smo susjeda Amerikanca. Jednog dana se preselio, bez mnogo riječi, ali je ostavio kutiju za mene i moju mamu. U njoj se nalazila mala zbirka knjiga o umjetnosti i dres Chicago Bullsa. Knjiga koja mi se najviše dopala bila je Toulouse-Lautrec autora Edwarda Lucie-Smitha. Te su me slike osvojile jednostavnošću i gestualnim, pomalo nedovršenim karakteristikama, posebno u ružičastim i plavim tonovima slike The Salon In The Rue Des Moulins, koja se nalazila na koricama knjige. Također, hrabrost litografskih postera ostavila je snažan dojam na mene. Tek nekoliko godina kasnije, kada sam ponovno uzeo knjigu u ruke, shvatio sam da ju je napisao Edward – koji je, sasvim slučajno, bio autor predgovora za katalog moje prve izložbe u Londonu 2014. godine.”

Karizmatični umjetnik, čiji radovi trenutno osvajaju ljubitelje slikarstva i kiparstva diljem svijeta, navodi da ima mnoge omiljene umjetnike, ali da je njegov izbor na dan našeg razgovora Sam Hall, čiji ga keramički radovi oduševljavaju. “Mislim da sam jako sretan jer imam priliku biti umjetnik. Da biste od ovoga zarađivali, umjetnosti morate posvetiti život. Izuzetno je neizvjesno, ali ako ne date sve od sebe, nikada nećete znati”, zaključio je Danny.

Danny Fox će 11. travnja na izložbi na Sveučilištu u Plymouthu predstaviti svoj rad Kingdom, za koji sam kaže da je najbolji rad koji je ikada naslikao.