Ako volite estetiku Wesa Andersona, ovi umjetnici bit će vam sljedeća opsesija

Kad govorimo o estetici Wesa Andersona, zapravo govorimo o pogledu na život. Hoćete li ga pronaći ispred Slovenske filharmonije u Ljubljani, Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu ili Galerije suvremene umjetnosti u Subotici (ovaj odabir nije slučajan), dešifrirati arhitekturu poput knjige i lucidno secirati život, ovisi samo o tome koliko daleko doseže vaša mašta. Zajednica ljudi inspirirana Andersonom davno je osnovala platformu Accidentally Wes Anderson, unutar koje je 2020. godine objavljena i poznata knjiga (s navedenim regionalnim građevinama koje se lako mogu zamisliti u njegovim filmovima).

Najnoviji film Wesa Andersona, The Phoenician Scheme, nakon premijere na Filmskom festivalu u Cannesu stiže u kina širom svijeta, otvarajući novo poglavlje u njegovom kreativnom univerzumu. Kao i The Royal Tenenbaums, The Grand Budapest Hotel, The French Dispatch i Asteroid City, novi film donosi niz prepoznatljivih elemenata omiljenog američkog redatelja: likovi su neobični, obitelji šarmantno disfunkcionalne, a način izgovora dijaloga hladnokrvan. Vizualni jezik nadopunjuje narative Andersonovih filmova i čini ih još impresivnijima, u svim svojim uzorcima, simetrijama i kontrastima.

Za sve ljubitelje Wesa Andersona, u nastavku izdvajamo sedam umjetnika, fotografa i kreativaca koji će vas povesti u svoj nekonvencionalan, vrlo promišljen i jedinstven svijet.

Florine Stettheimer

Mnogo prije Andersona, Florine je prikazivala sva zadovoljstva i ćudljivosti visoke klase u New Yorku. Njezine kombinacije boja izgledaju poput delicija, no scene koje prikazuju su vrlo progresivne: na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće prikazivala je rodno fluidne figure i naga tijela s otvorenošću i radošću. U svojoj raskoši, njezini motivi uključuju golemo cvijeće koje nadmašuje ljudske figure ili robnu kuću punu tkanina i žive energije. Anderson je u svom radu također fokusiran na bogate ambijente, od dječaka u Rushmoru do imućne njujorške obitelji u središtu The Royal Tenenbaums. Međutim, novac ne rješava probleme njegovih likova, već služi kao polazišna točka za izgradnju raskošnih vizualnih svjetova (dok na zidove stavljaju Renoira ili kupuju kartu za Indiju).

Florine Stettheimer Spring Sale at Bendel’s , 1921., “O’Keeffe, Stettheimer, Torr, Zorach: Women Modernists in New York” at Norton Museum of Art, West Palm Beach

Martin Parr

Vraćamo se u sadašnjost u kojoj je gotovo nemoguće da niste čuli za britanskog fotografa Martina Parra, poznatog po jedinstvenom pogledu na svakodnevni život koji kroz njegov objektiv postaje i šarolik i satiričan. Njegove fotografije, ispunjene jarkim bojama i neobičnim detaljima, hvataju trenutak između nostalgije i kritike modernog društva, a svaki od njegovih likova, uključujući i one s naslovnice dokumentarnog filma I’m Martin Parr, mogao bi proći kao Andersonov. Parrova pažnja usmjerena na banalne predmete i scene donosi estetiku koja odražava suptilnu ironiju i dubinu, slično kao što Anderson u svojim filmovima kombinira vizualnu savršenost sa složenim emocionalnim narativima. Njegov rad, u svojoj vizualnoj energiji i složenosti, izvrsno komunicira s Andersonovom estetikom, predstavljajući siroviji, ali podjednako poetičan pogled na svijet.

Martin Parr, ‘The Last Resort’. 1983-85.

Michael Johansson

Svaka od njegovih skulptura ili instalacija mogla bi se naći u Andersonovu kadru. Michael kombinira svakodnevne predmete (ormare, televizore, stolice, kovčege i razni uredski pribor) složene u savršeno simetrične forme (poput Rubikove kocke), u upečatljivoj paleti boja. Osnovni principi njegovog stvaralaštva su: sustav, red, arhivski duh, nostalgična urednost, široko prepoznati kako na Bijenalu u Veneciji, tako i u brojnim muzejima diljem Europe.

Self Contained 2010, installation view: Umedalen Skulptur, Galleri Andersson/Sandström, Umeå (SE)

Nguan

Nguanove fotografije Los Angelesa, Tokija i Singapura idealiziraju usamljenost života u tim gradovima. Umjetnik uživa u samoći raštrkanih mjesta i daje im toplinu pažljivo komponiranim kadrovima, ali i suptilnom, prigušenom paletom boja koja neodoljivo podsjeća na Andersonov stil. Njegov objektiv pronalazi čovjeka koji se odmara na toboganu i dugu na stambenim zgradama, podsjećajući na Freudovu definiciju melankolije: osjećaj gubitka bez jasne ideje što je nestalo. I Andersonovi likovi su melankolični dok žude za ljubavlju, povezanošću i prošlošću.

Nguan

Nicolas Party

Kao i Anderson, Nicolas u svom radu koristi zasićenu paletu boja i fantastično okruženje. Njegova ambiciozna praksa izmišljanja svjetova obuhvaća slike, murale, instalacije i skulpture. Ova alternativna stvarnost ispunjena je portretima u električno plavoj i crvenoj boji, s ljubičastim i žutim kruškama te odvažnim pejzažima. Nadrealizam i švicarsko pejzačno slikarstvo iz 19. stoljeća jasno utječu na rad koji izgleda vrlo suvremeno: u tom kontrastu leži sva njegova ljepota. Budući da je i multitalentiran (bavio se i grafitima, osmišljavao scenografije za koncerte…), njegove su izložbe uvijek višeslojne, omogućujući nam da barem nakratko pobjegnemo od stvarnosti.

Nicolas Party Untitled, Red Portrait, 2017, Baldwin

Dean West

Rođen u Australiji, a s bazom u SAD-u, ovaj fotograf usmjerava svoj objektiv prema dinamičnim ljetnim prizorima kao što su: autobusna stanica ispred zgrade s prugastim tendama, iskrivljena palma ispred galerije u Los Angelesu i mnogi drugi koje bismo vjerojatno previdjeli, osim ako nismo u jako dobrom raspoloženju. U Deanovim kadrovima oštar, hiperrealistički stil spaja se s neobičnim ili neočekivanim detaljima, stvarajući dojam zemlje u kojoj je sve pomalo izmaklo ravnoteži. Anderson na sličan način balansira između normalnog i apsurdnog, kako kroz svoju estetiku, tako i kroz unutarnje drame likova.

Dean West, ‘Bus In Pieces’

Nathalie du Pasquier

Jedna od osnivačica legendarne dizajnerske grupe Memphis, Nathalie du Pasquier, već desetljećima gradi osobitu slikarsku praksu u kojoj geometrija i boja dobivaju novu narativnu snagu. Njezine slike odišu arhitektonskom preciznošću i tihom razigranošću, kombinirajući naizgled jednostavne oblike s kompleksnim prostornim iluzijama. Grafički elementi, višedimenzionalnost i snažan osjećaj za ritam boja i oblika podsjećaju na scenografiju Wesa Andersona, a njezini radovi, izlagani u najvažnijim europskim institucijama poput Camden Arts Centra u Londonu, Kunsthalle Wien i Palazzo Reale u Milanu, ostavljaju vidljiv utjecaj na mlađu generaciju slikara koji tragaju za suvremenim izrazom kroz retro senzibilitet.

Nathalie du Pasquier, 2018 ©