Koje skrivene poruke nose umjetnički murali u trećoj sezoni The White Lotusa?

Sve uvodne špice kojih se sjećam uglavnom su iz onih kultnih serija s bezbroj nominacija za prestižne nagrade. One služe kao svojevrsni portal — da nas uvedu u imaginarni svijet iz kojeg kasnije danima ne želimo izroniti, ali i da nagovijeste intrige koje nas očekuju. Nema sumnje da to trenutno najuspješnije radi The White Lotus: nakon izlaska treće sezone, najglasnije reakcije bile su upravo na uvodnu špicu. I dok su se mnogi žalili zbog novog soundtracka Cristóbala Tapije de Vere, umjetnička strana, iako maestralna, nepravedno je ostala u drugom planu. Je li itko primijetio sve njezine simbole?

Naime, Mike White je za najnoviji intro ponovno angažirao kreativni studio Plains of Yonder, pod vodstvom Marka Bashora i Katrine Crawford. Na početku prve sezone gledali smo kako oživljavaju tapete s tropskim havajskim uzorcima, u drugoj sezoni pratili smo putovanje kroz raskošne renesansne freske Sicilije, ali treća sezona imala je najkompleksniji zadatak: da u uvodnu špicu inkorporira tajlandsku umjetnost i arhitektonsku tradiciju.

Nakon što su dobili scenarij, Katrine Crawford krenula je u posjet hramovima u Bangkoku. Prva faza podrazumijevala je dokumentiranje umjetnosti, druga redizajn, a treća digitalni završni dodir. Što to točno znači? Uzimali su elemente s različitih slika, rezali ih, rekonstruirali u novom kontekstu i stvarali mozaike. Tijekom deset mjeseci kreirali su točno sedam murala za uvodnu špicu: neki prikazuju hramove, drugi idilično jezero, slikovite litice, šumu s divljim životinjama i brod uhvaćen u oluji — svi s karakterističnim elementima tajlandske umjetnosti, kao što su ravna perspektiva, velika skala i zemljani tonovi. Najveći izazov bio je stvoriti dinamiku iz statičnog umjetničkog djela, dakle, sve se temelji na pokretima kamere, igranju sa sjenama, 3D efektima i drugim tehnikama koje stvaraju živu energiju. Povećani kadrovi ovih scena otkrivaju precizne poteze kistom dok se fokusiraju na likove — od majmuna i slonova do ratnika i žena koje koketiraju — no murali su oslikani i kolažirani digitalno, u aplikacijama Procreate i Photoshopu.

Ono što vidite, ali i ono što ne vidite, pomaže u tome da predvidite dramu treće sezone. Da, životinje vjerojatno imaju svoja doslovna i simbolička značenja (slonovi su mudri, majmuni predstavljaju osnovne instinkte, harpije su glasnici iz duhovnog svijeta, a zmije su jednostavno biblijski simbol, itd.), kao „zamjena za nešto što je lakše izraziti kroz životinjsku reprezentaciju“. Ideja je potaknuti vas da razmišljate o životinjskim instinktima u sebi i koliko se uspijevate izdignuti iznad njih. Murali su toliko živopisni da doslovno možete čuti zvukove, ptice, zvona, pa čak i osjetiti miris tamjana dok ih gledate.

Osim tajlandskog naslijeđa, uvodna špica od 90 sekundi začinjena je i suptilnim referencama na likove sa svim svojim disfunkcionalnostima, koji nas iz epizode u epizodu šokiraju novim dramama. Rick, kojeg glumi Walton Goggins, prikazan je kao usamljeni čovjek koji krišom krade cigaretu na tornju budističkog hrama. U međuvremenu, Piper Ratliff (Sarah Catherine Hook) prikazana je kao figura koja meditira na stijeni, okružena egzotičnim biljem, dok njezin nepoželjni brat Saxon (Patrick Schwarzenegger) ima lik muškarca koji promatra skupinu žena kroz grmlje. Kad smo kod motiva promatranja: na muralima ćete primijetiti mnoge prisluškivače i promatrače, što nagovješćuje samu radnju serije.

Zatim dolazimo i do tematskog okvira sezone. Ova sezona govori o prosvjetljenju, duhovnosti i raznim načinima na koje ljudi bježe od svojih unutarnjih demona. Zato je uvodna špica na kraju tamna, mračna i višedimenzionalna. Naravno, ne bi bilo The White Lotusa bez nečije smrti na kraju — sudbina koja je nagoviještena zlokobnim obratima špice: mirni hram i ruralne scene ustupaju mjesto slikama opsade i brodoloma, pleme majmuna terorizira skupinu žena na vrhu tornja (jedna od njih visi sa zmijom; gledatelji treće epizode znat će o čemu se radi), morski monstrumi gutaju muškarce, a zmaj ispušta oblak zasljepljujućeg dima. Mnogi elementi jasno su naglašeni, ali mnogi su također otvoreni za interpretaciju.

Zanimljivo je da se sve tri uvodne špice završavaju elementom vode. Bilo da se radi o veslačima koji ulaze u val, prepunim fontanama i jezercima s lopočima, ili tijelu koje pluta u vodi — sve ovo zapravo simbolizira poruku serije da smo na kraju izgubili gravitaciju i postali bespomoćni.