Tko je umjetnica koja je osvojila prestižnu nagradu Turner Prize?

Jako mi teško pada pomisao da će uvijek postojati knjige koje nikada neću pročitati, pjesme koje neću čuti, mjesta koja neću posjetiti i umjetnici za čiji rad nikada neću saznati. Zato se često, gotovo manično, trudim pratiti što više sadržaja. Ponekad je to samo nešto što brzo proleti mojim prstima, već previše naviknutima na skrolanje, i završi u folderu Saved kako bih se mirne glave tome vratila te večeri ili nekad u budućnosti, još uvijek ne znam kada ni zašto, ali znam da ću se sigurno vratiti. S velikim entuzijazmom i gotovo potpuno deluzivnim povjerenjem u izgovorene riječi svakodnevno sebi obećavam da će jednom biti vremena za sve. Prije nekoliko dana probudila sam se i vidjela da je Nnena Kalu, britanska umjetnica nigerijskog podrijetla, osvojila Turner Prize, jednu od najvažnijih i najutjecajnijih nagrada za suvremenu umjetnost u Velikoj Britaniji, i morala sam se vratiti toj informaciji jer je ova nagrada ovoga puta zaista posebna.

Povezano: Konačno sam pronašla način da obuzdam svoju ovisnost o scrollanju

Zašto je ova nagrada za Nnenu Kalu posebna?

Nnena Kalu britanska je umjetnica rođena 1966. u Glasgowu, poznata po apstraktnim skulpturama i crtežima koje gradi od svakodnevnih materijala poput tkanina, plastičnih traka, kartona i VHS traka, strpljivo ih omatajući i vežući u guste, pulsirajuće forme. Kao neurodivergentna umjetnica s autizmom i ograničenom verbalnom komunikacijom, već desetljećima razvija svoj rad uz podršku londonske organizacije ActionSpace, gdje kontinuirano stvara od 1999. godine.

Nnena Kalu, artist portrait. Courtesy of the artist and ActionSpace

Ove godine osvojila je Turner Prize, čime je postala prva umjetnica s autizmom koja je dobila ovu nagradu, ali i jedna od rijetkih crnkinja kojima je ovo priznanje dodijeljeno. Taj je trenutak važan ne samo za njezinu osobnu karijeru, već i za širu sliku suvremene umjetnosti jer jasno pokazuje koliko je nužno neurodivergentne umjetnike postaviti u središte aktualnih umjetničkih tokova, a ne na njihove margine. Kaluin je rad već godinama prisutan u relevantnom institucionalnom kontekstu, od izložbi u Walker Art Gallery u Liverpoolu i na Manifesti 15 u Barceloni, do stalnih zbirki poput Tate i Arts Council Collection, no Turner Prize taj je kontinuitet konačno učinio nemogućim za ignoriranje.

Kaluine skulpture i crteži funkcioniraju kao čisti čin građenja i ponavljanja, kao ritam koji se taloži kroz vrijeme. Materijali koje koristi nisu simbolični u klasičnom smislu, ali kroz uporno omatanje, vezivanje i gomilanje dobivaju fizičku težinu i emocionalni naboj. Njezine forme djeluju gotovo kao organizmi u nastajanju, zategnuti između kontrole i spontanosti.

Nnena Kalu, installation view. Courtesy of the artist, ActionSpace London and Arcadia Missa London. Photography: Tom Carter

Primjer Nnene Kalu jasno pokazuje zašto je danas nužno umjetnost usmjeravati u što više pravaca i otvoriti joj vidike koji su joj dugo bili uskraćeni. Nužno je da suvremena umjetnost prestane funkcionirati kao zatvoren krug u kojem se potvrđuju isti glasovi, isti pogledi i iste hijerarhije. Ako umjetnost doista treba biti prostor slobode, onda moramo prihvatiti i drugačije načine mišljenja, percepcije i izražavanja, uključujući i neurodivergentne prakse koje su predugo bile gurane u kategorije „outsider“ ili „posebnog konteksta“. Smatram da je ovogodišnjim izborom dobitnice Turner Prize napravljen prvi korak u tom smjeru.

U tom smislu, umjetnost mora i treba biti kanal decentralizacije. Ne samo geografske ili institucionalne, već i epistemološke. Radovi poput Kaluih ne razbijaju konvencije frontalno, već ih potkopavaju iznutra, pokazujući da postoji više načina na koje se svijet može vidjeti, osjetiti i artikulirati. Time se otvara prostor za razbijanje stigmi i za propitivanje duboko ukorijenjenih, često eurocentričnih sustava vrijednosti koji i dalje oblikuju umjetničke narative, čak i kada se pretvaraju da su ih nadvladali.

Courtesy of the artist, ActionSpace

A kada govorimo o trenutku vraćanja, posvećivanja vremena, tom svjesnom zadržavanju pogleda umjesto brzog prelaska na sljedeći sadržaj, upravo sam zbog toga i otkrila umjetnicu Nnenu Kalu, jer sam odlučila oduprijeti se svojim već duboko ukorijenjenim navikama konzumiranja sadržaja i napokon svoj fokus pomaknuti s centra i gorućih, preokupirajućih informacija na one koje možda još uvijek nisu imale priliku obuzeti glavne tokove suvremene umjetnosti. Sada znam da će za takve stvari kod mene uvijek biti vremena!