Marina Diamandis, Tumblr i vječna privlačnost melankolije u pop kulturi

Marina (and the Diamonds) je objavila novi singl, što me odmah potaklo da se prisjetim jednog od meni najzanimljivijih razdoblja u posljednjih deset, dvadeset godina – Tumblra. Sjećate se, zar ne? Za one koji ne znaju o čemu se radi, žao mi je što ste to propustili. Tumblr je društvena mreža koja je definitivno oblikovala jednu generaciju, njezinu estetiku i glazbeni ukus. Za MySpace sam bio premlad, ali za Tumblr sam uhvatio pravo vrijeme kada su subkulture i umjetnost ondje cvjetale.

Ah, još se sjećam tog osjećaja – dođem kući, sjednem za računalo i satima listam, pretražujem blogove i bezumno repostam sve što sam mislio da je cool i estetski privlačno – što god mi je bilo zanimljivo s 14 godina. Nakon temeljitog prelistavanja svega što sam propustio, otišao bih na svoj blog, a tu bi krenula prava zabava – sređivanje teme bloga (gdje sam doslovno učio kodiranje), pa sve do uređivanja playliste koja bi se automatski puštala kad god biste ušli na moj blog i koja je, naravno, tematski i estetski odgovarala mom raspoloženju i svemu što mi se događalo u tom trenutku. Ah, a ta glazba je bila nešto drugo. Ne znam što – ne mogu definirati – ali bila je drugačija od svega što se slušalo. Također, tu je veliku ulogu imala i jedinstvena vizualna estetika. Ružičasti neon, VHS filtri, slike iz starih filmova, poetski citati u serif fontu prebačeni preko crno-bijelih fotografija djevojaka koje puše cigarete.

Naravno, glavni predstavnici koji su se uklapali u ovaj opis i koji su bili inspiracija jesu Lana Del Rey i Arctic Monkeys. Albumi poput Born to Die, Ultraviolence i AM oblikovali su glazbeni i vizualni prostor na Tumblru, a kasnije i šire. Zašto su bili toliko utjecajni? Vjerojatno zato što su tekstovi bili introspektivni, emotivni i govorili o prekidima, usamljenosti i egzistenciji – svemu što su ljudi na Tumblru željeli.

AM, peti album Arctic Monkeysa, objavljen sada već davne 2013., postao je pravi fenomen na Tumblru. Bio je nezaobilazan u estetskim objavama, crno-bijelim editima i slikama obavijenim dimom cigareta koje su dominirale ovom društvenom mrežom u to vrijeme. Album stvara mračnu i melankoličnu atmosferu, savršeno uklopljenu u Tumblr opsesiju cool, distanciranim i misterioznim izgledom. Crno-bijeli cover albuma s minimalističkim valovitim dizajnom postao je ikona Tumblra. Pored toga, svi su padali na fotografije Alexa Turnera, frontmena benda, u kožnoj jakni, s cigaretom u ruci i zalizanom kosom – bio je pravi primjer cool i misteriozne osobe.

AM, Arctic Monkeys

Rame uz rame s njima stajala je Lana Del Rey – misteriozna, duboko tužna i uvijek u nekoj problematičnoj vezi. Bila je više od glazbenice – bila je ikona i simbol ove društvene mreže, ali i cijele generacije. Njena glazba, vizualni identitet i sama ličnost sjajno su se uklopili u svijet Tumblra, gdje su svi idealizirali njen holivudski glamur u kombinaciji s bad girl vibrom. Album Born to Die (2012.) bio je apsolutna prekretnica, jer je njegova mračna, filmska produkcija i pjesme poput Video Games, Blue Jeans i Born to Die savršeno odgovarale estetici Tumblra. Lana je postala ikona ove mreže ne samo zbog svog glasa, već i zbog toga što je uspjela stvoriti lik koji je bio istovremeno ambivalentan i moćan – žena koja je u isto vrijeme bila žrtva i zvijezda, djevojka u nevolji, ali i osoba koja je svjesna svog statusa i moći. Pored Born to Die koji je obilježio njen vrhunac na Tumblru, Paradise (2012.) i Ultraviolence (2014.) su dodatno učvrstili njen sad girl status, začinjen američkom mitologijom.

Ultraviolence, Lana Del Rey

Pored “roditelja” Tumblr sentimenta, kako da ne spomenem Lorde, Marinu (and the Diamonds), Troyea Sivana, koji je tada polako ulazio u glazbene vode, Crystal Castles, The xx, Grimes i Florence + the Machine.

Za razliku od glamuroznog, kinematografskog univerzuma koji je Lana Del Rey gradila, Lorde je bila sušta suprotnost – sirovija, buntovnija i prirodnija, pravi kontrast pop zvijezdama tog razdoblja. Autsajderica s kojom su se mnogi povezivali. Kao i AM i Ultraviolence, Lordin Pure Heroine imao je minimalistički omot – crna podloga s bijelim slovima. Njezina glazba bila je introspektivna, ali i puna kriticizma i straha od odrastanja. Njeni tekstovi, poput We’re hollow like the bottles that we drain, nalazili su se svuda po Tumblru – pa tako i na mom profilu (imao sam 14 godina?).

Troye Sivan je tek počinjao svoju glazbenu karijeru i objavio EP TRXYE. Naravno, Tumblr estetika je vrištala na sve strane – od omota albuma, glazbe, tekstova, pa do videospotova, sve je bilo kodirano tom estetikom. Zvuk i tekstovi su melankolični i zadiru u taj elektronski dreamy pop, što je album učinilo instant ikoničnim na Tumblru, pogotovo među LGBTQ+ korisnicima. Njegov singl Happy Little Pill, koji je bio svojevrsna himna Tumblra, definitivno je najviše pomogao u stvaranju kulta Troyea Sivana.

TRXYE, Troye Sivan

I kako da ne kažem nešto o osobi zbog koje sam i započeo ovaj tekst? Marina and the Diamonds, sada poznatija samo kao MARINA, definitivno je svoju karijeru izgradila uz pomoć ove društvene mreže. Poput Lane, Marina je bila ikona Tumblra, ali na svoj način. Poput Lorde, Marina je bila sarkastična autsajderka koja je preispitivala društvene norme kroz prizmu pop zvuka. Njeni albumi The Family Jewels, a pogotovo Electra Heart, savršeno su se uklapali u cjelokupnu estetiku. Perike, srce nacrtano na jagodici i tekstovi koji ispituju opsesiju slavom, identitetom i ljubavlju – sve to je zaludjelo ljude tog trenutka. Pjesme poput Primadonna i Bubblegum Bitch postale su neizostavni dio Tumblr playlisti, dok su se stihovi poput I wanna be a virgin pure, a 21st-century whore prepisivali preko slika iz starih filmova ili selfija s lošom ekspozicijom. Electra Heart nije bio samo album – bio je konceptualni projekt koji je, kroz estetiku američke pop-kulture i alter ego Marine, istraživao identitet i društvene pritiske. To je savršeno rezoniralo s tinejdžerima na Tumblru, koji su u njenim pjesmama nalazili kombinaciju tuge, bunta i teatralnosti.

Prije nego što sam počeo pisati ovo, otišao sam na svoj stari blog i uspio izlistati sve što se događalo i sve je bilo tako nostalgično i čudno. Kao da je neki drugi život u pitanju, tako daleko od svega što se danas događa s društvenim mrežama i algoritmima. Tumblr je bio prirodan, intuitivan i bazirao se na zajednicama i istraživanju. Čak sam naišao i na tu staru playlistu koja bi išla svaki put kada biste ušli na stranicu. Zato, hajde da se pravimo da nismo vidjeli ovaj članak i da u njega prvi put ulazimo, dok u pozadini kreće specijalno kurirana playlista koju sam napravio samo za vas, još te davne 2013./2014.