U obranu svakodnevice i zašto Train Dreams ima potencijal postati moj omiljeni film

Za mene je svakodnevica nešto najljepše na svijetu. Taj običan život koji se događa između velikih događaja, trauma i onoga što će se u našim završnim danima vrtjeti pred našim očima kao neki od najvažnijih formativnih trenutaka. Znate onu izreku, vrlo prilagođenu Facebook estetici, koja nam je svima već na granici nepodnošljivosti, pa i ironije: “Život je ono što ti se događa dok praviš planove za život?” Sigurna sam da je svi znate. Ponekad mi se takve rečenice jednostavno pojave u glavi nakon nekih iskustava, filmova ili pjesama. Poanta nije u dubokom romantiziranju svakodnevice i običnog života, nego u mogućnosti da ih prikažemo kroz umjetnički izraz bilo koje vrste, a da ih pritom ne učinimo banalnima ili pretencioznima. Kada je film u pitanju, najkritičnija sam prema filmovima kojima je središnja radnja običan ljudski život, one scene u kojima se naizgled ništa ne događa, a ljubitelji akcije ili fantastike rekli bi da sam hipster ili pozer koji voli artsy (u pogrdnom smislu) filmove samo zbog statusa koji gledanje takvih filmova donosi u vrlo nišnim, potpuno licemjernim i narcisoidnim skupinama ljudi. Pa dobro, neka sam hipster? Iako stvarno mrzim poistovjećivati se s time, mislim da su najveći hipsteri oni koji se očajnički trude to ne biti, ja prihvaćam da postoji mogućnost da ponekad zakoračim u tu ozloglašenu kategoriju. Jedan od mojih omiljenih filmova na svijetu je Yi Yi Edwarda Yanga, ali film s nekoliko svjetski priznatih nagrada, pohvalama kritike i velikim globalnim uspjehom ne može biti izvan mainstreama. Možete se pretvarati da ste posebni i da ipak vidite nešto dublje u umjetnosti, ali činjenica je da ste, osim što ste zasigurno deluzivni, jednostavno previše zatvorenog uma. Jednostavno uživajte u dobroj umjetnosti bez potrebe da sami sebi opravdavate zašto je u redu ili nije u redu nešto gledati. Ponekad je to sasvim dovoljno i upravo ono što je na kraju dana jedino važno.

Povezano: Pogledala sam jedan od najhvaljenijih filmova godine, revolucionaran film o neuspješnim revolucijama

Povezano: 13 filmova koji će u 2026. puniti kinodvorane i privući najveći hype

Netflix

Odlutala sam od teme, ali vjerujte mi da se vraćam. Ovogodišnje Oscar nominacije iznjedrile su neke od najuzbudljivijih filmova koje sam pogledala u posljednjih nekoliko godina, kao i neke vrlo tihe, spore i introspektivne. U moru te dihotomije, u kojoj ipak prevladava kaos revolucija, vampira i izvanzemaljaca na najneočekivanijem mjestu, na Netflixu ćete pronaći jedan od najljepših, najtužnijih i najljudskijih filmova.

Povezano: Što je novo na streaming platformama u veljači?

Protok vremena, ljubav, patnja, obitelj, gubitak, sjećanja i smrt prve su stvari koje sam zapisala u bilješke na telefonu nakon što sam pogledala Train Dreams. S razlogom ima četiri nominacije za Oscara i, vjerujte mi, uopće nije dosadan, prazan ili lijep samo da bi bio lijep. Možda, ako vlastitu svakodnevicu smatrate praznom i dosadnom, nećete uspjeti pronaći ljepotu ni u tuđoj. I said what I said. Poanta je u tome da se svačiji život može naći na filmu. Svačiji je život toliko običan, ali i poseban da može, i ima materijala, postati film, postati nešto što će druge podsjetiti da se s vremena na vrijeme zapitaju kako bi izgledao film o njihovu životu, bez dramatizacije, bez specijalnih efekata i bez pretenciozno filozofskih, dubokoumnih monologa.

Povezano: Pre-Oscar watchlista: filmovi nastali u posljednjih pet godina koji zaslužuju više pažnje

Povezano: Kako mi je film Sentimental Value pomogao da bolje sagledam svoje daddy issues

Train Dreams prati život Roberta Grainiera, običnog čovjeka s početka 20. stoljeća, radnika na željeznici i drvosječe, čiji se život odvija tiho, u ritmu prirode, rada i gubitaka koji su često duboko utkani u njegovo svakodnevno iskustvo i posao. Film nije linearan u klasičnom smislu i ne nudi jasne dramatizacije, već se gradi iz fragmenata sjećanja, osjećaja i vremena koje neumitno prolazi. Režirao ga je Clint Bentley, a inspiriran je istoimenom novelom Denisa Johnsona, tekstom koji je sam po sebi više osjećaj nego priča, više unutarnji tok nego narativna konstrukcija. To je jasno vidljivo i u filmu. Ovo nije film poput Za danas toliko, onaj koji će vam odmah izmamiti osmijeh i potaknuti iskru za koju ste mislili da ste je davno izgubili, ali osmijesi koje Train Dreams proizvodi nisu toliko drugačiji koliko vam se na prvu čini. To je onaj gotovo neprimjetan osmijeh koji se pojavi kasnije, koji vas podsjeti da je život u svojoj najjednostavnijoj, ali i najkompleksnijoj formi zapravo predivan. Da u njemu ima mnogo gorčine, mnogo gubitaka i patnje, ali i da ćete možda jednog proljetnog jutra sve to iskreno prihvatiti.

Povezano: 13 srpskih filmova za koje morate znati

Ako ste ljubitelji ovog žanra, vrlo brzo i lako prepoznat ćete elemente Terrencea Malicka u načinu na koji kamera promatra svijet, u sporosti, tišini i u tom dubokom prihvaćanju običnog, negrandioznog, prosječnog života koji je upravo zbog toga ispunjen ljepotom i tugom. Ako ste poput mene, to vam nimalo neće smetati. Malickovi filmovi imaju posebno mjesto kod mene iako ga ne bih svrstala među deset omiljenih redatelja. Nešto me tjera da o njegovim filmovima često razmišljam, valjda život? Upravo ta sporost, život i odsutnost potrebe za spektaklom čine ga prepoznatljivim. U Train Dreams postoji jedno od najpreciznijih i najiskrenijih prikaza procesuiranja gubitka i patnje koje sam vidjela na filmu. Ne promatramo glavnog lika s distance, već zajedno s njim prolazimo kroz sve faze gubitka. Ne znamo ishod unaprijed, nismo u trećem licu, nego smo on, njegova nada, njegova patnja, njegova duboka tuga i život koji je neraskidivo povezan s prirodom.

Netflix

Zašto mislim da Train Dreams ima potencijal postati moj omiljeni film u posljednjih pet godina? Zato što sam hipsterica, okej? Šalu na stranu, djelomično je to i istina kada je riječ o ovom filmu, ali pravi odgovor leži u tome što mi je dao najviše prostora za razmišljanje o društvu, politici, životu, smislu i samom činu življenja unatoč svemu. Izdvojio se među velikim filmovima prošle godine i, iako je iznimno kritički priznat, možda će naići na predrasude samo zato što je dostupan na Netflixu. Paradoksalno, upravo je suprotno. Ovo je film koji mnogo očekuje od gledatelja. Zahtijeva punu pažnju, zahtijeva uključenost, zahtijeva da budete prisutni gotovo dva sata i da zajedno proživite jedan tuđi život koji će, nakon filma, sasvim sigurno postati i dio vašeg. Ako vam bude dosadno, tu vam već ne mogu pomoći. Gledajte TikTok u pauzama, što da vam kažem.

Povezano: TikTok profili koji bi se svidjeli i vašoj mami