Tradwives - borba za (ne)ravnopravnost, kuhaču i pregaču

Ima li što iritantnije od ljudi koji sami rade kruh (sourdough, naravno) i još naprosto ne mogu ušutjeti o tome? Ima, naravno: žene koje rade vlastiti sir nakon što su se netom vratile s izbora ljepote, i to samo dva tjedna nakon što su rodile svoje osmo dijete. Ili možda prelijepe, savršeno sređene 20-i-nešto-godišnje manekenke koje ustaju u 5 ujutro (pretpostavljam) da bi djeci pripremile domaće pahuljice od cimeta, a koje su toliko vješte u svojoj majčinskoj ulozi da ne trebaju čak ni paziti da brašnom ne zaprljaju predugačke rukave svog dizajnerskog pulovera. Ma tko su te savršene žene, majke, kraljice?, pitat ćete se. Ako ste aktivne korisnice društvenih mreža, prvenstveno Instagrama i TikToka, možda već i naslućujete odgovor: one su tradwives (od eng. traditional wives – tradicionalne supruge), žene koje prakticiraju tradicionalne rodne uloge, slaveći vođenje kućanstva, brigu o djeci i podređenost mužu kao glavi obitelji. Svoj životni izbor široj javnosti predstavljaju putem profila na društvenim mrežama, gdje u pomno produciranom contentu nude (a nerijetko i prodaju) viziju tradicionalnog bračnog života. No, je li riječ o autentičnom promicanju tradicije ili tek još jednom trendu? U kojem kontekstu nastaje tradwife pokret i kako objasniti njegovu popularnost? Koje kontradikcije utjelovljuju njegove predstavnice?

Konačno, podrazumijeva li borba za ženska prava i pravo da svjesno odaberemo biti podređene? I koliko su tradwives doista podređene?

Termin tradwife pojavio se oko 2016. godine, u vrijeme predsjedničkih izbora i uspona alternativne desnice u SAD-u. No, značajan rast popularnosti doživio je tijekom pandemije Covida-19, kada su uslijed uznemirujuće nove realnosti i neizvjesnosti mnogi utjehu pronašli u nostalgičnom pogledu unatrag koji je nudio osjećaj stabilnosti, strukture i poznatih vrijednosti. Dio popularnosti tradlifea svakako možemo pronaći i u svojevrsnom razočaranju feminizmom, odnosno pritiskom da kao žene obavljamo brojne zadaće i uloge koje društvo pred nas stavlja (više o tome nešto kasnije).

Tradwives su, dakle, u trendu na društvenim mrežama, Internet obiluje analizama, a Reddit raspravama o ovom fenomenu (pobogu, toliko je mainstream da je čak i dr. Phil govorio o tome u svojoj emisiji). Najpopularnije tradwives imaju i po nekoliko milijuna pratitelja/ica: Nara Smith (@naraaziza) ih ima gotovo 3 milijuna na Instagramu i 6,4 milijuna na TikToku; Emily Mariko (@emilymariko) ima 1,8 milijuna na Instagramu i čak 12,6 milijuna na TikToku; Hannah Neeleman (@ballerinafarm) ima 9 milijuna na Instagramu i 7 milijuna na TikToku; Estee Williams (@esteecwilliams) ima nešto manje – 120 tisuća na Instagramu i 190 tisuća na Tik Toku – no zahvaljujući svom gotovo karikaturalnom utjelovljenju tradwife estetike vrlo je utjecajna i dobiva puno medijskog prostora.

Nosi mi se bijela boja (kože)

Mnoge tradwives citiraju upravo ulomke iz Biblije kao smjernice za život, a jedna od najčešćih je Poslanica Efežanima 5:22, u kojoj se navodi da žene moraju biti podložne “svojim muževima kao Gospodinu.” Pa čak i tradwives koje ne progovaraju otvoreno o religiji imaju određene poveznice s njom. Primjerice, Nara Smith i njezin suprug Lucky Blue Smith (također model, također gotovo 3 milijuna pratitelj(ic)a na IG-u) su mormoni. No, treba napomenuti da je Nara, u jednom od rijetkih videa u kojima se dotiče teme vjere, kazala kako je još u procesu učenja i traženja vlastite vjere te da nikako nije tvrdokorna mormonka ili nešto slično. Ipak, zanimljivo je primijetiti da su tradwives u velikom broju slučajeva pripadnice upravo ove religijske zajednice, kao i da su bjelkinje. Osim što se zalaže za povratak tradicionalnim rodnim ulogama koj će vam donijeti sreću i zadovoljstvo, tradlife pokret često je praćen idejom bjelačke nadmoći, (ultra)konzervatizmom i religioznošću. Rasizam je još jedan zabrinjavajući aspekt tradwife pokreta, iako nije u jednakoj mjeri prisutan kod svih njegovih predstavnica. Dok neke od njih samo implicitno prizivaju arijevski ideal (potražite fotke Hanne Neeleman sa suprugom i njihovo osmero pravokose, plavooke djece), druge su prilično otvorene oko svojih uvjerenja.

Nepodnošljiva lakoća (i ljepota) postojanja

Kako prepoznati tradwives na vizualnoj razini, u slučajevima kada ne kreiraju eksplicitno politički sadržaj? Tradwife estetika reproducira patrijarhalnu ideju ženstvenosti, dajući joj suvremeni twist preuzimanjem elemenata pokreta kao što su #softgirls i #cottagecore. U tom smislu, može se reći da su tradwives podjednako ideološki i estetski proizvod. S obzirom na to da se pozivaju na američki ideal kućanice iz 1950-ih – koji je uvelike bio proizvod tadašnje oglašivačke industrije, a življena realnost za vrlo mali broj pripadnica više srednje klase – one često nose pregače pastelnih tonova i vintage haljine ženstvenog kroja, dok neke preferiraju quiet luxury (ne moram vam ni reći da nijedna od njih nije siromašna). U skladu s time, i količina šminke varira: od Estee-nanosila-sam-šminku-dva-sata-Williams i glamurozne Nare Smith, preko Hanne Neeleman (koja se povremeno sređuje zbog javnih nastupa), do Emily Mariko koja njeguje prirodniji izgled (neki njenu popularnost pripisuju upravo tome što je bezlična na utješan način).

Ono što je svima zajedničko su besprijekorne kuhinje koje pobuđuju osjećaj smirenosti (budimo realne, nijedno kućanstvo s djecom ne izgleda tako). Ambijent je pomno osmišljen kako bi predstavio sliku kućanske idile – kao da ste ušetali na snimanje reklame za dizajn interijera. Kuhinje služe kao svojevrsna sinegdoha čitavog tradlife etosa. Naime, unatoč tome što tradwives navodno istinski uživaju u vođenju kućanstva, onaj aspekt rada koji doista i prikazuju svodi se na (univerzalno popularni) cooking content.

Nitko se ne snima kako skuplja prljavi veš po kući, riba WC, pa čak ni pere posuđe ili čisti masnoću iz pećnice koju tako strastveno koriste. Dakle, stvarni rad koji je nužan za održavanje takvog načina života ostaje skriven, izvan kadra.

Ipak, nisu svi nasjeli na priču koju nam prodaju ove žene-brendovi; primjerice, mnogi vjeruju da Hannah Neeleman, čiji suprug dolazi iz bogate obitelji, ima čitav tim ljudi koji joj pomažu oko djece i na farmi.

No, budući da smo na društvenim mrežama, znamo samo ono što nam ove influenserice odluče pokazati, i to je nešto što trebamo imati na umu dok konzumiramo njihov sadržaj. Fantazija o jednostavnom i bezbrižnom životu koju nam nude zasigurno je jedan od razloga zašto ih pratimo, čak i ako smo svjesne da je riječ o fikciji. Njihovi videi mogu nam služiti kao privremeni bijeg od bespoštedne svakodnevice u kojoj moramo voditi računa o kućnom budžetu, pratiti akcije u trgovinama te dvojiti o tome hoćemo li djetetu priuštiti novu jaknu ili školski izlet. U realnosti, ženski rad gotovo nikad ne prestaje, i nije nimalo glamurozan.

Biti ili raditi?

Idealizirani prikaz tradlife svakodnevice sugerira nam da rad u kućanstvu ženama donosi više ispunjenja i manje stresa od sudjelovanja na tržištu rada. Kako kaže Estee Williams: znala sam da ne želim biti jedna od onih supruga ili majki koje rade cijeli dan i onda dođu doma i moraju još kuhati i čistiti. U tom smislu, tradwives simboliziraju žudnju za blagostanjem, dokolicom i lakoćom postojanja, odbacujući stres i iscrpljenost koje idu s lean in feminizmom i #girlboss pokretom, kao i kompleksnost romantičnih odnosa i rodnih identiteta u današnjem društvu. No, ono što se pritom prešućuje je ekonomska realnost, odnosno činjenica da većina obitelji naprosto ne može preživjeti od jedne plaće. Vjerujem da puno nas zna da to nije uvijek lako ni s dvije plaće (cijene stanova u Zagrebu, halo?). A i znamo da fantazija o idiličnom bračnom životu koji počiva na tradicionalnim rodnim ulogama nerijetko skriva obiteljsko nasilje, ekonomsku ovisnost, usamljenost i depresiju. Kako onda tradwives uspijevaju živjeti taj svoj lagodni život?

Pa, suprotno njihovom deklariranom odbacivanju karijerizma, progresivnih vrijednosti koje kvare društvo i pritisaka kapitalizma, mnoge tradwives jako dobro zarađuju na svom neradu. U konačnici, monetizacija ide ruku pod ruku s kreiranjem sadržaja na platformama (fun fact: nemušti Google Translate tradwives prikladno prevodi kao trgovkinje). Njihov posao je da vam govore zašto je baš super nemati posao. Osim što u svojim videima oglašavaju tuđe proizvode, mnoge prodaju i vlastite (knjige, odjeću, posuđe, meso s farme, itd.). Zanimljiv slučaj je Emily Mariko, koja u svojim videima govori samo onda kada nešto reklamira, a izazvala je i burne reakcije dijela svoje sljedbe kada je lansirala platnene torbe za špeceraj po cijeni od 120 američkih dolara. A kada je netko jednom prilikom prozvao Estee Williams zbog monetizacije sadržaja, odgovorila je da sav novac koji zaradi daje mužu (hm, tko tu onda uzdržava koga?). U tom smislu vidimo da tradewives iskorištavaju iste kapitalističke mehanizme koje navodno odbacuju.

One su, dakle, girlbosses u ženstvenim haljinama. Posebno Hannah Neeleman, koja je ustvari ultimativna možeš-imati-sve figura – zgodna, mršava, majka, poduzetnica, poljoprivrednica… Ukratko, nedostižan ideal. No možda je, baš poput Nare Smith, popularna ne usprkos svojoj naizgled nevjerojatnoj svakodnevici, već upravo zbog nje. Svima nam je potrebno malo fikcije u životu, a tradewives su nam to i više nego spremni poslužiti – na tanjuru koji možete kupiti na njihovom webshopu.

S druge strane, njihovi se muževi vrlo rijetko pojavljuju u spotovima, još rjeđe govore i općenito se ponašaju više kao neki statisti nego kao glava kuće. Osjećamo da su tradwives imale moć odabrati ovakav životni stil – što ne bi mogle učiniti u razdoblju koje pokušavaju oživjeti, kada su mogućnosti za žene bile znatno manje i ograničenije – zahvaljujući feminizmu (nema na čemu!).