Jeste li i vi žrtva toksične produktivnosti?

Stalno osjećate da biste nešto trebali raditi, bilo kod kuće ili na poslu. Rijetko si dopuštate predah, a kad to i učinite, umjesto opuštanja osjećate grižnju savjesti. Neprestana aktivnost definira vašu svakodnevicu. Ako se prepoznajete u ovome možda ste i vi pod teretom takozvane toksične produktivnosti.

Toksična produktivnost proizlazi iz neumorne potrage za samooptimizacijom. Naravno, težnja za osobnim napretkom i razvojem nije sama po sebi loša – dapače. Problem nastaje kad ta težnja počne ugrožavati vaše zdravlje.

“Toksična produktivnost opisuje nezdravu potrebu za stalnom produktivnošću koja prelazi zdrave granice” objašnjava njemačka psihologinja Eva Elisa Schneider. “Zahvaćene osobe imaju potrebu maksimalno iskoristiti svaku minutu svog dana.”

Problem je u tome što se kad niste stalno produktivni brzo počnete osjećati krivima ili bezvrijednima, nemirno i nesposobno istinski se opustiti. “Neočekivano slobodno vrijeme poput otkazanog sastanka ne koristi se za predah već se smjesta popunjava novim zadacima” nastavlja dr. Schneider. Takav obrazac ponašanja može dovesti do toga da “zanemarujemo zdravlje i ne shvaćamo ozbiljno važne znakove iscrpljenosti.”

Odakle dolazi pojam “toksične produktivnosti”?

Toksična produktivnost prema dr. Schneider nije službeno priznat psihološki termin već opisuje fenomen koji se sve češće uočava u današnjem društvu okrenutom prema uspjehu – slično pojmovima poput “high performera” ili “social battery”. No kako se razvija ovakav kompulzivni prekomjerni rad?

“Najčešće je riječ o kombinaciji unutarnjih i vanjskih čimbenika” objašnjava dr. Schneider. “Ljudi koji su skloni preuzimati previše obveza izraziti su perfekcionisti i nose duboko usađeno uvjerenje da nisu dovoljno dobri ili da ne rade dovoljno te lakše upadaju u zamku produktivnosti.”

Kad se tome pridodaju nepovoljni uvjeti poput objektivno velikog radnog opterećenja “nastaje nezdravi koktel pretjeranog rada”. Tijekom manje zahtjevnih razdoblja ovim osobama posebno je teško usporiti jer su razvile svojevrsni habitualni pogon na najvišoj brzini. Čak i tada rijetko si dopuštaju predah te nastavljaju težiti ispunjavanju vlastitih visokih očekivanja, napominje dr. Schneider.

Tko je posebno podložan toksičnoj produktivnosti?

Psihologinja objašnjava da su perfekcionisti i osobe s visokim očekivanjima od sebe posebno ranjivi na toksičnu produktivnost – pogotovo kad se nađu u okruženjima koja od njih mnogo zahtijevaju. “Takve osobe često imaju visoke standarde rada i blisko vežu vlastitu vrijednost uz profesionalna postignuća” ističe dr. Schneider.

Ljudi na vodećim pozicijama s ogromnim pritiskom za postizanje rezultata također su vrlo podložni toksičnoj produktivnosti – baš kao i mladi profesionalci koji tek ulaze u svijet rada i osjećaju potrebu dokazati se. “To ih čini sklonijima prekoračenju vlastitih granica” objašnjava dr. Schneider.

Učinci toksične produktivnosti na zdravlje i privatni život

Toksična produktivnost može dovesti do širokog spektra problema prema dr. Schneider. Na mentalnoj razini mogu se pojaviti znakovi stresa poput emocionalne otupljenosti, razdražljivosti, napetosti, ubrzanih misli, nemira i osjećaja srama ili krivnje “često praćeni fizičkim simptomima poput poremećaja sna, bolova ili probavnih problema”. “Dugotrajni stres može dovesti do ozbiljnijih psiholoških poteškoća poput burnouta, depresije ili paničnih napadaja.”

Uz to osobe sklone toksičnoj produktivnosti često doživljavaju probleme u međuljudskim odnosima jer zanemaruju partnere, hobije i društvene veze.

“Velik trud zahtijeva i periode bez pretjeranog truda”

Biti stalno produktivan zapravo ne vodi povećanju produktivnosti. Prema dr. Schneider istina je upravo suprotna. “Pogođene osobe konstantno su u režimu preživljavanja što ih čini manje kreativnima, sklonijima pogreškama i manje fokusiranima” objašnjava. “Nitko ne može svaki dan biti na vrhuncu. To vidimo čak i u vrhunskom sportu – unatoč najboljim treninzima kvaliteta izvedbi prirodno varira.”

Također naglašava važnost ravnoteže: “Velik trud zahtijeva i periode bez truda. Pauze i faze oporavka ključne su za održivu produktivnost.”

Međutim osobama koje vlastitu vrijednost izvlače isključivo iz svoje produktivnosti opuštanje je sve samo ne jednostavno. “Za njih je to često neugodno stanje jer više nisu navikli smirivati svoj živčani sustav” objašnjava dr. Schneider. Zbog toga neki ljudi moraju svjesno i mukotrpno ponovno učiti uzimati predahe.

Kako se zaštititi od upadanja u toksičnu produktivnost?

Važno je razviti zdrav odnos prema produktivnosti naglašava dr. Schneider. To uključuje realističnu procjenu koliko se zadataka može obaviti u određenom vremenskom okviru uz prostor za pauze i prirodne oscilacije u izvedbi.

“Redoviti predah je ključan čak i ako su to samo mikropauze tijekom kojih doista ne radite ništa. Možda se kratko protegnete, duboko udahnete, skuhate šalicu čaja ili jednostavno gledate u daljinu” savjetuje dr. Schneider.

Dugoročno je također preporučljivo baviti se aktivnostima koje ne uključuju postizanje ili “odrađivanje” zadataka već se rade isključivo radi njih samih. To mogu biti kreativni hobiji ili duge šetnje. Uz to tehnike usredotočene svjesnosti mogu pomoći osobama da ostanu prisutne u trenutku te bolje prepoznaju i zadovolje svoje zdravstvene potrebe.

“Ljudi trebaju naučiti da raditi ništa i ne forsirati se može itekako pokazati korisnim” zaključuje dr. Schneider. “To pruža umirujuću protutežu onim izazovnim, svakodnevnim zahtjevima koji su orijentirani na postignuća.”

vogue.com