Tko preživi, pričat će. Pogledali smo novi White Lotus, intrigantniji nego ikada

Walton Goggins mi je jedan od omiljenih glumaca. Naprosto ga obožavam gledati, u kakvoj god ulozi bio. On mi je onaj glumac kojem instinktivno vjerujem – ako je u nekom projektu, znači da u njemu ima nešto sočno, nešto izvan uobičajenog. Zato me izuzetno razveselilo (i iskreno, iznenadilo!) kada sam u traileru za treću sezonu TV serije The White Lotus ugledala njega. U havajskoj košulji. Osunčanog. Na luksuznom odmoru.

Photo: HBO Max, Warner Bros.

I odao je dobar dojam, The White Lotus je i dalje ono što volimo – cirkus bogatih i nesretnih, s prepoznatljivim miksom cinizma, misterije i apsolutno predivnih kadrova. Treća sezona nas vodi u još jedan rajski resort, gdje ljudi dolaze “pronaći sebe” i pritom se potpuno izgube, a svakodnevni razgovori uz infinity bazene zvuče kao kombinacija new age mudrolija, pasivne agresije i financijskih problema koje mi, obični smrtnici, nikada nećemo razumjeti.

Ovaj put, Mike White još malo okreće nož u ranu, zadirući u temu zapadnjačkog prisvajanja istočnjačkih religija i duhovnosti. Znate ono kad netko ode na Bali pa se vrati s tri tetovaže na sanskrtu i pričom o “buđenju svijesti”? E, ovo je verzija toga u hotelu s pet zvjezdica, s wellness programom koji obećava prosvjetljenje, a naplaćuje ga kao dvosobni stan u Zagrebu.

Glumačka ekipa je, kao i uvijek, pun pogodak. Treća sezona The White Lotusa odvija se na Tajlandu, u luksuznom wellness resortu gdje su gosti došli pronaći unutarnji mir – ili barem uvjeriti sebe da su ga pronašli. No, kako to obično biva kod Mikea Whitea, ispod površine se krije nešto puno mračnije.

Photo: HBO Max, Warner Bros.

Ovog puta imamo tri glavne grupe gostiju. Prva je bogataška obitelj Ratliff, koju predvodi Timothy (Jason Isaacs), financijer u ozbiljnoj poslovnoj krizi, i njegova supruga Victoria (Parker Posey), južnjačka dama čiji su bizarni maniri negdje između karikature i genijalnosti. Njihova djeca su tipični produkti privilegije: Saxon (Patrick Schwarzenegger), nepopravljivi iritantni i bahati mladi čovjek kojem je meditacija nepoznat pojam; Piper (Sarah Catherine Hook), idealistična studentica koja je na Tajland došla “proučavati” budizam, ali više kao TikTok trend nego kao filozofiju; te Lochlan (Sam Nivola), najmlađi, previše tih da bi ga itko ozbiljno shvaćao.

Zatim imamo Ricka (Walton Goggins) i njegovu puno mlađu djevojku Chelsea (Aimee Lou Wood). Rick nije tipični milijunaš – njegov dolazak u resort skriva neku dublju, puno mračniju namjeru. Nije ovdje da meditira, nego da se obračuna s nekim. S kim? Zašto? Bijes mu je vidljiv u svakom pogledu, a način na koji zadržava samokontrolu čini ga hodajućom tempiranom bombom. O da, i tu tempiranu bombu je odglumio savršeno.

I treće, tu su tri stare prijateljice koje su si međusobno sve, samo ne saveznice: Jaclyn (Michelle Monaghan), uspješna TV glumica koja sponzorira cijelo putovanje; Laurie (Carrie Coon), odvjetnica koja se razvodi i nije sigurna je li ovo odmor ili egzistencijalna kriza; i Kate (Leslie Bibb), koja je u teoriji sretna supruga i majka, ali u praksi je natjecateljski nastrojena “zmija”. Njihove pasivno-agresivne bitke, podrugljivi komentari i povremeni izljevi iskrenosti podsjećaju na najtoksičniji oblik ženskog prijateljstva, i to onaj koji predugo traje da bi ga bilo lako prekinuti.

Photo: HBO Max, Warner Bros.

Moram primijetiti da je druga sezona imala manje satirične oštrine od prve, koja je nemilosrdno ciljala svoje mete i nije propuštala priliku da prozove bezumnu aroganciju ili svjesnu bešćutnost bogatih Amerikanaca, dovoljno imućnih da se odvoje od ostatka društva. Sudeći prema prvim epizodama, čini se da se treća sezona još više udaljila od tog početnog pristupa. No, preciznost pripovijedanja i razrađenost svakog lika, od središnjih figura do onih na rubu priče, i dalje su majstorski izvedeni. Vizualno je besprijekorna (svaki kadar je savršen, umjetnička slika), izvrsno napisana, tempirana i odglumljena. I dok se likovi bore sa svojim nesigurnostima, tajnama i lažnim osmjesima, ja sam iskreno uživala u još jednom savršeno pripremljenom koktelu satire i crnog humora. Jer The White Lotus možda više nije onako otrovno britka serija kao u prvoj sezoni, ali je i dalje jedna od najzabavnijih autopsija bogatih i privilegiranih koje televizija trenutno nudi.

A sada, ako me tražite, negdje sam pored bazena, s koktelom u ruci, čekam da ispliva prva žrtva.