Odgledala sam trenutno najgledaniju seriju o bizarnom ljubavnom trokutu

Kad sam prvi put išla upoznati majku svog bivšeg dečka u njihovoj obiteljskoj kući, pružila mi je ruku da se predstavi i, kao da sam iste sekunde iščezla, okrenula se prema njemu s riječima: „Sine, postavljena ti je večera.“ Drugog tanjura nije bilo. Dok sam ga kroz vrata terase promatrala kako poput samoproklamiranog cara jede na čelu stola – znala sam da ovo nikada neće opstati. Možda je to razlog zašto sam od samog početka nove kontroverzne serije The Girlfriend, adaptacije bestsellera Michelle Frances, u tom bizarnom ljubavnom trokutu navijala za Cherry.

Radnja koja žonglira između psihološkog trilera, melodrame i društvene satire o klasnim razlikama prati Lauru Sanderson (Robin Wright), uglednu galeristicu čiji je odnos sa sinom Danielom (Laurie Davidson), studentom medicine, neobično blizak. Ona je posesivna, a on, uzročno-posljedično, vrlo vezan. Već kada ih prvi put upoznajemo, međusobno se grle i naginju jedan prema drugom u bazenu na način koji je… pa, recimo, neprikladan.. No stvari ubrzo postaju još kompliciranije kada Daniel odluči svoju novu, fatalnu djevojku, Cherry Laine (Olivia Cooke), upoznati s roditeljima – kao u prilično svakodnevnoj premisi – sve pođe po zlu. Naime, Cherry je agentica za nekretnine koja svim snagama pokušava pobjeći od svog radničkog porijekla kako bi se uklopila u otmjeni svijet Sandersonovih. No svaki njezin potez je pogrešan: njezina crvena mini-haljina previše je provokativan izbor za obiteljsku večeru, ona i Daniel su gotovo neugodno prisni za stolom, a potom izgovara i nekoliko bezazlenih, ali lako provjerljivih laži o svom porijeklu koje samo podgrijavaju Laurinu sumnju da djevojka njezinog dragocjenog sina nešto skriva.

Photo: Prime Video

Najzanimljiviji dio The Girlfriend jest njezin format. Svaka epizoda podijeljena je u dva dijela: jedan prati Laurinu perspektivu, a drugi iste događaje iz kuta Cherry (njihova izmjena najavljuje se velikim crvenim slovima na ekranu, u stilu Killing Eve). Ti dijelovi zapravo nisu ogledalo jedan drugog, već dopunjuju kontekst već viđenih scena i omogućuju nam da iste događaje vidimo iz potpuno različitih perspektiva. Prava istina, namjera i sjećanje odjednom postaju klizav teren, jer su njihove interpretacije potpuno različite. Ono što jednoj izgleda kao šala, drugoj zvuči kao zlobna uvreda; gestu koji bi trebao biti izraz naklonosti, druga vidi kao čin kontrole.

To je pametan trik koji zbunjuje gledatelja. Je li Cherry manipulatorica ili je Laura paranoična i previše posesivna? Tko je ovdje psihopatkinja? To je središnje pitanje oko kojeg se The Girlfriend vrti – velikom, a ponekad i smiješnom brzinom. Zapravo, nijedna od njih dviju nije junakinja, a nijedna nije ni žrtva, i u tome je čitava čar. Muški likovi ne mogu ni parirati njihovom autoritetu; naprotiv, Daniel kao da nije ni vrijedan sve te drame.

Photo: Prime Video

U nekoliko navrata pomislila sam kako je ova serija mogla proizaći iz istog kalupa kao The Perfect Couple. Nantucket je zamijenjen sjevernim Londonom, a Nicole Kidman i njezina ledena matrijarhalna figura s čeličnom Laurom (Wright). Njihovi naizgled savršeni životi obavijeni su tajnama i tugom, a već su izrekli previše laži da bi ih mogli povući. Negdje na polovici serija počinje kliziti u melodramu i gubi na složenosti koja prve epizode čini tako privlačnima. Kada dođemo do samog (i vrlo ekstremnog) kraja, osjećaj je kao da smo ovo sve već negdje vidjeli.

Pa ipak, razlike u klasama, financijska moć, različite vrste ljubavi koju smo sposobni osjećati, ispitivanje granica koliko roditelji trebaju biti liberalni, kako emocije mogu biti izobličene pod pritiskom, koliko očajnički želimo da nam se vjeruje, te kako razlikujemo ambiciju od pohlepe, potrebu od želje (i mnogo seksa), sve to prisutno je u The Girlfriend. Možda ne donosi ništa revolucionarno u pogledu svog žanra, ali je ipak uznemirujuće zabavna. A ako ste nakon posljednje scene ostali zatečeni, možda ćete odgovore dobiti u drugoj sezoni o kojoj se sve glasnije spekulira.