U kina dolazi film The Bikeriders. U ovoj rečenici ne bi bilo ništa neobično da se ne radi o filmu pomalo zaboravljenog, a svojevremeno jako popularnog žanra filma ceste, da su glavni glumci svi odreda sjajna i trenutno najpopularnija holivudska lica (Jodie Comer, Austin Butler i Tom Hardy!) i da nije snimljen prema ne samo istinitoj priči, već o njoj postoji i cijela serija autentičnih fotografija iz tog vremena. O čemu se tu sve zapravo radi?
Zaglušujuća buka motora, panoramski pogled na cestu ispunjenu ovim agresivnim dvokotačnim zvijerima, a na čelu te bande je Marlon Brando. Lijep i opasan. Ovo je moje prvo sjećanje na crno-bijeli film The Wild One i koliko me je kao prilično mladu gledateljicu (mislim da sam tek krenula u školu) šokirao, istovremeno me je snažno privukao. Taj osjećaj nije jenjavao nikada kroz vrijeme. Film je često prikazivan na televiziji, a koristila sam i sve prilike pogledati ga u kinu prilikom programa poput Tjedna filma ceste ili sl. Toliko je moćan da je nezaobilazan i u kinima, čak i sada, sedamdeset godina kasnije.
Ikonografija te scene je jednostavno hipnotizirajuća: kožna kapa, ovlaš i nahero na glavu stavljen kačket, kožna jakna, bijela majica i traperice, epitomi su jednog specifičnog, ne samo modnog izraza, već lifestylea. Mislim da je ovo jedini film čiji naziv koristim i govorim u prijevodu jer The Wild One je stvarno – Divljak. Prvi je to odmetnički film ceste koji prikazuje Marlona Branda u nezaboravnoj, ikoničnoj ulozi Johnnyja Stablera, vođe motorističke bande. Naravno da je njegova ikonografija potpuna tek s motorom, ovog puta s Triumphom Thunderbirdom 6T iz 1950. godine.
Vođa motorističke bande. Bajker. Koji život! Iako je ovaj koji sam ja gledala bio filmski, život bajkera izgledao je neopisivo privlačno. Lijep i opasan. Baš kao Brando. Nakon tog filma uslijedio je isto tako kultni Easy Rider koji su Hopper i Fonda napisali, glumili u njemu i Hopper ga je režirao. Moda je isto bila mnogo važna u tom filmu. Fondova kožna jakna bila je inspiracija za mnoge, stvarno bezbrojne modne momente u budućnosti. Jakna je dio njegove ikonografije; Peter Fonda je u filmu glumio Wyatta, no isto tako je nosio i naziv Captain America na što njegova jakna jasno upućuje.
Photo: Danny Lyon, USA. Milwaukee, Wisconsin.1965. Memorial day run.
Ova dva filma, The Wild One i Easy Rider, označuju početak i kraj jednog fantastičnog perioda popularne kulture; američke kulture, umjetnosti, filma, književnosti, glazbe i mode, a da je vezan uz – motor, i život na cesti. I sada u kina dolazi film The Bikeriders. Film koji kao da je spoj svega što ova dva filma prikazuju, no za razliku od njih, on se temelji na istinitom zapisu vremena, i to u fotografijama. Koliko su prva dva filma prenosila izgled, stil jednog načina života, glumila ga, ako ćemo tako, toliko ga film The Bikeriders rekreira. No da bi to razumjeli trebamo se malo pozabaviti fotografijom i legendom fotografije Dannyjem Lyonom, materijom koja je bila direktna inspiracija Jeffu Nicholsu, režiseru i scenaristu, autoru filma.
Fotograf Danny Lyon je od 1965. do 1967. godine proveo život na cesti, zajedno sa članovima zloglasnog bajkerskog kluba Chicago Outlaws. On svojom serijom fotografija donosi uvid u ovaj specifičan način života. Sve ono lijepo i opasno. Njegova kamera, leća ovdje služe kao prozor u bajkerski svijet, donoseći uvid u uzbuđenje, opasnost i u surovu stvarnost na otvorenoj američkoj cesti. Njegove fotografije nisu filtrirane, nisu obrađene, uljepšane, portreti bajkera su intimni i on zapravo svojim fotografijama prikazuje kulturu, taj bajkerski lifestyle u nekom drugačijem i novom svjetlu. Oni su istovremeno prikazani kao modne ikone, kao prekrasni karakterni portreti, kao ljudi koji žive i vole, u situacijama koje su iznenađujuće, neočekivane, no i one svakodnevne, naizgled dosadne. Nekako mi se čini da je to stvarno naizgled istina, da je ipak sve vezano uz bajkerski svijet koliko lijepo, toliko i opasno. Barem u njihovom vremenu i prostoru.
Photo: Danny Lyon, USA. Chicago. 1965. Corky and Funny Sonny.
Danny Lyon se u svojim memoarima, knjizi This is My Life I’m Talking About prisjetio kultne fotografije koja prikazuje bajkere, a koju je snimio 1963. godine, i to s prozora VW Bube svojeg prijatelja, dok su putovali na motociklističku utrku u Wisconsin – Gledajući kroz svoj objektiv od 105 mm, nije li bilo tako teško uloviti pet motora koji su jurili, pritisnuti okidač, a koji se aktivirao poput male giljotine, zvuk thsssippp koji se mogao čuti preko cijele sobe. Dvadeset godina kasnije, Victoria & Albert Museum u Londonu će fotografiju proglasiti remek-djelom fotografije dvadesetog stoljeća. Lyon će nastaviti stvarati neke od svojih najpoznatijih slika, fotografija u ovoj seriji iz vozila u pokretu, u potpunosti prenoseći uzbuđenje i dinamiku koju je nastojao uhvatiti. Sam je više puta istaknuo da ga kretanje uzbuđuje i to se vidi na fotografijama. Kako je uopće došao do tog svijeta? Nije da se bajkerskim bandama i klubovima možete samo tako približiti, barem ne na način kako se Danny Lyon približio. Njemu je motoristički svijet otkrio njegov prijatelj s fakulteta, Frank Jenner koji ga je tijekom studiranja odveo na motociklističke utrke.
Ta kultna serija fotografija, snimljena tijekom tog putovanja od tri godine, Lyonna je pozicionirala u sam vrh svjetske fotografije, ne samo zbog teme i sadržaja, već zbog načina kako je on prikazao njihov život i kulturu. The Outlaws je knjiga koja je direktna inspiracija filma The Bikeriders s Jodie Comer, Austinom Butlerom i Tomom Hardyjem u glavnim ulogama. Imam velika očekivanja od filma, no ono što vidim, prepoznajem jest da je casting director dobro proučio ne samo fotografije, već i filmove s odmetnicima, jer prepoznajem u njima dvojici malo Petera Fonde i malo Marlona Branda. Čak prve sekunde trailera The Bikeriders podsjećaju na početak filma The Wild One. Jedino što ih na prvu, vizualno bar, razlikuje od fotografija Dannyja Lyona jest da je The Bikeriders – u boji.
The Bikerdiders
