Pogledala sam trenutačno najgledaniju seriju na Netflixu koja nas suočava s vlastitim demonima

Sve nas privlače čudovišta. Opčinjeni smo maštarijom da svatko tko ima hrabrosti baciti kamen može ubiti Golijata. Izigravamo junaka, spasitelja, odvažnog i pravednog, pa zato lovimo zvijeri koje nas vrebaju, uvjereni da će nas upravo naše nasilje zaštititi. Ali štiti li nas doista? Kad porazimo Golijata, kad ubijemo zmaja, duboko u sebi znamo da prava prijetnja ostaje u nama, zauvijek prisutna. Zapisala sam ovu rečenicu glavne junakinje sinoć oko 4 ujutro, nakon što sam u dahu odgledala The Beast In Me. Večer prije toga također sam bila budna u 4 ujutro, vraćala sam se iz grada i planirala osvetu vlastitom Golijatu. Ne želim da te potreba da nešto dokažeš uguši, rekao mi je prijatelj kad sam ga nazvala kao sumanuta. I to sam zapisala.

Osveta je u središtu nove Netflixove serije koju kritika već obožava, s impresivnih 84 posto na Rotten Tomatoesu. Ona koja obećava jasnu granicu između dobra i zla mami te, uvlači u vlastitu tamu. Na početku sve izgleda jednostavno, čak časno: pravda za bol, odgovor na nepravdu. U želji da povratiš ravnotežu polako postaješ ono od čega bježiš; bijes koji je trebao kazniti onog drugog oblikuje tebe, i taj mulj sada natapa tvoje kodove.

Netflix

Claire Danes već godinama nepogrešivo utjelovljuje žene na rubu emocionalnog sloma. Od bipolarne špijunke koja bolje funkcionira kad ne uzima terapiju u Homelandu do žrtve zlostavljanja koja se bori s viktorijanskim moralom i smrtonosnim morskim čudovištem u The Essex Serpent. U The Beast in Me nastavlja taj niz, glumeći krutu spisateljicu po imenu Aggie Wiggs, koja nije u stanju napisati ni riječ otkako joj je sin poginuo u prometnoj nesreći prije četiri godine – automobil se sudario s pijanim vozačem, a taj drugi mladić ostao je živ, bez ogrebotine i bez optužnice za ubojstvo iz nehaja. Ta sveprožimajuća tuga dodatno otežava njezino rasuđivanje. Izjedena krivnjom i mržnjom, Aggie je otjerala svoju bivšu ženu (Natalie Morales) i sada ključa sama u svojoj velikoj, sablasnoj kući na Long Islandu, gdje začepljena kanalizacija praktično odražava njezino zagušeno psihičko stanje.

Kad se Nile Jarvis (Matthew Rhys), razmaženi bogataš i sociopat, osumnjičen za ubojstvo svoje prve žene (slučaj je zataškan), useli u kuću u susjedstvu, počinje se uvlačiti u svaku poru njezina dotadašnjeg izoliranog postojanja. Istodobno je odbija i privlači, unatoč zdravom razumu, pa iako bih rekla da od samog početka gotovo instinktivno zna odgovore, pristaje ga upoznati, napisati knjigu o njemu i možda promijeniti mišljenje. Nakon godina špekulacija o nestanku njegove žene, on to vidi kao priliku da očisti svoje ime, a ona da otvori temu koja joj je istodobno fascinantna i izazovna za pisanje.

Netflix

Prva polovica serije djeluje kao karakterna studija. Nile je bahati kreten (ne postoji uglađeniji način da se to kaže), nasljednik carstva nekretnina. Matthew Rhys glumi ga bez trunke samosvijesti, odnosno glumi ga savršeno. Upada u riječ svojoj ženi tako što jednostavno viče preko nje. Vjeruje da svi ostali postoje kako bi ga zabavili i ne vidi ništa sporno u tom uvjerenju. Na ručku naručuje umjesto vas, bez pitanja. Nakon večere sam se poziva u vaš stan i ondje se ponaša kao da je njegov, dok vas jezivo pokušava šarmirati. I da… gotovo sigurno je ubio svoju ženu. Odnosno prvu ženu. Jer naravno, Nile Jarvis u svojim četrdesetima već je na supruzi broj dva. Spoiler alert: upravo zato što se The Beast in Me od samog početka ni ne pretvara da je Nile nešto drugo, glavni nedostatak serije ostaje u tome što se predugo, kroz čak osam epizoda, vrti oko pitanja je li taj čovjek doista ubojica.

Ipak, imala sam dojam da, koliko god zapleti bili očiti, serija zapravo želi prikazati sve nijanse tih zapleta, unutarnjih konflikata, nagona i demona, slojeva svjesnih ili nesvjesnih koji čuče u svakome od nas. Što razdvaja impuls od akcije i vjerovanje od istine. Da se mene pita, serija bi u taj mrak prodrla još temeljitije i dublje, osobito ako glavni lik ne prestaje šaliti se o ubojstvu svoje žene, a druga mu je i dalje neobjašnjivo privučena, jer svi znamo koliko takva romantizacija može biti opasna.

Netflix

Kao i Aggieno pisanje, The Beast in Me je dugo sazrijevala. Iznenađuje saznati da je to prvo veće djelo kreatora, scenarista i izvršnog producenta Gabea Rottera, koji ju je napisao prije pet godina, a u međuvremenu radio na raznim projektima, uključujući posljednju sezonu The X Filesa. Sve se pokrenulo kada je Howard Gordon, jedan od kreatora Homelanda i još jedan bivši član X Files tima, ušao kao showrunner serije i preradio njegovu priču. Čak i bez dvaju zapanjujućih glumačkih nastupa glavnih aktera, Claire Danes i Matthewa Rhysa, kojima se predviđaju Emmy nagrade, sam scenarij, stil i samopouzdanje kojim je napisan ovaj psihološki triler bili bi dovoljni da ga se smatra iznimnim. Posebno kao snažan podsjetnik da nas taj lov na čudovište na kraju ne uguši, ne oduzme nam zdrav razum i vrlo važnu sposobnost autorefleksije.