Tamara Kalinić i The Gstaad Guy iskreno o poslu influencera

Promatrajući svijet influencera sa strane, čini se da je tamo sve jednostavno. Izgleda se dobro, putuje daleko, zabavlja kvalitetno, uživa često. Međutim, ono što se gotovo nikada ne vidi i o čemu se rijetko, ako i uopće, priča je kako se dolazi među najbolje i tu zadrži. Tamara Kalinić, koja slovi za jednu od rijetkih modnih influencerica i blogerica koja bez zadrške i dvoumljenja govori o radu koji stoji iza dobre fotografije i kvalitetnog outfita, razgovarala je s The Gstaad Guyom, jednim od trenutno možda i najomiljenijih influencera komičara. Ona je izgradila ime poznavajući modne brendove i dobar stil, on svijet luksuza u kojem nerijetko pronalazi teme za satiru. U zajedničkom razgovoru razmijenili su tajne uspjeha, priče o ne tako lakim počecima i što danas znači biti autentičan.

Tamara: Tako mi je drago da te ponovo vidim! Moram početi ovaj razgovor rekavši da si, ne samo po mom mišljenju, trenutno najutjecajniji muški influencer. Također, čini mi se da se sve bolje snalazimo u ovome, s obzirom na to da ovo nije naš prvi razgovor, niti naša prva suradnja s Vogueom. Prošlog ljeta, točno u ovo vrijeme, radili smo Q&A i mislim da možemo reći da je tvoj nastup bio za zlatnu medalju.

The Gstaad Guy: Oh, elevator questions! Toliko smo se zabavili. Bilo je to u Tokiju. Tako zabavno. Hvala ti, Tam, hvala na ovom uvodu. I meni je drago što te opet vidim. Zapravo nisam daleko od tebe trenutno.

Tamara: Stvarno? Gdje si sad? Po svjetlu koje prolazi kroz prozor rekla bih da si negdje uz more.

GG: Da, u Luštici sam. Jučer sam bio u Porto Novom, ali sada sam u Luštici. Ovo mi je drugi put ovdje i tako mi je lijepo. Čini se da si i ti na nekom prekrasnom mjestu.

Tamara: Uživam u Bodrumu.

TGG: Vidim, mislio sam da si u Milanu ili si možda otišla u Srbiju. Ipak nije daleko. Možda bi netko od nas trebao skočiti u avion da ovo napravimo uživo (smijeh). Šalu na stranu, htio sam te nešto pitati. Otkako te znam, bila si kraljica mode, društvenih mreža, ta sjajna zvijezda. To je jedina verzija tebe koju znam. Tako da nikad nisam vidio ništa prije toga. Ali znam da si stvarno naporno radila na tome da postaneš ono što si danas. I kakav je to osjećaj? Kako se sada osjećaš kad si blagoslovljena sa svime što si izgradila?

Tamara: Mislim da je tebi i meni zajedničko to što ne dolazimo iz industrije reflektora i show businessa. Zaista sam zahvalna na tome jer sam mogla učiti i raditi na sebi iz potpuno drugačijeg aspekta. Mislim da je obrazovanje veoma važno i puno sam truda uložila, baš kao i ti, da se obrazujem, što mi sada daje mnogo više mentalnog prostora da uživam u modi i da zaista znam što znači raditi od devet do pet, ali i da mogu usvojiti te vještine i koristiti ih u modi. Stvarno sam zahvalna što imam iskustvo rada kao farmaceutkinja, a prije toga sam bila studentica s mnogo različitih poslova. Mislim da ti to nikada nisam ispričala, ali imala sam više od deset različitih poslova i jedan od njih je bio da idem od vrata do vrata u Engleskoj i intervjuiram ljude za NHS, ispitujući njihovu svijest o zdravlju. To je bio veoma neugodan posao (smijeh). Bila sam studentica i naravno da mi je trebao bilo kakav posao da se uzdržavam i plaćam račune, ali zapravo sam mnogo naučila. Naučila sam kako razgovarati s nepoznatim ljudima i kako izaći iz svoje zone komfora. Također sam radila u trgovini odjeće. Svi ti mali poslovi su mi zaista pomogli da radim u ovoj industriji danas, u kojoj, sigurna sam da ćeš se složiti, nije lako. Prilično je konkurentna. Podmeću se noge i nema pravila. Kako je tebi bilo? Kako bi opisao svoj put?

TGG: Mislim da smo mi kao dvije različite strane istog novčića. Postoji strana prezasićene industrije gdje je velika konkurencija. Iako si bila jedna od prvih, ima mnogo žena koje pokušavaju raditi ono što ti radiš, dok za mene nema mnogo ljudi koji pokušavaju raditi ono što ja radim. Kada razgovaraš s novim klijentom, ti moraš dokazivati da si bolja od drugih. Za mene je to bilo više kao: ‘Hej, pogledaj ovu stvar koju nikada nisi vidio prije!’, što je otežavajuće jer ljudi pomisle: ‘Hej, jesi li siguran da će ovo funkcionirati? Jesi li siguran da ljudi zapravo žele ovo?’ (smijeh). Postoji razlika između biti najbolji i biti prvi, zar ne? I mislim da svaka od tih stvari ima svoje prednosti i mane. Tvoj izazov biti sjajna s konkurencijom je različit od mog kao prvog bez konkurencije. Mislim da sam prvi koji je spojio komični video sadržaj i luksuz. U prve dvije godine komedija je bila moj proizvod, pa sam počeo s kreiranjem smiješnih skečeva i fokus je bio na tome da nasmijem ljude, dok je posljednje dvije ili tri godine, kada sam napustio posao i ozbiljno se posvetio ovome, komedija postala moj jezik. Sada je fokus na luksuzu, gostoprimstvu, modi, a element komedije to čini lakšim. Osjećam da i ti to radiš također, nenamjerno. Kada gledam tvoje vlogove, zaista uživam. Ne radiš to robotski, činiš da se ljudi osjećaju kao da su s tobom i da su dio tvog putovanja. I mislim da se ta povezanost vrlo brzo stvara kroz humor. Ako se neprestano šališ na svoj račun, ljudi se osjećaju ugodno u tvom prisustvu, osjećaju da si ljudsko biće. Ali postoji i razlika između tebe i mene – Tamara online je još uvijek prava osoba i osjeća se da je stvarna i možeš se povezati s njezinom uspješnom pričom i biti inspiriran, dok je za mene to čudna stvar gdje ljudi osjećaju da je The Gstaad Guy autentičan, iako su potpuno svjesni da nije.

Tamara: Ja sam na početku bila uvjerena da je Gstaad Guy stvarna osoba. Naravno, mislila sam da je sve malo pretjerano i preuveličano, ali ti zaista predstavljaš mnogo aspekata suvremenog društva kroz dva različita lika koji su briljantno osmišljeni. Mislim da čak ni scenaristi ne bi mogli osmisliti likove kao što si ti osmislio ta dva. U vezi s tim, u modernom društvu društvene mreže su postale posao, zar ne? Tu su influenceri, kreatori sadržaja itd., ali osjećaš li da ima mnogo ljudi koji smatraju da je to neozbiljan posao? Još uvijek se susrećem s ljudima koji kažu ‘to nije pravi posao’.

TGG: Vrlo vjerojatno, ali meni to zapravo laska jer me podsjeća da sam blagoslovljen. Ako ljudi ne smatraju moj rad poslom, ako misle da je zabava, to samo znači da imam stvarno dobar posao. Zar ne? Dakle, ti si sada u Bodrumu, ja sam u Crnoj Gori, možda radimo, možda smo na odmoru, tko zna? Radimo, ali i uživamo. Oboje smo vidjeli drugu stranu. Radije bih bio zauzet i živio ovakav život nego bio zauzet za svojim stolom u uredu, što sam također radio. Mislim da smo vrlo sretni što smo rođeni u ovoj generaciji i u ovom vremenu. Mislim da prije deset godina ovo ne bi bilo moguće. Možda će za deset godina također biti nemoguće zbog umjetne inteligencije. Tako da osjećam da je sada stvarno jedinstvena prilika kada je ljudima stalo, i osjećam da smo blagoslovljeni ljudima koji vole nas, naš rad i te online ličnosti. Pokretač našeg posla je ljubav naših pratitelja i fanova. Dakle, imamo odgovornost prema njima.

Tamara: Slažem se. Također mislim da su u ovoj industriji odnosi sve. Ako si dobar u svom poslu, ali te tamo ne vole, još uvijek možeš raditi. U našoj industriji je veoma važno biti dobra osoba da bi mogao opstati, inače jednostavno ne funkcionira i uspjeh neće trajati.

TGG: Apsolutno. Ovo je maraton, a ne sprint i zapravo sam te s tim u vezi htio pitati nešto… Mislim da možeš napraviti nešto dobro, ali će ti trebati 20 godina. Ili možeš to napraviti brzo, ali ćeš napraviti loše. A ako uspiješ napraviti oboje, trebat će ti cheat code, zar ne? Ako napraviš stvarno dobar posao stvarno brzo, moraš imati neku tajnu. Kako ti uspijevaš prestići druge i napraviti za pet godina ono za što je njima trebalo deset? I kako ostaješ bolja od većine? Dakle, što bi rekla da su tvoji osobni cheat codeovi koji ti omogućuju da budeš u vrhu s kvalitetom koju održavaš?

Tamara: Mislim da to što dolazim iz Srbije, koja je balkanska zemlja, me razlikuje od većine drugih ljudi. Ne mislim da imam posebne talente koje bih mogla istaknuti, poput toga da sam stvarno dobra u kreativnoj direkciji ili da sam stvarno dobra u pisanju ili nešto treće. No mislim da sam stvarno dobra u upornosti. Rođena sam 1989. godine, tako da sam odrastala kroz dva različita rata, dolazeći iz tih vrlo posebnih godina, znam, živjela sam kroz teška vremena. I donoseći to sa sobom u svoju odraslu dob, čini me stvarno sposobnom da ustrajem. Kao što sam rekla, počela sam prilično davno. Prve četiri ili čak pet godina bloganja nisam zarađivala nikakav novac, ali vjerovala sam u dugoročnu viziju. Stvarno sam vjerovala u to. I rekla sam ne mnogim prilikama koje nisu izgledale kao da će me dovesti do mjesta gdje sam željela biti, ali ustrajala sam kada sam kao odgovor dobivala “ne”, kada su sve šanse bile protiv mene na način da, znaš, nitko ne vjeruje. Nitko nije vjerovao da ovo može biti posao. Nije bilo mnogo ljudi koji su zarađivali novac od ovoga, ali nekako sam vjerovala i ustrajala i bilo je stvarno teško ustrajati jer sam imala posao s punim radnim vremenom plus, radila sam ovaj drugi posao s punim radnim vremenom sa strane. I bilo je teško. Dobiješ jedno ne, dva ne, tri ne. Ali što je s pedesetim ne? Moraš nastaviti i samo ti treba ono prvo ‘da’ da bi se vrata počela otvarati i da bih izgradila svoje samopouzdanje. Mnogi ljudi bi se predali nakon prvog odbijanja, tako da mislim da je moj tajni recept – upornost..

TGG: Da, izdržljivost ima toliko različitih definicija. Kako izgleda izdržljivost za tebe? Na primjer, koji su bili trenuci kada si imala najviše prepreka gdje si stvarno morala reći, tko je Tamara? Moram se probiti kroz ovo.

Tamara: Početak je bio najteži jer moja obitelj zaista nije razumjela što želim raditi i bila je prilično protiv toga s obzirom na to da sam imala više obrazovanja u znanosti. Dakle, prvi dio ustrajnosti je bio da moram reći svojoj obitelji što želim i da moram ići protiv njihovih savjeta, što sam prvi put u životu učinila. Kasnije je došlo mnogo sumnje u sebe – možda jednostavno nemam ono što je potrebno. Bilo je mnogo stvari u vezi s kojima nisam bila sigurna, ali nisam odustajala. I dalje to radim – kada je teško ili kada se ne osjećam dobro, ipak ne otkazujem svoje obaveze i stvari na koje sam pristala. Ali ima teških dana. Suočavanje s odbijanjem je najveći i najteži dio ovog posla za većinu djevojaka u smislu mentalnog zdravlja, ne fizičkog, ali postoje i fizički aspekti. Tjedni mode za nas znače stvarno puno posla – radiš neprekidno, svaki dan moraš imati frizuru i šminku, mijenjati od četiri do osam outfita dnevno i to zvuči glamurozno, ali je zapravo fizički iscrpljujuće kada to radiš 28 dana. Osim toga se suočavaš s odbijanjima svaki dan, od malih do velikih, kada te netko jednostavno ne želi ili misli da nisi pravi izbor za brend. I to je veoma osobno. U svakoj drugoj industriji, ako netko ne želi kupiti tvoj proizvod, ne mora biti osobno jer možda im to jednostavno nije potrebno. Ali u našoj industriji, to je prilično osobno jer ili im se ne sviđa kako izgledaš, ili kako se oblačiš, ili kako se ponašaš, ili te jednostavno ne vole bez nekog posebnog razloga.

TGG: Imaš li nešto u svojoj dnevnoj rutini što ti pomaže da ostaneš otporna? Možda osoba ili nešto što radiš?

Tamara: Znam da zvuči malo kliše, ali to je moja obitelj. Želim se pobrinuti da ono što radim jednog dana pomogne mojoj obitelji, ali imam i veoma velike snove. Ciljam na velike stvari. Znaš da smo ti i ja željeli iste jahte (smijeh), i radimo na tome, i želim olakšati život svojoj obitelji. Također, jedna stvar koja mi pomaže da nastavim je razmišljanje o tome odakle sam krenula. Sjećam se jednog New York Fashion Weeka, skoro prije deset godina, na početku svega kada nisam mogla priuštiti taksi od točke A do točke B na Manhattanu, pa sam spakirala balerinke i hodala cijeli dan i onda se presvlačila. Kada se sjetim toga, kažem sebi: ‘Znaš što? Ako si mogla izdržati to, sada samo treba nastaviti.’ Ponekad je teško vidjeti napredak jer je postepen i vrlo spor, ali kada se sjetiš sebe od prije nekoliko godina, onda stvarno shvaćaš da je bilo napretka i to mi pomaže da nastavim. Kako je kod tebe, što te pokreće? Znam da ove godine nisi imao odmor i znam da radiš tijekom cijele ljetne sezone, pa me baš zanima što je tvoj pokretač?

TGG: Prvo, hvala ti što si podijelila sve ovo. Mislim da je zaista važno vidjeti sve što stoji iza. Mislim da sam uvijek imao puno energije da slijedim svoje snove, samo nisam znao gdje usmjeriti svu tu strast, i onda je došla ova stvar, neka vrsta slučajnosti, gdje sam pomislio: ‘Ok, mogu nastaviti s ovim i znam da stvari mogu krenuti naopako, ali mogu i ići odlično.’ Ima puno faktora, ali ja samo želim biti siguran da uvijek idem na spavanje znajući da sam učinio sve što sam mogao da bih ovo radio na najbolji mogući način. Tako da zaista pokušavam dati sve od sebe da bih mogao uzeti sve. Pomažu mi i jednostavne stvari poput toga da sam trijezan. Pošto ne pijem, ne pušim, ne volim baš izlaziti, moj um je uvijek fokusiran na to što mogu učiniti da odem korak dalje. I to može biti da radim najbolje video-klipove ili da pokrenem najbolji posao ili da unaprijedim odnos s partnerom ili jednostavno da stalno napredujem. Mislim da me napredak usrećuje. Konstantno učim i osjećam da me želja za napretkom pokreće i moj cheat code je iskreno to da ne pijem i ne izlazim. Odrastao sam u Londonu. Ljudi u Londonu, nakon posla, idu u pub. U međuvremenu, ja sam snimao video-klipove. Ne izgleda da to čini veliku razliku, ali ta dva sata svaki dan tijekom dvije godine omogućila su mi da prestanem s regularnim poslom.

Tamara: Ovo me zapravo inspiriralo da te pitam nešto o čemu često razmišljam. Mnogi ljudi misle da je vrijeme nakon radnog vremena, kada izlaziš s kolegama i povezuješ se uz čašu vina ili bocu, trenutak kada se sve događa. Postoji veoma poznata epizoda ‘Prijatelja’ gdje Rachel počinje pušiti samo da bi na pauzama za pušenje mogla čuti sve tračeve iz firme. Također rijetko pijem, ne pušim, pa ne idem na zabave nakon posla, što me ponekad navede da pomislim da li zapravo propuštam prilike koje se događaju u tim satima? Osjećaš li se ikada kao da nešto propuštaš?

TGG: Mislim da ne propuštam ništa i ne mislim da ti propuštaš te druge aspekte socijalizacije jer mislim da te trenutke zamjenjujemo samopouzdanjem, zar ne? Ako postoji nešto što želimo reći, to će biti druga stvar koju ćemo reći. Ljudi koji nemaju to samopouzdanje u svoje riječi će pokušavati naći pravi trenutak, što može funkcionirati; alkohol kao lubrikant može pomoći, čini ljude opuštenijima i druželjubivijima. Ali mislim da je raditi sve s namjerom odličan način da uštediš vrijeme. Odlazak na događaj samo zato što je cool nije dovoljno dobro. Moraš razmisliti zašto ideš negdje i što želiš postići. Postoji sjajna knjiga ‘Essentialism’ i knjiga je u suštini umjetnost kako reći ne. Na stranicama su prikazana dva kruga i oba kruga opisuju kako se kreće ‘energija’. Jedan ima strelicu energije koja ide u jednom pravcu, a drugi ima strelice u deset pravaca i nikada ne pogađa cilj jer je energija raspršena. Moji prioriteti su jasni. Raditi dobro i brzo i biti fokusiran na nagradu.

Tamara: Sviđa mi se to! Možda sada nije potpuno povezano, ali zanima me kakav je tvoj odnos prema luksuzu i luksuznom načinu života s obzirom na to da na svojim kanalima prikazuješ najpopularnije destinacije, cipele koje treba nositi, piće koje treba piti, kavijar koji treba jesti. Znaš šta je u trendu, znaš šta je sljedeće. Odakle dolaze sve te informacije, kako si uvijek u toku? Kako znaš šta će biti sljedeća velika stvar? Jer ti si doslovno trendsetter. Dakle, kako uvijek znaš šta je sljedeća velika stvar?”

TGG: Hvala ti, Tam. Uvijek si me podržavala. Sretan sam da sam fokusiran na kategoriju gdje nema mnogo novih stvari koje su sjajne. Većina sjajnih stvari je sjajna već dugo vremena jer je stvarno teško biti nevjerojatan. Brendovi poput Loro Piana i Hermèsa su stručnjaci u svom zanatu stotinama godina, zar ne? I vjerojatnost da će nova osoba doći i natjecati se s njima je tako mala jer imaju tako nevjerojatne lance opskrbe i tako nevjerojatnu zanatsku stručnost. I to se odnosi na sve moje kategorije, poput hotela i restorana. Ovdje je puno nasljeđa i ljudi su vrlo ponosni da o tome govore. Ljudi u The Gstaad Guy svemiru vole reći stvari poput, “Znam najbolji restoran” i “ne, ne, ako ideš u Portofino moraš ići u ovaj kafić”. Oni su super ponosni na to znanje, dijele ga i ja idem to sam isprobati. Ništa o čemu The Gstaad Guy govori nije neautentično stvarnoj verziji Gstaad Guyja. Gstaad Guy je stručnjak. To je sve što on zaista jest. On je poznavatelj koji voli stručne stvari. I mislim da si ti The Gstaad Guy, jer si poznavatelj. Voliš najbolje od najboljeg u svim kategorijama svog života. I to je ono čemu Gstaad Guy teži, on ne prihvaća ništa manje. I mislim da to luksuz gura na nevjerojatan način. Luksuz stvara ovaj nevjerojatan ekosustav gdje cijena nije pitanje. Hajdemo samo napraviti najbolji mogući proizvod za najistiniti oblik luksuza. Govorim ljudima ono za što znam da je dobro, oni to isprobaju i vide da sam u pravu. Probaju drugi, pa treći put i onda ti vjeruju. Tako da mislim da je sve u dosljednosti pričanja priče. I isto je i s tobom. Kada nešto podržiš to ima pečat „Tamara voli ovo”, to je dokaz kvalitete. Autentičnost je pouzdana.

Tamara: Slažem se. To me dovodi do konačnog zaključka da je autentičnost u svijetu influencinga najvažnija stvar i razlog zašto neki ljudi možda ne smatraju ovo pravim poslom ili ga ne uzimaju ozbiljno jest taj što svatko tko ima telefon ili pristup internetu može sebe nazvati influencerom. U stvarnosti, jedan od tisuću će preporučiti pravi proizvod, mjesta, predmete, usluge, i to je ono što razlikuje sjajnog kreatora sadržaja i influencera. Autentičnost i integritet u predstavljanju proizvoda. To je također ono što će razlikovati nekoga tko ostaje u igri nekoliko godina od nekoga tko je u igri dugoročno, jer ako ne preporučuješ s iskrenošću i integritetom, ne možeš biti u ovom poslu dugoročno. Nažalost, prije ili kasnije ljudi će shvatiti da ono što propagiraš zapravo nije autentično. I mislim da je to zapravo naša tajna. I srećom, naš talent. Pametan izbor, dosljednost i vjernost onome za što se zalažemo.

Photo: Nicolò Parsenzian
Moda: Giovanni Beda