Sve vještice mode na granici gdje se poznato susreće s mističnim

„Sve što možete zamisliti je stvarno“, rekao je jednom prilikom Pablo Picasso. I dok za sve lijepo s lakoćom prihvaćamo takvu premisu, sve ono mračno uglavnom nazovemo plodom naše mašte. Mistično i okultno postoji koliko i čovjek. Poput proplanka koji završava tamnom mračnom šumom, oduvijek smo gledali u taj rub, a znatiželja u nama privlačila nas je tome mraku koliko nas je i sablažnjavala. Je li magija stvarna i postoje li nadnaravne sile pitanje je koje neizostavno povlači svako ono koje analizira postojanje dobra i zla, a kako smo ih sve u stanju zamišljati bez sumnje je dokaz kako kreativnost ljudskog uma ne poznaje granice.

Ideja vještice može biti promatrana koliko simbolično toliko i intelektualno, a još je najmanje kompleksan vizualni prikaz kako ju većina zamišlja u svojim glavama. Stoljećima je vještica bila žena zaogrnuta u crninu, na glavi joj je bio šešir ušiljenog vrha i širokog oboda, a u pogledu nešto „zlo“. Posljednjih par desetljeća Hollywood nam predstavlja paletu novih emancipiranih i oku privlačnijih vještica, od fatalnih ljepotica do zaigranih tinejdžerica, ali ova stara, maločas opisana, izvorna i ortodoksna, oduvijek je bila neiscrpna inspiracija na očekivanim, kao i na mjestima gdje bi se to najmanje moglo očekivati. Jedno od najočekivanijih bez sumnje je, dakako, moda! 

Elsa Schiaparelli, Getty Images

Elsa Schiaparelli, jedna od najkarizmatičnijih dizajnerica svih vremena, još je početkom prošlog stoljeća svojim promišljanjima i načinom života prozivana kontroverznom figurom. Prijateljevala je s najvećim intelektualcima i umjetnicima svoga vremena kao što je bio Salvador Dalí, a fascinacija surealizmom bila je osnova i njezinog kreativnog stvaranja. Još davne 1938. predstavila je mističnu kolekciju „Pagan“, ne libeći se koristiti najrazličitije simbole praznovjerja, zaštite, talismana, trećeg oka… I sama snažno zainteresirana za nadrealno i okultno, Schiaparelli je često nazivana vješticom i bila je glamurozno utjelovljenje mističnog. 

Martine Sitbon, 1993.

Francuska dizajnerica Martine Sitbon na svojoj je reviji 1993. niz pistu poslala Kate Moss u slojevitoj kreaciji, eteričnoj koliko i vještičje intrigantnoj. Na glavi je nosila tipičan ušiljeni šešir obavijen crnim tilom, a u ruci cigaršpic s upaljenom cigaretom. Isti je postao toliko kultan da je sve do današnjih dana Kate u tom izdanju u modnim analima ostala svojevrsni simbol modne vještice. 

Vivienne Westwood

Dizajnerica koja je među prvima „vještice“ izvela na modnu pistu bez sumnje je bila Vivienne Westwood. Ne samo da je svojim čvrstim stavovima, aktivizmom i društvenim angažmanom i sama često također prozivana vješticom, Westwood je kroz cijeli svoj rad simbolično materijalizirala upravo tu intelektualnu ideju vještice. Još početkom 80-ih, po povratku iz Amerike, predstavila je kolekciju za jesen/zimu 1983./84. naziva „Witch“, a inspiriranu radom danas slavnog umjetnika Keitha Haringa. U to vrijeme Haring je bio snažno angažiran u borbi protiv AIDSA koji je divljao u to vrijeme, a Westwood je u njegovom radu vidjela ezoteriju te bila očarana i inspirirana njome. 

Još jedna ikonična dizajnerica kojoj je vještica bila čisti intelektualni pojam jest i Rei Kawakubo, osnivačica legendarnog japanskog modnog brenda Comme Des Garçons. Ona je pak kolekciju za proljeće/ljeto 2016. inspiriranu magijom nazvala „Blue Witches“. Poznata po tome da ne daje objašnjenja svojih kolekcija, vrlo često umjesto nje to čini njezin suprug, koji je i direktor kompanije Comme Des Garçons. Prema njegovim riječima, ta je kolekcija bila „sva posvećena ženama koje čine dobro u svijetu“.

Comme Des Garcons, 2016.

„Dobrim vješticama“ svoj je dolazak na čelo kuće Christian Dior najavila i Maria Grazia Chiuri. Feminizam i vještičarenje redovito su se povezivali jedno s drugim iz posve očiglednih mizoginih razloga, a emancipacija žene u svom najpunokrvnijem feminističkom stavu bila je i ostala glavna vodilja i inspiracija u radu Chiuri. Osnivač slavnog maisona, Christian Dior, bio je izuzetno praznovjeran, pa je Chiuri inspirirana time delikatne haljine svoje prve kolekcije dala izvesti nebeskim motivima i simbolima s tarot kartama. 

Znakovito je primijetiti kako odreda najznačajnija modna imena koja spominjem predstavljaju žene dizajnerice, što svakako ima smisla kad i u modi, kao i drugdje, pojam „vještac“ egzistira samo u zanemarivim natruhama. Dok je kod ženskih dizajnerica modni kontekst vještice redovito intelektualnog karaktera, dobrim dijelom jer su – logično – kroz vlastiti rad i kreativni čin imale potrebu objasniti i interpretirati svoju istinu o tome, mnogi su muški kolege također ostali zapamćeni po fantastičnim „vještičjim“ kolekcijama, ali najčešće samo u kontekstu simbolike i vizualnog narativa. 

Svakako jedna od takvih nezaboravnih bila je kolekcija Alexandera McQueena za jesen-zimu 2007/08. Proučavajući obiteljsku lozu i prošlost, dizajner je otkrio rodbinske veze s Elizabeth Howe, dalekom rođakinjom koja je 1692. godine bila jedna od žrtava velikog progona vještica te osuđena i smaknuta u procesu suđenja zapamćenog u povijesti kao „veliko suđenje u Salemu“. Dramatične kreacije bile su dopunjene kristalnim oglavljima u obliku mjeseca, zvijezda i drugih nebeskih tijela, a modeli su hodali po crnom pijesku na kojem je crvenom bojom bio iscrtan veliki pentagram. 

Saint Laurent by Hedi Slimane, 2013.

Svoje rock’n’roll izdanje vještice su doživjele u debitantskoj kolekciji Hedija Slimanea za kuću Yves Saint Laurent 2013. godine. Jednostavne, ali upečatljive siluete nerijetko upotpunjene šlepom, prozirne bluze, plaštevi te odijela bili su odreda dopunjeni šeširima koje i dan-danas možemo lako nazvati najchic vještičjim oglavljima koje je moda ikad ponudila. Slimane je objasnio da su mu glavna inspiracija i muze za kolekciju bile Stevie Nicks te američka umjetnica i okultistica Marjorie Cameron.

O vješticama, magijskoj simbolici odjeće i nakita pa neizostavno i mode kao takve dr. sc. Deniver Vukelić, doktor etnologije i antropologije te autor knjige „Magija na hrvatskom povijesnom prostoru“, kaže kako vještica više nema, ali magije ima sve više: „Odjeća se također ubraja u kompleksna magijska sredstva, pogotovo ako je posvećena obredna odjeća koja na sebi može imati magijske natpise ili simbole, ušivene metale, dijelove organskog podrijetla, metale, kamenje i drugo (…) Nakit, osim svoje ukrasne i statusne simbolike, ima i svoju magijsku funkciju. Tako se smatralo da su različiti nakitni artefakti snažni apotropeji ili su pak mediji za fokusiranje magijske energije čovjeka ili nekih drugih energetskih entiteta. Najčešće su to ogrlice, prstenje i narukvice, ali i fibule, krune, tijare, medaljoni, broševi i slično“, objašnjava.

Gucci 2020.

Vještice u modi (uz pokoju iznimku) ipak su samo vizualno-simbolična inspiracija, a kolekcije koje šeću defileima teško da imaju ikakve magijske moći i ritualnu funkciju osim one najznakovitije za naše vrijeme – potrošačku. Ipak, mistika i magija i u modi su recept koji uvijek prolazi, a vječno intrigantan flert s onostranim i dalje nepresušno privlači našu pažnju. Mlada tursko-britanska dizajnerica Dilara Findikoglu posljednjih nekoliko godina sve je zvučnije ime na međunarodnoj modnoj sceni. Njezine revije imaju ozračje magijskih rituala, a jednu kolekciju opisala je dualizmom „između dobra i zla, grešnog i nevinog, prirodnog i sintetičkog, provokativnog i skromnog, Istanbula i Londona, prošlosti i sadašnjosti…“ I ona sama osebujna je persona koja sebe naziva „vampirom koji živi na suncu“. Njezine oh-so-witchy kreacije spoj su viktorijanske romantike, gotičkog mraka, fetiša i apokalipse, a sve se češće (i uz puno pompe) mogu vidjeti na megazvijezdama poput Doje Cat, Cardi B, Anye Taylor-Joy i drugih velikih imena svjetske showbiz scene, sve otvorenije opsjednute idejom mračnog i onostranog. Pravu kontroverzu izazvala je, ne tako davno, dizajneričina izjava da se bavi vještičarenjem i ritualno svakoj svojoj kreaciji ugrađuje vradžbinu. Kasnije je rekla da je riječ o šali u koju, međutim, mnogi više nisu povjerovali.

Od dizajnerskih imena naše regionalne scene, ime koje svakako najviše vežemo za kolekcije genijalno mračne i misteriozne jest ono dizajnerice Mije Mitanovski. Fantastične kreacije od kože, gume, katrana, perja, kristala i svega nezaboravno crnog nerijetko su djelovale poput skulptura koje istovremeno orobljavaju i afirmiraju tijelo, a nosila ih je u svojim spotovima Lady Gaga, kao i Severina na svojoj turneji „Dobrodošao u klub“. Na pitanje što ju je to toliko privlačilo i inspiriralo u takvoj mračnoj estetici, Mitanovski kaže: „Mračna atmosfera, koja u mojim kolekcijama dominira, ponajmanje u svojoj osnovi ima veze s mrakom i morbidnošću u najbanalnijem smislu. To su sredstva kojima oslikavam snažnu i buntovnu prirodu likova koji me inspirišu. Mračnom estetikom lakše mogu da dočaram dramu i kompleksnost karaktera. Veštica je metafora za neshvaćenu ženu koja iskače iz okvira standarda i zbog toga je prokazana. U tome leži njihova provokacija i poetičnost. Mračne i dramatične teme su, barem u mom slučaju, inspiracija za suočavanje sa sopstvenim strahovima koje kroz kolekciju otelotvorujem. To je puzzle koji rešim tek na samom kraju kada je kolekcija gotova. Tek tada je kontekst problema, kojim sam se zapravo podsvesno bavila, jasan. Tema mi uvek služi kao okidač.“

U trenutku u vremenu kad tehnološki razvoj i mogućnosti umjetne inteligencije zamagljuju jasnu sliku stvarnosti, sve više brišu se i granice između stvarnih i izmišljenih svjetova u koje možemo i ne moramo vjerovati. Vještice u našim moodboardima sve više skidaju crne šešire, otklanjaju mračne misli i postaju real-life simboli, junakinje otpora nekim novim inkvizicijama koje pokušavaju upravo ono za što su stoljećima optuživali izmišljene vještice – vratiti nas u mračne hodnike indiferentnosti i neznanja.