Zar generacija Z stvarno vjeruje da svatko ima 15 minuta slave?

Društvene mreže, čini se kao oduvijek, dio su naših života. Ako ste milenijalka poput mene, sjećate se još života prije društvenih mreža, no to ne znači da one ne manipuliraju našim viđenjem svijeta. Zamislite samo da smo bili pod njihovim utjecajem oduvijek, ne bi nam bila strana pomisao da nas od vječne viralne slave dijeli jedan dobro koreografirani video. O tome priča nova predstava Ksenije Zec.

Generacija Z je odavno došla i zavladala društvenim mrežama, no fenomen i dalje opčinjava. Glavna razlika između generacije X, milenijalaca i generacije Z jest to što X-ovci i milenijalci konzumiraju sadržaj, dok ga Z-ovci stvaraju. Život generacije koja je rođena od 2000. naovamo u potpunosti je obilježen internetom i najlakše dostupne mogućnosti eksponiranja, jer svi su “rođeni sa smartphoneom u ruci”.

Dok jedni konzumiraju sadržaj, drugi ga isključivo stvaraju

Njihovo znanje i životno iskustvo dolaze gotovo u potpunosti iz digitalnih izvora, digitalnog svijeta, a (navodnu) parolu Andyja Warhola da “će svatko u budućnosti biti slavan na 15 minuta” shvaćaju – doslovno. Upravo s tim 15 minuta slave bavi se predstava Euforija, autorski projekt Ksenije Zec, koja posebnom tehnikom životinja na sceni iznosi i pokazuje svijet generacije Z. Ponekad mi se čini da ga “prevodi” kako bi ga mi, stariji, bolje razumjeli.

Euforija. Photo: Marko Ercegović

Predstava istražuje mehanizme kojima mladi ljudi, ta generacija Z, identitet poistovjećuju s društvenim priznanjem vještina i vrijednosti koje im inicijacijski trenuci poput maturalne zabave na kratko pružaju. Naglašenom tjelesnošću, na zabavan i maštovit način publici se sjajno prenosi upravo ta ideja predstave.

Ostaje nam pitanje zar stvarno generacija Z misli da svatko ima pravo na 15 minuta slave? Sjetimo se viralnog videa braće blizanaca Frankyja and Alexa Venegasa prije dvije i pol godine kako repaju u bazenu pjesmu “Island Boy”. Nisam trebala mnogo istraživati, TikTok sam “gura” influencere. TikTok zvijezda Charli D’amelio je sa sedamnaest godina skupila 24 milijuna followera i postala mulitimilijunerka postajući videe sebe kako pleše i lip synca. Je li ona plesačica? Nije. Vjerojatno je bolja plesačica od prosjeka, no s plesom se definitivno ne ističe, ionako su Internet i TikTok krcati videima gdje pojedinci plešu, čak i onih profesionalnih plesača. Ne, ona je objekt obožavanja, ona je avatar ideala generacije Z. Ona, kao i mnogi drugi, kontinuirano pruža sadržaj zabave i samim time uzrokuje instant osjećaj sreće. Tinejdžeri je žele, a tinejdžerke žele biti poput nje. TikTok algoritam ju je lansirao u orbitu slave.

Euforija. Photo: Marko Ercegović

Algoritam dobrog raspoloženja i euforije

I tu leži razlika: rast na društvenim mrežama danas događa se eksponencijalno, nakon što korisnik uspostavi mali uski krug publike, followera, algoritmi počinju rangirati profil više i češće ga sugerirati gledateljima. Primarna funkcija algoritma je da drži korisnike “fiksiranima” na aplikaciji, tako da od samih korisnika preuzima znakove ponašanja. U feedovima ranih društvenih medija nedostajala je ova tehnologija. I to je ono što dodatno razlikuje generaciju Z od nas, starijih korisnika društvenih mreža. Oni su momentalno “upali” u tu centrifugu instant gratifikacije i obaveznog stvaranja sadržaja.

Prilično je zanimljivo vidjeti kako se ta premisa prenosi na kazališnu pozornicu. Jedno se nadam da će ovu odličnu predstavu u Zagrebačkom kazalištu mladih gledati i generacija Z. I da će razumjeti, da će shvatiti tu obmanu, usudila bih se reći i laž; taj privremeni osjećaj posebno dobrog raspoloženja i uzbuđenja – euforiju. Predstava igra tijekom ožujka i travnja ove godine.

Euforija. Photo: Marko Ercegović