Bili smo na otvaranju Tjedna mode u Beogradu i podsjetili se svih važnosti studentskih borbi

Jedna mladost, jedan svijet nade raste tiho u srcu tvom. Drugi za te ovaj svijet grade, s malo prave istine u tom. Pričaju ti priče i svaka ima svoj sretan kraj, al’ prešućuju da taj svijet krade baš tvog sunca sjaj. S više od 35 afirmiranih i mladih dizajnera, 80 manekena i studenata, uz stihove Josipe Lisac, započela je revija kojom je otvoreno 55. izdanje Belgrade Fashion Weeka, pod simboličnim nazivom Naše sutra. Bila je to oda mladosti – neposlušnoj, nepokolebljivoj i neustrašivoj – onoj koja te pomakne kad se učahuriš, uspravi te kad poklekneš, ne traži sigurnost nego istinu, i kad pomisliš da je kraj, ona tek tada počinje. Beograd je na trenutak ponovno postao svijet, a moda poligon za hrabre vrijednosti i poruke, dok su se na pisti smjenjivali heroji i heroine novog doba, donoseći nam retrospektivu najznačajnijih trenutaka iz prethodnih mjeseci.

Prvi look krasio je i samu kampanju proljetnog izdanja beogradskog Tjedna mode, a potpisuje ga dizajnerica koja se više od desetljeća bavi dekonstrukcijom tradicionalne percepcije ženstvenosti – Aleksandra Lalić. Kombinezon u bojama redarskog prsluka, kao spoj Lalicine prepoznatljive siluete i simbola otpora, nosila je studentica Mila Martić, a cijelu zamisao naziva alegorijom hrabrosti. U skladu sa svim potrebama borbene opreme na ulici, modni dodaci dolazili su u obliku megafona, biciklističkih rukavica i kacige za američki nogomet. Nakon Milina performansa s balerinom Jovanom Mirosavljević, na pisti su se nizali lookovi poznatih domaćih dizajnera kao što su: Ana Ljubinković, Ana Trošić Trajković, Budislava Keković, Dejana Momčilović, Vesna Kracanović, Danijela Biškup, Tijana Milutinović, Sestre Proković, te Lily Tailor, čiju je kreaciju nosila Minja Đelkapić, studentica iz Čačka čije su riječi postale nova definicija ustrajnosti: „Nema umora i bola koji bi nas zaustavili na putu prema svjetlijoj budućnosti.“

Poput Lalić, dizajnerica Sonja Jocić bila je inspirirana redarima koji su uvijek u prvim redovima borbe. Slojevi i slojevi materijala utjelovljuju neizbrisiv trag koji ostavljaju za sobom, kao i svi oni koji nas potiču da se pokrenemo i probudimo iz magle. Bedževi nalik ogledalima pozivaju da dobro pogledamo svoj odraz u ogledalu, zapitamo se trgujemo li vlastitim načelima i smišljamo li izgovore za izbore koje nismo željeli donijeti. Kacige nas simbolično štite od mentalnog pritiska i represije u društvu, ali poruka je i ekološka: dizajnerica koristi održive tkanine Lyocell-Tencell kako bi podigla svijest o tome da je odjeća jedan od najvećih zagađivača okoliša. Boja kože evocira ideju ogoljavanja do kože, nakon čega slijedi novi početak.

Oni koji su pomicali granice (sve)mogućeg i utopijske ideje pretvarali u stvarnost na koju smo ponosni, također su se našli na pisti: studenti koji su biciklima stigli do Strasbourga prošetali su u brendu Plima Olje Marković. Aleksandar Jovanov, koji je na put dug oko 100 kilometara do Vršca krenuo na štakama, nosio je dizajn mladog dizajnera Milutina Lađevića, a Andrej Tanko, iz dobro poznate epizode Licem u lice: student i provokator, kostim dizajnera Borisa Čakširana. „Ili imaš ili nemaš srce“, krilatica koja je sažela svu suštinu trenutnih podjela u društvu, neodvojiva je od lika i djela Mileta Sarića, koji je reviji prisustvovao iz prvog reda. A ako ste i pomislili da je nešto ostalo nedorečeno – pisalo je na visoko podignutim transparentima.

Photo: Iva Nikolić

Pred stilistima Adelom Damjanović i Ashokom Murtyjem bio je zahtjevan izazov: u modne kombinacije trebalo je inkorporirati sve pojmove koje su im zadali studenti. „Važno mi je bilo da se tu nađu i ljubav, i hrabrost, i sloboda, i autentičnost, i obrazovanje“, ističe Adela za Vogue Adria, osvrćući se na detalje prilikom stilizacije studenata iz Novog Pazara. „Inspiracija mi je bio barokni rodeo, glamurozni western, s puno detalja. Rekla bih da je kod djevojaka dominirala plava boja, motivi pauna brenda Lavirint, kombinacije s nijansama žute i ciklame koje su čak dale jedan psihodelični kontrast tradiciji, a kod mladića su me u stilizaciji vodile kape – šajkača i fes. Kasnije je, u skladu s njima, nastao cijeli styling.“ Bio je to najvjerodostojniji način za demonstraciju suvremenog poimanja mode koja odbija ostati nijema, već oblikuje narative i izaziva norme. Ona ne odražava vrijednosti samo onih koji je stvaraju, već i onih koji je nose.

Specijalan segment pod nazivom Obučeni za Nobela realizirali su Ashok Murty i Dragana Ognjenović, s osvrtom na dress code koji bi bio dostojan dodjele slavne Nagrade za mir. Iznova i iznova na malim ekranima slušali smo govore Davuda, Ene, Vukašina i Andrijane, i iz njihova primjera učili kako postati još bolji, mudriji, borbeniji – a upravo su oni prošetali pistom u stajlinzima koje potpisuje Ashok. S druge strane, Dragana Ognjenović dizajnirala je custom kreaciju za Sonju, hrabru studenticu iz Kraljeva koja je brutalno napadnuta tijekom studentskih prosvjeda. “Kada su u pitanju prestižne manifestacije poput dodjele Nobelovih nagrada, uvijek se poštuju white tie pravila, a najvažnije mi je bilo da cijeli look bude u skladu sa Sonjinim godinama i prirodnom ljepotom”, ističe Dragana i dodaje da joj je ova večer značila čistu ljubav.

Pored istaknutih dizajnera, svoju viziju budućnosti izrazili su i mladi, neafirmirani dizajneri: Aleksandra Perović, AKICAS, Emilija Zdravković, Luna Bognar, Marija Olimp, Divna Lazić, Milutin Lađević, MOKUNA, Sanja Perić, te studenti mode ATTUSS-a. Njihov inovativan, održiv i vrlo promišljen pristup modi dolazi kao poticaj mladima da pronalaze nove puteve i stvaraju iskreno – iz suštine vlastitog bića. Za sam kraj, epske slike dočeka studenata u različitim srpskim selima oživjele su u trenutku kada je na pistu izašla Olivera Mijatović, diplomantica triju fakulteta i baka koja je simboličnim gestom darivanja jabuke mladoj studentici poslala snažnu poruku o prenošenju dragocjene baštine s generacije na generaciju. A što je dragocjenije od hrabrosti, zajedništva i ljubavi, izniklih na krilima slobode?

Za taj ideal – uvijek se vrijedi glasno boriti.