Šest romana koji bi se savršeno uklopili u svijet Sofije Coppole

Kad bi mi netko rekao da do kraja života mogu gledati filmove samo jednog redatelja – jutro, podne i večer, bez razmišljanja bih odabrala Sofiju Coppolu. Njeni filmovi u meni probude onu čudnu, slatko-bolnu nostalgiju za stvarima koje nikad nisam doživjela. Kao da sam partijala s Marie Antoniettom u Versaillesu, tješila Priscillu nakon Las Vegasa i bila jedna od Bling Ring ekipe.

Od The Virgin Suicides, preko Marie Antoinette i Lost in Translation, do nedavne Priscille – Sofia Coppola me kupila svakim filmom. Nije to samo zbog estetike (iako je uvijek savršena), već zbog načina na koji portretira svoje likove. Coppola u svojim filmovima prikazuje što znači biti žena koja traži svoj put, dok je svijet neprestano pokušava kontrolirati.

Zato me oduševilo kad je za Vogue otkrila da 2025. započinje pisanje svog novog scenarija. A dok s nestrpljenjem iščekujemo njen sljedeći projekt, donosim vam nekoliko romana za koje bih voljela da prenese na filmsko platno.

Bunny, Mona Awad

Ekscentrična, mračna i kaotična. Tri su riječi koje opisuju ovaj roman, a vrište Sofia Coppola. Roman prati introvertnu Samanthu, studenticu književnosti na elitnom sveučilištu. U radionici pisanja je s još četiri djevojke koje si međusobno tepaju s “Bunny” – i koje Samantha apsolutno ne podnosi. Sve dok joj jednog dana ne stigne poziv za ulazak u njihov unutarnji krug. Putem origami labuda, naravno – jer zašto ne? Odjednom se nađe u njihovom svijetu gdje se granica između mašte i stvarnosti briše, a Bunny djevojke doslovno pretvaraju zečeve u muškarce. Da! To je njihov thing. Njihov čudni, mračni ritual. Njihov izvor inspiracije. I taman kad pomisliš da su samo grupa djevojka koje izgledaju kao ukrašeni muffini, shvatiš da su zapravo – totalno, nepopravljivo bizarne.

My Year of Rest and Relaxation, Ottessa Moshfegh

Naratorica romana My Year of Rest and Relaxation je mlada, lijepa, bogata djevojka u dvadesetima koja, nakon što ostane bez roditelja, odluči napraviti hard reset života. Kako? Prespavati cijelu godinu i probuditi se kao nova, bolja verzija sebe. Naoružana kombinacijom lijekova na recept, dane provodi u polusnu, a one rijetke budne trenutke koristi za šetnje do kvartovskog dućana, ljekarne ili do svoje psihoterapeutkinje – čisto da obnovi zalihu tableta. Gleda stare filmove iz 90-ih, a povremeno trpi posjete svoje “najbolje prijateljice” Reve. Iskreno, ako itko može pretočiti ovu priču na ekran s dozom stila i mračnog humora – to je Sofia Coppola. Tko zna, možda bi me baš ona uvjerila da i ja odspavam idućih 12 mjeseci.

The Girls, Emma Cline

Ljeto, kult, teenage opsesija i osjećaj da želiš pripadati čak i ako znaš da sve ide nizbrdo. Roman je smješten u Sjevernoj Kaliforniji u kasnim 60-tima. Na početku ljeta, usamljena tinejdžerica Evie Boyd ugleda u parku grupu djevojaka – one su nemarne, divlje, sa stavom “briga me” u svakom pogledu. I naravno, odmah je zaintrigirana. Najviše ju privuče Suzanne, i uskoro se Evie nađe uvučena u svijet kulta koji će ubrzo postati ozloglašen – da, govorimo o kultu koji veoma podsjeća na Mansonov. Smješteno na zapuštenom ranču u brdima, za Evie ovo mjesto postaje egzotično i uzbudljivo iskustvo. The Girls u rukama Coppole ne bi bio true crime film, već prikaz ludog, nezaboravnog i kaotičnog ljeta jedne tinejdžerke.

The Bell Jar, Sylvia Plath

Ovaj roman prati mladu Esther Greenwood, djevojku s velikom književnom budućnošću. Kao pobjednica književnog natječaja, dolazi u New York koji ju je očarao – njegove zabave, društvo i sve što taj grad nudi, ali brzo shvaća koliko je sve to besmisleno. Esther postaje svjesna svoje duboke neprilagođenosti. Njezina osobnost i duh počinju pucati pod težinom pritiska, te se mora vratiti kući. Prožeta melankolijom, njezin karakter počinje se raspadati, a strah od budućnosti i neuspjeha vodi je do potpunog sloma. Već nam je poznato da se Coppola dobro snalazi u prikazu kompleksnih ženskih likova, a ovaj roman samo čeka njenu adaptaciju.

A Certain Hunger, Chelsea G. Summers

Dorothy Daniels je food kritičarka koja živi za luksuzne večere, putovanja i muškarce. Ali ispod te savršene fasade, nešto tamno čeka da ispliva. Kad prestane potiskivati svoju “drugu stranu”, Dorothy počinje jesti muškarce – i to uz čašu vina i komentar o teksturi mesa. Ovaj roman je mračna satira foodie kulture, ali i suptilan prikaz ženske moći, gladi i bijesa. Dorothy je žena koja odbija biti ukroćena – a takve žene Coppola najviše razumije.

Cleopatra and Frankenstein, Coco Mellors

Cleo ima 24 i pokušava se snaći u New Yorku dok joj ističe studentska viza. Frank ima 44 i sve što ona nema – veliki stan, novac i uspjeh. Zaljube se brzo, vjenčaju još brže. On joj nudi Green Card, sigurnost i luksuz. Ona njemu vraća osjećaj mladosti. Zvuči romantično, dok ne postane malo prestvarno. Brak se dogodi preko noći – ali posljedice se razvlače godinama. Svako poglavlje ulazi dublje u njihove živote i živote njihove male, disfunkcionalne ekipe. Cleopatra and Frankenstein u Sofijinoj režiji bio bi melankoličan, estetski neodoljiv i brutalno iskren film kojeg bi se pogledala u jednom dahu – i o kojem bi razmišljala mjesecima nakon.