Najjednostavniji način kako u trenutku stvoriti dopamin i sniziti kortizol

Bez namjere da upadnemo u banalne viralne fraze, “osmijeh je uvijek dobra ideja”, ipak ćemo reći – osmijeh je uvijek dobra ideja. No, naglašavamo, ne radi se o pukom “vedrom licu unatoč nedaćama” bez znanstvene podloge. Neuroznanost daje za pravo svim onim motivacijskim citatima s čvrstim dokazima zašto je vrijedno njegovati smijeh u svakodnevici – jer je to jedna od najučinkovitijih navika za stvaranje endorfina i dopamina te snižavanje kortizola. To nije u suprotnosti s drugom velikom istinom: ne moramo skrivati tugu, mogu postojati dani kada nam se jednostavno ne smiješi. Ovo je samo podsjetnik na dobrobiti smijeha sa strogo znanstvenog gledišta. Kako nam objašnjava Lourdes Ramón, psihologinja odgovorna za odjel savjetovanja u Klinici Palasiet, “mozak pridaje ogromnu važnost onome što se događa na licu. Osim mišića oko očiju, drugi najvažniji dio lica za mozak su usta. Nismo svjesni koliku moć imaju”, tvrdi, referirajući se na objašnjenje koje neuroznanost daje o tome što se događa na moždanoj razini kada se osmjehnemo.

Pritom se poziva na vrlo konkretno istraživanje. “Studija s kemijskim olovkama pokazuje kako mrštenje ili osmijeh mijenjaju način na koji interpretiramo svijet. Za ovo istraživanje odabrana je skupina ljudi kojima su stavili kemijsku olovku u usta. Kada su držali olovku u ustima simulirajući osmijeh, slike su im se činile simpatičnijima. No kada su držali olovku među usnama simulirajući ljutito lice, iste slike više nisu izgledale tako ugodno. Kada namrštim čelo, aktiviram amigdalu u mozgu, povezanu s emocijama. Stoga, ako dođe stresna situacija, više ću se uznemiriti. Od tada su provedena mnoga istraživanja i pokazalo se da smo kreativniji kada vidimo nasmijana lica, povećava se naša kognitivna sposobnost. Neuralni odgovor na nasmijano lice mnogo je snažniji nego na lice koje se ne smiješi ili na ljutito lice. Insula, jedan od dijelova mozga najvažnijih za identitet, aktivira se kada vidimo nekoga da se smiješi ili kada se mi sami smijemo, jer mozak posvećuje velik broj neurona licu”, objašnjava stručnjakinja.

Drugim riječima: mozak pokušava prilagoditi raspoloženje izrazu lica, tako da strategija “vedrog lica unatoč nedaćama” može biti dobra kada nam je raspoloženje na najnižim granama i želimo dan vidjeti na ugodniji način. I ne, nije to klišej: kada se smijemo, dodaje Ramón, “povećava se razina endorfina, neuropeptida, dopamina i serotonina. Ovi hormoni, kada djeluju zajedno, mogu smanjiti stres, sniziti otkucaje srca, povećati produktivnost i smanjiti anksioznost. To pomaže našim neuronima da percipiraju bolji svijet”.

Osmijeh je tajna dugovječnosti

Društveni odnosi su poput svojevrsne životne polise – stručnjaci za dugovječnost to potvrđuju. A smijeh također. Prema istraživanju koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Wayne State (SAD) i objavili u časopisu Psychological Science Online First, osobe koje se češće smiju žive između 4 i 5 godina dulje od onih koje to čine rjeđe. Zapravo, doktorica Eugenia Cervantes potvrđuje da se osmijehom također smanjuje razina kortizola. I dodaje: “Kineski taoisti vjerovali su u moć osmijeha za liječenje duše i postizanje dugovječnosti”.

Osim toga, dodaje psihologinja Laura Palomares iz Avance Psicólogos, “osmijeh je, poput zijevanja, vrlo zarazan gest. Stoga, kada se smijete u društvu, stvara se domino efekt i oko vas se na kraju spontano razvija pozitivna atmosfera.”

A što ako mi se ne smije?

Koliko god vam govorili da, kada ustanete na lijevu nogu, izlazak na ulicu i pozdravljanje s osmijehom može promijeniti vaše raspoloženje, neki stručnjaci čak predlažu osmijeh pred ogledalom jer se prednosti umnožavaju, postoje dani kada nam se jednostavno ne smije. I te osjećaje također treba poštovati, kako objašnjava stručnjakinja iz Klinike Palasiet. “Znanje o svemu ovome čini nas svjesnima velikog resursa koji posjedujemo u jednostavnom osmijehu. No važno je razumjeti da imamo moć izbora. Možemo odabrati da se osjećamo bolje kako bismo se suočili s danom ili određenim okolnostima, ili si dopustiti da osjetimo emociju koja dolazi, bila to tuga, ljutnja, umor… jer će biti dana kada ćemo trebati pustiti da osjetimo i takve vrste emocija. Otkrivajuće je znati da možemo razviti resurse i strategije koje nam pomažu u svakodnevnom životu i da možemo biti sukreatori vlastite stvarnosti”, zaključuje. Ništa više za dodati.

vogue.es