Tri talenta, tri jedinstvena pristupa, tri individualna potpisa, jedna vodeća nit. Razgovarali smo s troje mladih slovenskih dizajnera, Tanjom Vidic, Lanom Krebsom i Jonom Bednjanec, koji utiru svoj put na modnoj karti regije, ali i šire, u svijetu dizajna pletiva. O njihovom procesu, pristupu i inspiracijama razgovarala je Tijana Čvorak.
Kad bih vas pitala koji vas odjevni komad u trenu vraća u djetinjstvo, koji vam najviše miriše na nostalgiju i uspomene, što biste odabrali? Najstariji komad odjeće kojeg se osobno sjećam bio je bijeli pulover s malom izvezenom djevojčicom u ljubičastoj haljinici. Prožet zlatnom niti, u mojim četverogodišnjim očima bio je najljepši odjevni komad koji sam imala i jedini za koji još i danas želim da ga je mama sačuvala.
Iskreno ne znam postoji li ijedan drugi odjevni komad koji u sebi nosi toliko nostalgije i uspomena kao pletivo. Na samu pomisao na njega sjetim se očevog pulovera iz osamdesetih koji još uvijek čuvam u ormaru i koji danas izgleda nevjerojatno cool. Sjetim se i dječjih rukavica povezanih vunenom vrpcom kako se ne bi izgubile. Onog istog motiva koji je Jelka Reichman uvijek iznova prikazivala u svojim ilustracijama u Cicibanu.
No pletivo odavno više ne miriše samo na nostalgične uspomene. Ono je glavni akter jesenskih i zimskih kolekcija koje koračaju modnim pistama u ritmu vremena i oslobađaju se ustaljenih predodžbi metalnih igala naših baka. Više nije rezervirano isključivo za zimske mjesece i skijališta, već postaje izraz suvremenog dizajna, eksperimentiranja i osobnog stila. Mekane siluete dobivaju nove strukture, tehnike izrade pomiču granice, materijali iznova definiraju pletenje, a pletivo postaje izraz stila koji nadilazi sezonalnost.
Povezano: Izdvojili smo najbolje kolekcije s nedavno održanog Ljubljana Fashion Weeka
U tom smo duhu razgovarali s troje mladih slovenskih talenata koji iznova definiraju pletivo i inovativnim pristupom te jasnim autorskim potpisom daju mu svježe, suvremeno ruho. Tanja Vidic, Lan Krebs i Jona Bednjanec za Vogue Adria otkrili su svoj dizajnerski pogled i pristup pletivu.
Najprije me zanimalo koje su njihove asocijacije na riječ pletivo, a njihovi su se odgovori razgranali u tri vrlo različita, ali jednako osobna smjera. Od strpljenja i procesa, preko udobnosti i dječjih uspomena, do eksperimentiranja, pogrešaka i elementa iznenađenja, pletivo se kod svakoga od njih otkriva kao intimno polazište, a ne samo kao materijal.
Tanja Vidic kaže da joj je prva stvar koja joj padne na pamet kada pomisli na pletivo strpljenje, i to puno strpljenja. „Stvaranje pletenog tekstila vrlo je spor i precizan proces. Riječ je o potpuno drugačijem pristupu oblikovanju odjeće od onoga na koji je većina navikla. Ne krojiš odjevni predmet od već postojećeg materijala ili tekstila, već od jedne jedine niti pređe. Potrebno je vrijeme i puno vježbe da se navikneš na takav način rada i da ti se u glavi malo ‘prebaci’ kako bi proces zaista razumjela. Strpljenje je potrebno i kasnije, u samom radu. Riječ je o tipičnom procesu bezbrojnih pokušaja, pogrešaka i odbačenih uzoraka. Budući da je sve napravljeno od jedne neprekinute niti, sve je povezano i u bilo kojem trenutku može se sve rasplesti i srušiti, smijeh. Ako pomislim na druge asocijacije povezane s pletivom, prvo mi na pamet padne pauk, na neki način radimo vrlo slično, moj studio ponekad doista izgleda kao paukovo gnijezdo. Treća asocijacija je Alaïa.” Lan Krebs na pletivo gleda kroz prizmu udobnosti i dječjih uspomena. „Pletivo je za mene prije svega sinonim za udobnost. Povezujem ga s najrazličitijim područjima svakodnevnog života. Često uopće nismo svjesni koliko nam je važno i koliko bi se bilo teško naviknuti živjeti isključivo s tkaninama koje ne nude takav osjećaj ugode. Za mene pletivo ima i snažnu emocionalnu notu, asocira me na djetinjstvo, ponajviše na prugaste motive koji su kod pletenih proizvoda vrlo česti i koji su me, bez pretjerivanja, pratili kroz cijelo djetinjstvo. Ako budem konkretniji, pomisao na pletivo najprije mi prizove sliku bijelog zimskog pulovera s tamnoplavim prugama te majice od džerseja s uzorkom narančastih, različito debelih pruga koje se ponavljaju po cijeloj površini odjevnog komada.” Jona Bednjanec promatra pletivo kao proces, a ne samo kao konačni proizvod. Povezujem ga sa sporošću, ponavljanjem i promatranjem materijala, načina na koji se ponaša i reagira na boju, strukturu i upotrebu. „Asocira me na eksperiment, pogreške i iznenađenja koja često vode do najzanimljivijih rješenja. Najviše me privukla mekoća i taktilnost površine te fascinacija svime što je moguće stvoriti iz jedne jedine niti. Riječ je o zanimljivom kontrastu između jednostavnosti izrade i istodobne kompleksnosti konačnog rezultata.”
Tri dizajnera s tri izrazito individualna pristupa oblikovanju pletiva. Svakoga od njih vodi drugačija nit vodilja kojom isprepliću i stvaraju jedinstvene komade, stoga sam željela otkriti kako pristupaju samom procesu dizajna. Krebs nove dizajne gotovo uvijek stvara iz vlastite inspiracije i istraživanja novih tehnika, struktura i kombinacija boja. „Proces vodi znatiželja koju nadopunjuje hrabrost, a upravo njihova kombinacija oblikuje konačni rezultat. Čar svega što trenutačno stvaram leži u tome što su korištene tehnike teško kontrolirane, a konačni ishod zapravo se otkriva tek na samom kraju procesa. Upravo mi ta nepredvidljivost omogućuje svježinu i autentičnost u dizajnu.”
I dizajn Tanje Vidic snažno je povezan sa samim procesom stvaranja. „Pletivo je za mene iznimno suptilan i lagan medij jer se tijekom rada događa mnoštvo neočekivanih rezultata. Iz jednog jedinog, jednostavnog pletenog uzorka može nastati mnogo različitih izraza. Upravo me ta nepredvidljivost i najviše privlači. Ideje često dolaze same od sebe tijekom rada, ali obično je najvažniji korak jednostavno započeti. Kad napravim prvi korak u procesu, ideje se počinju postupno razotkrivati. Moje je nadahnuće povezano s mnoštvom stvari, to je zbroj svega što me okružuje. Moj stil naginje nekonvencionalnim izrazima, ponekad i futurističkima. Uvijek tražim nešto što još nisam vidjela, izraz ili osjećaj koji još nisam doživjela ili osjetila…” Kako je spomenula, pletivu ju je najviše privukla upravo njegova suptilnost i poseban pristup oblikovanju odjeće koji omogućuje. Njegova sposobnost drapiranja uz tijelo, kako kaže, posve je drugačija od ostalih tekstila te joj omogućuje oblikovanje koje je bliže tijelu i intuitivnije. „Taj nešto alternativniji način oblikovanja odmah me osvojio i još me uvijek neprestano nadahnjuje. Oduvijek me zanimalo istraživanje materijala i eksperimentiranje sa svim mogućim tekstilima, a pletivo upravo to omogućuje jer u svakom koraku možeš sam diktirati, krojiti i određivati kakav će tekstil nastati, bilo iz pletaćeg stroja bilo ispod ruku. Tradicionalna praksa koja mi na neki način daje veliku slobodu.”
Povezano: 5 brendova koje sam pronašla u Ljubljani, i za kojima čezne svaki interijer
Proces oblikovanja Jone Bednjanec ponajviše ovisi o trenutačnom interesu i fazi u kojoj se nalazi. „Ponekad me vodi želja za istraživanjem nove tehnike, a drugi put ponajprije igra s uzorcima i teksturama. Uvijek polazim od uzoraka i boja, to je moja glavna inspiracija koja se neprestano mijenja. Ovisi o tome što me u određenom razdoblju nadahnjuje, to može biti specifična koloristička atmosfera, film ili serija koju sam upravo pogledala, moj osobni svijet i fantazije.”
Kod pogleda na njihove kreacije odmah je jasno da, iako svi polaze od istog medija i, kako kažu, tradicionalnih tehnika, njihovi su pristupi tehnikama i materijalima izrazito različiti. Rezultat je širok spektar mogućnosti suvremenog dizajna pletiva i izrazito jedinstven dizajnerski potpis koji je prepoznat i izvan granica naše regije.
Kako mi Tanja opisuje pletačke tehnike koje koristi, „one zapravo nisu toliko drugačije. Riječ je o vrlo jednostavnim i tradicionalnim tehnikama. Sama njihova uporaba i kombinacija je drugačija i nekonvencionalna. To konačnim kreacijama daje novu, svježu i neočekivanu izražajnost.” Lan unutar ustaljenih tehnika pomiče granice poznatog i time vrlo promišljeno gradi svoj individualni vizualni jezik. „U stvaranju sam uvijek želio izraditi vlastiti materijal, takav koji ne postoji nigdje drugdje i koji je u potpunosti moj. U mnogim područjima to može biti prilično ograničavajuće, osobito zbog zahtjevnosti proizvodnje i obrade koje su, primjerice, karakteristične za tkanje. Pletenje mi, međutim, među ostalim nudi potpunu slobodu već u samom procesu oblikovanja. Konačni proizvod i materijal nastaju paralelno, izravno iz niti koja se može ispreplitati u najrazličitije volumene i strukture. U procesu koji sam razvijao i prakticirao tijekom izrade diplomskog rada na The Swedish School of Textiles kombinirao sam pletenje na kružnom pletaćem stroju, sitotisak, prostorno bojenje, bojenje različitim pigmentima te plisiranje. U osnovi sam koristio već dobro poznate i uhodane tehnike, no upravo sam njihovom kombinacijom stvorio suvremeni izražajni jezik koji me danas definira i predstavlja polazišnu točku za moj daljnji rad. Na kružnom pletaćem stroju ispleo sam cjevasto pletivo koje je služilo kao osnovni dio odjevnog predmeta. Na stroju koji mi je bio na raspolaganju mogao sam isplesti samo jednobojni ili prugasti džersej, stoga sam različitim doradama želio istražiti kako džersej može biti i dinamičniji materijal. U nastaloj kolekciji svi su komadi bez šavova i bez otpada. To sam postigao postupkom plisiranja. U tom sam procesu višak materijala stisnuo u nabore tako da je površina široka oko jednog metra postala dovoljno uska i elastična da na tijelu izgradi zanimljivu formu. Još prije plisiranja sav sam materijal ručno otiskivao pigmentima u boji i izgaranjem tiska koje je na površini materijala ostavilo organske, nedefinirane i prozirne otiske. Kombinacija svih tih postupaka na kraju djeluje skladno, a istodobno dinamično.”
Jona tehnike koristi kao alat za eksperiment i razvoj kompleksnijih struktura. „Tehnike i pletački vezovi koje koristim do određene su mjere tradicionalni, a suvremenost mog rada očituje se u tome što autorske grafičke uzorke prevodim u jezik pletenja. Njih potom kombiniram s različitim kombinacijama boja, materijalima i strukturama. Moj se proces temelji na prijenosu grafičkog razmišljanja u pletivo. Pletivo se zatim izrađuje strojno. Radim s opremom koja mi je dostupna i istražujem sve što mi ta tehnologija omogućuje. Od tradicionalnih tehnika moj se rad razlikuje ponajprije po tome što ih razvijam korak dalje, u smjeru veće kompleksnosti. Iskorištavam sve mogućnosti koje nude pletaći strojevi i koristim ih kao alat za eksperimentiranje i oblikovanje novih struktura.”
I dok su mi dopustili zaviriti u njihove atelijere i skice, željela sam čuti i njihove prognoze za budućnost i godinu pred nama, kako u modi tako i u njihovim osobnim planovima.
Tanja Vidic, koja u svom portfelju, među ostalim, ima i suradnju s dizajnerom Rickom Owensom te kreaciju na naslovnici Rolling Stonea koju nosi glazbenica Cardi B, upravo je lansirala vlastiti brend VIDIC, koji ćemo vrlo pažljivo pratiti.
Tanja Vidic, foto: Emanuel Koroly
Lan Krebs u nadolazećoj 2026. godini najavljuje da će globalni modni trendovi nastaviti istraživati strukturu, taktilnost i obrtnički pristup. „Strukture postaju sve zanimljivije, a pletenje ostaje jedna od naj‘vrućih’ tehnika, kako u visokoj modi tako i među ljubiteljima ručnog pletenja. Upravo mi se ta poveznica između suvremenog dizajna i tradicionalnog znanja čini iznimno važnom. U vlastitom stvaranju ostat ću vjeran vlastitim osjećajima. Privlače me bojenje, oslikavanje i tiskanje na pletivu, osobito istraživanje ravnoteže između fine, precizne strukture i vizualno grubljeg, izražajnog otiska. Zanima me kako materijal i boja mogu utjecati na percepciju tradicionalne cable knitting tehnike, gdje je granica između modernog i onog izrazito klasičnog. U nadolazećoj godini želim tradicionalnim teksturama, u kombinaciji s bojenjem i prozirnostima, dodati zanimljiv suvremeni twist i iznova interpretirati poznate pletačke motive kroz suvremeni vizualni jezik.”
Jona nam je priznala da ne prati previše modne trendove, odnosno da radije slijedi ono što je zanima i što je posljedično nadahnjuje. „Trendovi i modne smjernice ciklički se vraćaju, no primjećujem da danas više ne postoji jedan dominantan trend, već mješavina različitih utjecaja. Ono što je nekoć bila subkultura danas vrlo brzo može postati mainstream. Smatram da će se sve više ljudi, uz brze modne trendove, posvećivati vlastitom osobnom stilu. S jedne strane naginjem istraživanju naprednijih tehnologija pletenja, a s druge me i dalje snažno privlači ručno pletenje s kojim sam i započela. Zanima me kombinacija ručnog i strojnog rada. Što više eksperimentiram, to se više otvaraju novi putevi i oblikovna rješenja. Na poslovnoj razini želim svoj brend čvrsto pozicionirati na domaćem i europskom tržištu.”
Naslovna fotografija: Jona Bednjanec, Lucija Rosc
VOGUE RECOMMENDS
