Pogledali smo film Sinners za koji mnogi tvrde da je najbolji film godine dosad

Kada se Sinners, najnoviji film Ryana Cooglera, prvi put prikazao ovog proljeća, apsolutno je oduševio publiku, a online svijet su preplavile vijesti da je film dobio čak 100% ocjenu na Rotten Tomatoesu. Ovo mi je zvučalo gotovo nevjerovatno, naročito jer je riječ o hororu, žanru koji rijetko dobija tako visoke recenzije. Mnogi su ga odmah proglasili kandidatom za najbolji film godine, pa sam morala pogledati da i sama provjerim njegovu izvrsnost.

Radnja filma odvija se u Mississippiju 1932. godine, u gradiću Clarksdale, poznatom kao kolijevka bluesa i dom crnačke zajednice. Tu upoznajemo blizance Smokea i Stacka, kriminalce oko kojih već od djetinjstva postoji legenda da su ubili svog oca. Obje uloge tumači Michael B. Jordan, koji ih izvodi toliko uvjerljivo da, osim što ih razlikujemo po karakteru i bojama koje nose (crvenu i plavu), lako uočavamo i razlike u mimici; Stackov poluosmijeh ostat će vam sigurno urezan u pamćenje i dugo nakon gledanja. Nakon Prvog svjetskog rata, braća su živjela u Chicagu gdje su se obogatili radeći za Al Caponea kao iznuđivači i krijumčari alkohola tokom prohibicije. Nakon godina kriminalnih aktivnosti, pljački banaka i sukoba s rivalskim bandama, vraćaju se u rodni Clarksdale spremni otvoriti noćni klub, tzv. juke joint.

Courtesy of Warner Bros

Radnja filma odvija se tijekom jednog dana, tijekom kojeg Smoke i Stack nekako uspiju kupiti prostor od bijelca, člana ozloglašenog klana bijelih suprematista, pripreme glazbu, hranu, okupe ljude i na kraju otvore svoj lokal. Pronaći osoblje bilo je poprilično jednostavno, uglavnom zato što se u njihovoj maloj zajednici svi poznaju i međusobno poštuju na zaista dirljiv i zavidan način, ali ipak je izbor glazbe bio najlakši. Blizanci zapošljavaju svog rođaka Sammieja, poznatijeg kao Preacher Boy, koji unatoč molbama svog oca, svećenika, ne može odoljeti da ne svira blues — što je velika sreća, jer je glumac Miles Caton izuzetno talentirani glazbenik. Pratiti društvene dinamike u ovom gradu u prvom dijelu filma bilo je izuzetno zabavno, najviše zato što je većina likova toliko dopadljiva da ih ne možete ne zavoljeti, a baš poput članova njihove zajednice, ni gledatelj ih ne može vidjeti kao griješnike, što većina njih neosporno jest.

Film uspijeva u kratkom vremenu uspostaviti duboku povezanost između gledatelja i likova, unatoč tome što ih je mnogo. To je najviše zahvaljujući neprekidnom toku radnje i činjenici da se svaki lik pojavljuje u savršenom trenutku. Ipak, rekla bih da je Mary, koju igra Hailee Steinfeld, imala najdramatičniji i najzabavniji ulazak, odlučno se pojavljujući na željezničkoj stanici samo da Stacku kaže koliko ju je duboko razočarao. Mary koja lebdi gradom očajnički zahtijevajući ljubav i Annie (Wunmi Mosaku), odlučna žena koja se bavi hoodoo magijom i vjerojatno je najpromišljeniji lik u filmu, posebno su se istaknule, donoseći važne ženske perspektive. Jedini likovi s kojima smo upoznati malo neprirodno jesu vampiri. Jasna mi je ironija – vampire nije moguće prikazati prirodno, ali scena u kojoj se prvi put pojavljuju, iako vizualno efektna, meni je djelovala kao naknadno umetnuta u cijeli film.

Courtesy of Warner Bros

Rekla bih da je glazba vjerojatno najvažniji dio narativa. Blues je žanr duboko ukorijenjen u iskustvo Afroamerikanaca, a pojavio se nakon građanskog rata, 1860-ih godina. Odajući počast bluesu kao žanru, Sinners slavi crnačku povijest, otpor, slobodu i umjetnički izraz. Tijekom filma vidimo kako kreatori bluesa povezuju glazbu s crnačkim identitetom i kroz nju se dotiču problematike prisvajanja tuđih kultura i bijelačkog odnosa prema crncima. Glazba u filmu nadilazi vrijeme i prostor, a predstavljena je i kao oružje za spas i izvor grijeha. Metafora je jasna, a glazba koja prati radnju pravi je melem za uši. Ipak, ne mogu reći da sam uživala u blagim nadrealnim elementima koji su se pojavili u nekoliko scena, uglavnom onih vezanih za glazbu, jer film ne uspijeva te elemente na efektan način vizualno ili narativno uklopiti u priču.

Courtesy of Warner Bros

Osvrnimo se na vampire. Otprilike do polovice filma ne možete ni naslutiti natprirodna stvorenja i scene krvoprolića koje slijede. Međutim, upravo s pojavom vampira radnja postaje znatno napetija i zabavnija. Slično kao u Tarantinovom From Dusk Till Dawn, film pravi nagli zaokret usred noći, ostavljajući nas u panici dok nestrpljivo iščekujemo da sunce oboji noćno nebo u narančaste i ružičaste nijanse svitanja. Sinners se tada poigrava s gledateljevom anksioznošću, podsjećajući nas da su najstrašniji filmovi najčešće oni bazirani na našoj psihi. Ali baš dok su protagonisti pokušavali smisliti načine za preživljavanje, paralelno sam provjeravala svoje znanje o vampirima koje marljivo skupljam još od tinejdžerskih dana, što mi je donekle skrenulo pažnju s mog nestrpljenja i opće nelagode.

Što se tiče samih vampira, oni su prilično slični svojim prethodnicima iz pop kulture. Njihove CGI crvene oči izgledale su dosta loše, kao da su napravljene zastarjelom tehnologijom, ali meni to nije previše smetalo (s obzirom na to da ipak ne postoje). Međutim, i neki drugi vizualni efekti djelovali su nesofisticirano, pa sam se pitala jesu li autori namjerno išli na neku siroviju, nostalgičnu estetiku koja nas u potpunosti podsjeća na horor filmove iz devedesetih.

Courtesy of Warner Bros

Sve u svemu, veći dio gledanja filma Sinners provela sam pitajući se zašto je dobio toliko visoke recenzije od publike – što je jedan od razloga zašto ne volim gledati recenzije, jer moja očekivanja možda ne bi bila toliko visoka. Film je bio zabavan, gluma dobra, glazba odlična, a bilo je i nekoliko trenutaka u kojima sam se likovima iskreno nasmijala, ali ipak ne mogu baš shvatiti zašto je dobio toliko hvale. Stvar je u tome što od filma koji označavam s 100 % želim da me oduševi, izuje iz cipela i natjera da zovem sve prijatelje i obitelj te im predlažem da ga pogledaju. To nije slučaj sa Sinners, uglavnom zato što meni ovaj film nije djelovao kao nešto novo, on se poigrava s već isprobanom i uspješnom formulom. To izvodi odlično, osobito zato što upliće aspekt glazbe i daje ovom hororu duboki dramski značaj kroz važan povijesni kontekst, ali nažalost ni u jednom trenutku nisam pomislila da gledam najbolji film godine. Međutim, ponekad je dobar film samo dobar film, bez pretjeranog nizanja drugih epiteta, pa ako se pitate da li pogledati Sinners, odgovor je: zašto ne?