Kako je Sharon Stone promijenila moju percepciju ženske seksualnosti

Postoje određeni filmovi, glazba i drugi sadržaji koje konzumirate u svojim formativnim godinama i za koje, kada se osvrnete unatrag, shvatite da su vas oblikovali. Većinu tih sadržaja otkrila sam u razdoblju kada sam se upoznavala s nekim kultnim filmovima iz prošlih desetljeća, onima koje spomenete, a ljudi zastanu i upitaju: Kako to nisi gledala? Kroz njih sam se upoznala s Michelle Pfeiffer, Monicom Bellucci, Sharon Stone i drugim femme fatale ženama koje su me očarale, kao i svakoga drugoga. A neodoljiva Sharon Stone, odjevena potpuno u bijelo u filmu Basic Instinct, zauzima posebno mjesto u mom sjećanju.

Oduvijek me mučio koncept femme fatale. Naravno, fascinirana sam ljepotom tih žena, činjenicom da pogledom tope i najledenija srca te da je svaki njihov pokret poput umjetnosti. No, u popularnoj kulturi često se događa da, opčinjeni nečijom ljepotom, postajemo potpuno slijepi na sve druge njihove kvalitete. Zato su me uloge tih ljepotica, u pretežno muškim glumačkim postavama, često plašile jer sam vjerovala da su tu isključivo kako bi bile eye candy za nečiji tuđi užitak, često bez glasa i bez prostora da se pitaju što se događa iza kulisa. Brojne prelijepe glumice kroz godine su dijelile svoja iskustva sa snimanja i time potvrdile moje sumnje koje sam gajila još kao dijete, svjesna da društvo u kojem živimo žene prvenstveno vidi kao objekt požude. Upravo zato me Sharon Stone očarala već u prvom filmu koji sam pogledala s njom – ona je neprekidno dokazivala da, iako možda jest izuzetno lijepa, istovremeno je i mnogo više od toga. Mislim da je upravo to uzor uz kakav bi mlade djevojke trebale odrastati.

Courtesy of StudioCanal

I’m not stupid, kaže Catherine Trammell u Basic Instinct, nakon što se njezino policijsko ispitivanje pretvori u mentalnu igru u kojoj ona vodi glavnu riječ. Stone je u ovom monologu briljantna – prekrasna, promišljena, utjelovljuje moć ženske seksualnosti i bistrine. U toj slavnoj sceni govori o seksu i famozno prekriži noge u mini suknjici. Kada sam je prvi put vidjela, bila sam očarana samopouzdanjem i otvorenošću, i lika i glumice, smatrajući da je za takvu izvedbu zaista bila potrebna doza hrabrosti. Pomislila sam kako u tome nema ničeg tabu – tijelo je tijelo, i mi sami biramo koliko ga želimo i možemo otkriti drugima. Štoviše, Sharonin potez doživjela sam kao čin moći i samopouzdanja. S tim mislima sam, nakon gledanja filma, saznala da glumica zapravo nije bila svjesna koliko će ta scena otkriti, tvrdeći da joj je redatelj Paul Verhoeven obećao da se “ništa neće vidjeti”. To je bio klasičan potez muškarca u poziciji moći, apsolutno iskorištavanje situacije do kojeg nije smjelo doći, jer isključivo Sharon ima pravo odlučiti kako i koliko će njezino tijelo biti prikazano.

Ali način na koji se Sharon Stone nosila s tim dokazao je zašto je apsolutna legenda. Kad je prvi put vidjela scenu, iznenađena Sharon ošamarila je redatelja. Zatim je jasno poručila da scena apsolutno ima smisla za njezin lik, seksualno oslobođenu, samosvjesnu ženu, ali da je redatelj barem trebao imati toliko dostojanstva da joj iskreno kaže kako će scena izgledati. Ta scena danas slovi za “najviše puta pauziranu scenu u povijesti filma”. Kao žena, ta bi me činjenica možda trebala uvrijediti jer umanjuje sve ostalo što scena nosi, ali s obzirom na to tko je Sharon i kakav lik igra, ženu koja ništa ne radi radi tuđih pogleda, već isključivo iz vlastite slobode i koristi, ipak to smatram malom ženskom pobjedom.

Courtesy of Rex Features

Očarana glumicom, Sharon Stone sam kasnije gledala i u filmu Casino. U seriji Euphoria Rue kaže da je Sharonina uloga u tom filmu, Ginger McKenna, Maddyn spirit anima, a budući da obožavam i Maddy i Sharon, vjerojatno vam je odmah jasno da je ovom ulogom Sharon samo dodatno učvrstila svoje mjesto u mom srcu. Ginger je hrabra, smjela, prilično manipulativna i materijalist, epiteti koje inače ne bih lako pripisala osobi koju smatram uzorom. Ali u njezinu slučaju, u svijetu muškaraca koji je vide isključivo kao objekt, ti atributi odjednom poprimaju novo značenje, kao oruđa preživljavanja i kontrole vlastitog narativa. Ulogom Ginger, Sharon je još jednom pokazala da nije samo još jedna lijepa glumica, nego i nevjerojatno talentirana, slojevita i inteligentna osoba. Također, Casino je film koji potvrđuje Sharon kao pravu girl boss figuru jer kad je tek počinjala s glumom, izjavila je da joj je san jednog dana glumiti s Robertom De Nirom. I eto je, rame uz rame s jednom od najvećih glumačkih legendi.

Ono po čemu je Sharon Stone zaista posebna jest to što je prerasla samu definiciju femme fatale. Neosporno je da su mnogi muškarci (a i žene) njezine filmove u početku gledali isključivo zbog njezina izgleda, što je gotovo neizbježno kad izgledate tako dobro, ali Sharon je uspjela te uloge učiniti privlačnima i ženama, uspješno rušeći tabue vezane uz žensku seksualnost. Njezina privlačnost ne proizlazi samo iz fizičkog izgleda, nego i iz karizme i samopouzdanja koje jednostavno zrače iz nje. No ono što je na mlađu mene ostavilo poseban dojam, i što me i dalje fascinira, jest činjenica da je Sharon gotovo uvijek u poziciji moći. Njezini likovi ne čekaju da im netko drugi napiše priču, oni vode igru, često i bez da muškarci uopće shvate da je igra počela. Basic Instinct, Casino, Sliver, Intersection, samo su neki od filmova sa Sharon Stone u glavnoj ulozi koji zaslužuju vašu pažnju i potvrđuju njezin neosporivi talent. Sharon Stone nije samo glumica koju volimo gledati, ona je žena koju ne možemo ne poštovati.