Mini-serija bazirana na hit romanu nadmašila je moja očekivanja

Ne mogu lagati — kad sam upalila seriju We Were Liars, prva pomisao bila mi je: Koliko ću puta ove godine gledati triler smješten u okolici Martha’s Vineyarda? Trileri na izoliranim otocima, toksična obiteljska dinamika prepuna tajni i ljetni odmori koji su krenuli po zlu izuzetno su popularne teme serija i filmova u posljednje vrijeme, i možda bih rekla da ih ima i previše — da We Were Liars nije u potpunosti nadmašio moja očekivanja.

Roman We Were Liars bio je izuzetno popularan na #BookToku — hashtag #wewereliars prikupio je čak 67 milijuna pregleda, a knjiga je prodana u 600.000 primjeraka diljem svijeta. Nisam podlegla općem hypeu, ponajviše zato što je knjiga svrstana u kategoriju young adult, moj nekoć omiljeni žanr koji više ne čitam često, jer u središte radnje najčešće stavlja adolescente, pa su takve knjige za one koji nisu ciljana publika poprilično nepredvidive — ili te osvoje ili ne. Mislim li da sam pogriješila što We Were Liars nisam pročitala u jeku njegove popularnosti? Da, jer me priča apsolutno očarala — ali i ne, jer sam upravo zbog toga mogla u potpunosti uživati u adaptaciji, bez unutarnjeg zanovijetanja da nešto nije prikazano na isti način kao u knjizi.

Courtesy of Prime Video

Serija započinje naracijom glavne junakinje, koja objašnjava da su je prije godinu dana pronašli nasukanu na plaži na privatnom otoku njezine obitelji, nakon čega je doživjela amneziju i ne može se sjetiti ničega što se dogodilo prije nesreće. Štoviše, njezino posljednje sjećanje je romantičan poljubac na plaži s dugogodišnjim najboljim prijateljem, nakon kojega je, kako saznajemo, sve krenulo po zlu. We Were Liars prati šarmantnu skupinu rođaka, Cadence, Mirriam i Johnnyja, te njihova prijatelja Gata, koji je tijekom godina postao poput člana obitelji. Svakog ljeta obitelj Sinclair okuplja se na svom privatnom otoku Beechwoodu u blizini ljetovališta Martha’s Vineyard, a ova družina, poznatija u obitelji kao The Liars, provodi dane uživajući bez interneta, okruženi samo predivnom prirodom i obitelji. Cadencina naracija većim je dijelom izravno preuzeta iz romana, što smatram vrlo važnim detaljem.

A baš kad pomislite da je riječ tek o simpatičnoj tinejdžerskoj seriji, We Were Liars vam predstavlja starije članove obitelji, stavljajući u središte pažnje tzv. The Moms. Riječ je o trima sestrama, Penny, Carrie i Bess, koje žive kako bi udovoljile svom mrzovoljnom ocu Harrisu. Njihova obiteljska dinamika je složena, poprilično nezdrava, što je i za očekivati kod duboko nesretnih likova koji očajnički nastoje ne iznevjeriti ničija očekivanja. Te sestre nisu savršene, ali se trude biti ljudi, dobre majke, ali prije svega, ne osramotiti obiteljsko ime.

Courtesy of Prime Video

The Liars jednostavno ne možete ne voljeti — veseli su, mladi i jedva čekaju iskusiti sve što im svijet može ponuditi. Pratimo ih dok tijekom ljeta preispituju vlastita uvjerenja, istražuju svoju seksualnost i proživljavaju prve gubitke, istovremeno pokušavajući ostati ona dobra djeca na koju će njihovi roditelji biti ponosni. The Liars ne samo da izgledaju kao tinejdžeri (što je nekoć bila rijetkost u pop kulturi), već se tako i ponašaju. Ne zato što ih serija podcjenjuje, već upravo suprotno — oni predstavljaju novu generaciju sa svojim idealima, koji su često u sukobu s poprilično strogim odgojem koji su naslijedili.

Naime, biti Sinclair nosi težinu, onu koju ponekad ne mogu izdržati ni Harrisove kćeri, odrasle žene, a kamoli njegovi unuci, djeca koja samo žele uživati u bezbrižnom ljetu. Iznenadilo me što se serija dotiče važnih tema poput kolonijalizma i privilegije bijelaca — osobito u okruženju gdje žive gotovo isključivo privilegirani bijelci. Najviše to dolazi do izražaja kroz lika Gata, koji je ljeto proveo u Indiji, zemlji svojih predaka, i svoja razmišljanja i brige dijeli s Cadence u nevjerojatno nježnoj i toploj romantičnoj priči, na kojoj bi im pozavidjeli i mnogi odrasli.

Courtesy of Prime Video

Dok pratimo Cadence koja pokušava povratiti svoja sjećanja, otkrivamo milijun sitnih drama koje su se tijekom ljeta dogodile na otoku Beechwood, a koje su polako eskalirale u jednu veliku, i da, nevjerojatno su zabavne. Prije svega, zapravo mi se svidjelo to što su djeca u središtu pažnje, jer svađe, prepirke i prevare u sličnim serijama znaju biti previše infantilne kada se tiču odraslih ljudi, dok kod šesnaestogodišnjaka te reakcije možete razumjeti — znate odakle dolaze. S druge strane, drame odraslih likova pokazuju da postoje obrasci ponašanja koje nikada ne prerasemo i da djeca ponekad mogu vidjeti stvari mnogo jasnije. Serija sve to uspijeva prikazati kroz doista zabavne i slojevite likove koji vam brzo prirastu srcu. Već u drugoj epizodi bilo mi je stalo do svih njih i željela sam znati kakva ih sudbina čeka, jer je svaki lik dobio dovoljno prostora da se njegova priča smisleno izgradi.

Možda je pomalo neobično to što nitko ne želi reći Cadence što se dogodilo prošle godine, pod izgovorom da su to upute liječnika, kao i činjenica da joj se sjećanja vraćaju polako, ali kronološkim redom. Ipak, ja sam odrasla uz young adult drame poput If I Stay i The Fault in Our Stars, tako da mi taj koncept ne samo da nije smetao, nego me i podsjetio na romane i filmove koje sam kao mlađa “gutala” u jednom danu. Unatoč niskim očekivanjima, kliktala sam next episode nakon svake epizode i seriju pogledala u dva dana — vjerojatno bih i u jednom, da svaka epizoda ne traje po sat vremena. Prateći idilična djetinjstva koja se polako pretvaraju u stvarnost odraslih, svijet u kojem takva bajkovita ljeta dolaze po cijenu nečijeg truda i rada, serija donosi snažne teme zbog kojih je vrijedna gledanja u svakoj životnoj dobi.