Serija Baby Reindeer ima jednu od najstrašnijih epizoda ikada na televiziji

Baby Reindeer je adaptacija hvaljanje predstave, stand-up nastupa Richarda Gadda. Predstava, a i serija se temelje na istinitom, osobnom iskustvu uhođenja od strane sredovječne žene Marthe, koju je on upoznao u pubu gdje radi. Ona sazna njegovu e-mail adresu i krene mu slati mailove, sve više i više. Ponekad suvisle, ponekad ne. I svaki e-mail završava sa sent from my iPhone. Ovo je sigurno rečenica koju više nikada nećete na isti način doživjeti kada je pročitate na svom ekranu, koliko god sadržaj poruke bio bezazlen, i tko god ju je poslao.

Baby Reindeer

Gadd je prvi put izveo ovu predstavu na festivalu Edinburgh fringe 2019. godine gdje je nastupao sat vremena i obraćao se Marthi tj. praznom stolcu pored sebe. Njegov nastup je zapravo bio kostur ili esencija onoga što gledamo u seriji. Sada, u seriji Gadd je mnogo ambicioznije razvio priču gdje Marthu glumi Jessica Gunning i izvodi je sjajno. Ona izaziva suosjećanje te prezir i strah, jedno i drugo u tren oka. Njezina uloga nije laka, kompleksnost karaktera je velika i Gunning ju je izvrsno kreirala.

Sami početak je naivan i djeluje posve bezopasno: Martha ulazi u pub, u suzama i on joj ponudi šalicu čaja za utjehu. Martha se zainteresira za Donnyja, njemu to laska i tu kreće njihov odnos. No Martha je serijska stalkerica i kada se jednom fiksira na svoju žrtvu prozove je baby reindeer, kao od milja, a zapravo je zastrašujuće. Osim same teme i činjenice o čemus e u priči serije radi, serija izaziva jezu i na način kako izgleda. Naime, snimljena je poput horora: nezgodni krupni planovi, nagnuti kutevi kadra koji izazivaju nemir i tjeskobu… Gadd postavlja u seriji nemoguća pitanja, mi se pitamo zašto uopće ulazi u odnos, ostvaruje kontakt s Marthom. Pitam se vidi li u njoj materijal za svoje stand-upove? I iz epizode u epizodu gkledamo kako se tenzije dižu i kako stvai idu na gore. I taman kada pomislimo da situacija ne može biti strašnija – ona bude! Epizoda br. četiri je ona koja pokazuje sav užas. Tada saznajemo i Donnyjevo mentalno stanje i potpunu ozbiljnost cijele situacije, cijeli taj užas. Gledam mnogo televizijskog sadržaja i ta četvrta epizoda je jedna od najstrašnijih koje sam pogledala, ako ne zadnjih nekoliko godina, onda u zadnjih godinu dana.

Na temelju ovog iskustva, a koje mi gledamo kao Netflixovu hit seriju, Gadd je rekao da je želio stvoriti nešto što će ispričati njegovu priču i predstaviti uhođenje, staking na jedan drugačiji način, posebno kako je ukorijenjeno u mentalnoj bolesti. Rekla bih da je uspio. Za Netflix Tudum je kazao da nije želio napisati priču žrtve. Kazao je: Mislim da je umjetnost vrlo zanimljiva kada ne znaš na čijoj si strani. Htio sam da bude slojevito i želio sam da uhvati ljudsko iskustvo. Ljudsko iskustvo je da su ljudi dobri, ali imaju i dijelove lošeg u sebi i griješe.

Serija je odraz ljudskog iskustva, tako da se doima kao brutalno iskreni vrtuljak ili tobogan. Sigurno je to zbog autentičnosti priče koja dolazi iz stvarnog života, koliko god to zastrašujuće zvučalo.