Smanjila sam screen time na 2 sata dnevno. Evo što sam naučila

Kad biste me pitali mislim li da provodim previše vremena na telefonu, listajući društvene mreže i besmisleno skrolajući, odlučno bih vam odgovorila – ne. Tome svjedoče i brojne nepročitane poruke u mojoj pristigloj pošti (grozno, znam) i neobrisane aplikacije koje godinama ne koristim. Pa kako sam onda prošlog tjedna imala screen time od 23 sata? Taj broj me apsolutno prestrašio – zamislila sam se kako provodim cijeli dan (i noć) s očima prikovanim za ekran i postalo mi je loše. Odmah sam se odlučila za prilično radikalne mjere jer očito moja samokontrola nije davala rezultate kakve sam mislila da daje – i smanjila sam screen time na 2 sata dnevno.

Da, to je i dalje 14 sati tjedno, ali kada uzmemo u obzir da telefon otključavam više puta dnevno kako bih pročitala poruke, provjerila e-mail, pustila glazbu ili proguglala ime glumice iz serije kojeg se baš nikako ne mogu sjetiti, dva sata zvuče kao sasvim razumno vrijeme. Uz to, ne osjećam potrebu za potpunim odvajanjem od telefona i društvenih mreža (čitajte: muči me FOMO). Volim što mi društvene mreže omogućuju da ostanem povezana s prijateljima koji žive daleko i što imam brz pristup informacijama. No, postoji toliko drugih stvari u kojima uživam, a za koje uvijek mislim da nemam vremena, zbog čega ne podnosim trošiti vrijeme na beskonačno listanje društvenih mreža u potrazi za brzim izvorom dopamina.

Pa kako je protekao ovaj tjedan? Odmah sam shvatila da ću morati pronaći zanimacije kojima ću svjesno ispuniti vrijeme – kojeg, zapravo, ima i više nego dovoljno kada manje skrolate. Ono što me je zaprepastilo jest da sam već prvi dan primijetila promjene u svom tijelu i mislima. Cijeli me je tjedan podsjetio na moj život prije desetak godina, kada sam koristila društvene mreže i uvijek imala telefon pri ruci, ali on nije bio moj primarni izvor zabave i informacija. A što se FOMO-a tiče – ne samo da ništa nisam propustila, nego sam čak dva dana došla do obavijesti „Pregledali ste sve nove objave“ na Instagramu. Trebam li se možda zahvaliti ljudima koje pratim jer su manje objavljivali?

U nastavku dijelim pet stvari koje su se promijenile otkad manje koristim telefon.

Cora Pursley

1. Dopustila sam sebi da mi bude dosadno

Već prvog dana shvatila sam gdje su nestala ta 23 sata koja nisam ni primijetila. Svaki put kad bih poželjela skrenuti si pažnju, automatski bih posegnula za telefonom. Ako bih imala nove poruke, odgovorila bih na njih, a zatim pregledala nekoliko storyja na Instagramu. Ako mi storyji nisu bili dovoljno zanimljivi, prelistala bih feed, a kao šlag na tortu završila bih na TikToku – 20 minuta bačenih niz vodu. S ograničenim vremenom, više si nisam mogla priuštiti luksuz besciljnog skrolanja, što je značilo da će mi u nekim trenucima biti, pa… dosadno. Telefon nisam nosila svuda sa sobom, a kada bih imala desetak minuta između aktivnosti koje sam planirala, odjednom nisam imala čime „ubiti“ vrijeme. Nekoliko puta uhvatila sam se kako samo sjedim i razmišljam. Znate što? Uopće nije bilo loše. Prijalo mi je što svoj mozak nisam neprestano bombardirala novim informacijama. Dan sam ispunjavala aktivnostima i sadržajem koje sam sama odabrala, a ono što me najviše oduševilo bilo je koliko sam se ispunjenije osjećala.

2. Popravila mi se koncentracija

Već drugog dana smanjenog screen timea primijetila sam da sam puno koncentriranija. Razlog za to vjerojatno leži u činjenici da više nisam imala ništa što bi mi odvlačilo pažnju. Shvatila sam da mi je skrolanje česta distrakcija koju koristim kao „pauzu“, a zapravo njome samo dodatno zamaram mozak hraneći ga nepotrebnim informacijama. Nemogućnost da posegnem za telefonom pomogla mi je da se potpuno usredotočim na zadatak pred sobom – bilo da je riječ o pisanju teksta ili pripremi večere – i da mu posvetim svu svoju pažnju. Rezultat? Sve sam rješavala brže i preciznije.

Mirren Alford

3. Bila sam prisutnija

Od svih promjena na ovoj listi, ovu sam zapravo i očekivala. Kada odložite telefon, sasvim je logično da ste prisutniji i povezaniji s ljudima oko sebe. Uvijek se trudim da u društvu meni dragih osoba ne koristim telefon i posvetim se razgovoru, ali ovaj tjedan to je bilo na potpuno novoj razini. S obzirom na to da nisam posezala za telefonom ni na trenutak (možda samo da provjerim koliko je sati), na svakom druženju osjećala sam se kao da sam s nekim koga nisam vidjela jako dugo i jedva čekam čuti sve što imaju za reći. Također, primijetila sam da kada ja ne koristim telefon, ni ljudi oko mene ga također manje koriste, zbog čega nam je svima bilo ugodnije i osjećali smo se povezanije.

4. Lakše sam padala u san i lakše sam se budila

Da mi je netko rekao da će jednostavno smanjenje korištenja telefona riješiti moj problem s buđenjem ujutro, vjerujem da bih se za ovaj korak odlučila i ranije. Uglavnom nemam problema sa spavanjem, ali ovaj tjedan svaku sam večer vrlo jasno osjetila umor. Tada bih poslušala svoje tijelo i jednostavno otišla na spavanje, bez dodatnog listanja Reelsa. Ono što me je iznenadilo bila je lakoća s kojom sam se budila bez alarma. Inače se budim jako teško i često odgađam alarm i po pola sata, ali ovaj tjedan budila sam se ranije i bez ikakvih problema.

5. Ponovno sam otkrila čari long-form sadržaja

Iako dosta skrolam, moja ljubav prema knjigama i serijama preživjela je i pojavu Reelsa i TikToka. Međutim, ono što nisam primijetila jest da im više ne pridajem jednaku pažnju kao prije. Tijekom gledanja filma ili serije često bih posegnula za telefonom, čisto zato što mogu, a dok bih čitala knjigu, pravila bih (ponekad preduge) pauze, zbog kojih posljednjih nekoliko godina čitam sporije. Ovaj tjedan u potpunosti sam se fokusirala na sadržaj koji konzumiram. Mislim da sam polako počela liječiti svoj raspon pažnje jer sam se konačno mogla koncentrirati i na kompleksniju književnost – ispostavilo se da puno pomaže kada ne posegnete za telefonom nakon svakog malo zahtjevnijeg odlomka.

Je li varanje to što sam gledala YouTube na laptopu? Rekla bih da nije, jer mi sadržaj na YouTubeu inače jako brzo dosadi – lakše je jednostavno pogledati jednominutni Reel – i zato mi je bilo pravo osvježenje vratiti se dugom formatu sadržaja.

Sve u svemu, glasine su točne – manje vremena provedenog na telefonu doista poboljšava kvalitetu života. Znači li to da ću nastaviti držati screen time ispod dva sata? I da i ne. Htjela bih nastaviti s ovim ograničenjem barem još jedan tjedan kako bih se postupno odvikla od stalnog posezanja za telefonom. Nakon toga se ne bih strogo ograničavala na točno određeno vrijeme, jer sam u nekim trenucima ovog tjedna izbjegavala koristiti telefon i za praktične stvari samo da ne premašim dva sata – a svako takvo forsirano ograničenje može biti prilično stresno. A onda cijela poanta nestaje, zar ne? Ipak, prednosti koje mi je donio manji screen time bile su toliko osvježavajuće da ću se zaista potruditi pretvoriti ovu naviku u svoju svakodnevicu.