5 izložbi koje ne propuštamo tijekom Sarajevo Photography Festivala

Lokalno i međunarodno. Transparentno i skriveno. Opipljivo i nedokučivo. Svakog lipnja, Sarajevo Photography Festival postaje grad susreta koji vizualnim jezikom oblikuju nove narative. U skladu s kolektivnim osjećajima melankolije, nepravde i boli, ovogodišnja tema najvažnijeg regionalnog događaja posvećenog umjetničkoj fotografiji je i jedina zamisliva u ovim trenucima: Weltschmerz. Kad svijet prestane nuditi rješenja, a smisao nam izmiče, umjetnost postaje spasonosan odgovor. Kroz osobne perspektive, kritički odnos prema stvarnosti te promišljanje o gubitku, transformaciji i otporu, sudionici će fotografijom istraživati osjećaj nesklada između ideala i stvarnosti. Osim predavanja, projekcija i radionica, te posebnog segmenta posvećenog foto-knjigama, glavni dio festivala činit će izložbe koje otvaraju prostor za pomicanje granica i izlazak iz uobičajenih okvira promatranja fotografije.

Od američke umjetnice Deanne Dikeman, čiji će vas projekt Leaving and Waving natjerati da poželite što prije otići kući i zagrliti svoje roditelje, do kolektiva Belgrade Raw i umjetnice Jelene Nikolić koja će predstaviti seriju fotografija simboličnog naziva Not many things disgust me a lot of things make me sad, krećemo u zajedničku potragu za značenjem. U nastavku izdvajamo 5 izložbi koje ne smijete propustiti na predstojećem Sarajevo Photography Festivalu od 9. do 15. lipnja.

Deanna Dikeman, Leaving And Weaving

Gdje: Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine
Kada: 9. lipnja u 19h

Znate onaj sadržaj koji vas pronađe nenadano, čudnim putevima interneta, a onda se ureže u vaš um, ili još gore, srce, i ne planira otići? Upravo mi se to dogodilo sa serijom fotografija Deanne Dikeman, koja je tijekom 27 godina, svaki put kad bi odlazila, bilježila prizor svojih roditelja na pragu obiteljske kuće kako joj mašu. Prva fotografija nastala je 1991. godine, bez ambicije da postane umjetničko djelo. Samo sam snimala te fotografije kao način da se nosim s tugom odlaska, kaže Deanne, a suosjeća svatko tko je ikada morao napustiti obiteljski dom zbog života u nekom drugom, dalekom gradu, uz snažan osjećaj straha od propuštanja i grižnje savjesti pri rastanku. S vremenom, taj čin prerastao je u intimni ritual, a niz fotografija postao je svjedočanstvo o prolaznosti, ljubavi, gubitku i tihoj ljepoti svakodnevice. Serija, koja završava 2017. godine nakon smrti njezine majke, posljednjom fotografijom napuštenog prilaza kući, snažan je dokument kraja jednog životnog poglavlja.

Deanne Dikeman

Dženat Dreković, Bamburci

Gdje: Istorijski muzej BiH
Kada: 11. lipnja u 19h

Ova jedinstvena izložba istražuje tradicionalnu proslavu u selu Ratevo, u Maleševu, koja se više od šest stoljeća održava u čast Svetog Ivana Krstitelja. Naziv Bamburci u maleševskom dijalektu znači nešto zastrašujuće, a običaj nalaže da se zle sile suprotstave još strašnijim entitetima, što se prikazuje kroz maske i kostime od životinjskih koža. Festival je specifičan i po tome što je isključivo muški događaj, a tradicija zahtijeva da muškarci skidaju maske ženama koje su se prerušile, crtajući im lica crnom bojom. Nekada živopisna proslava danas dobiva gotovo nadrealnu dimenziju – selo se suočava s nedostatkom mladih, tišinom na ulicama i promjenama tradicije. Izložba na simboličan način podsjeća na prošlost, tradiciju i zaboravljene običaje koji danas žive samo u sjećanjima starijih. Posebnost ovog fotografskog ciklusa ogleda se u njegovom odnosu prema vremenu – kroz jaz, protok i prolaznost. Dženat Dreković diplomirao je fotografiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu, završio World Press Photo Masterclass u Berlinu, a trenutno živi i radi u Sarajevu, gdje završava postdiplomski studij fotografije na Akademiji likovnih umjetnosti.

Dženat Dreković

Belgrade Raw i Jelena Nikolić, Not many things disgust me a lot of things make me sad

Gdje: Manifesto galerija
Kada: 13. lipnja u 18h

Izložba beogradskog kolektiva i vizualne umjetnice, naslovljena prema prevodu koji snažno opisuje stanje društva: Ne gadi mi se mnogo toga, ali me mnogo toga rastužuje, rezultat je dugotrajnog promatranja i bilježenja svakodnevice – grada, prostora, odnosa i nas samih u njima. Postavlja se pitanje može li istina biti podijeljena s drugima ili živi isključivo u svakom pojedincu? I znači li dijeljenje istine njezino razumijevanje ili samo pokušaj razumijevanja? Kroz dokumentarne i umjetničke fotografije, izložba istražuje osobno i kolektivno iskustvo, značenje istine koja se rađa izvan izvornog konteksta te ulogu promatrača u procesu tumačenja. Vidimo zato što tražimo, čula su uvijek gladna, razum je pripitomljeni divljak, navodi se u konceptu izložbe. Radovi kolektiva Belgrade Raw često se izvode izvan tradicionalnih galerijskih prostora – smještaju se u napuštene zgrade, stanove i ulice, brišući granice između umjetnosti i svakodnevice. Oni ne nude idealiziranu sliku grada, već pozivaju na dublje, pažljivije i empatičnije promatranje. Njihova praksa istovremeno je umjetnička i društvena, dokumentarna i poetska, podsjećajući da je svakodnevica vrijedna pažnje, a promatranje oblik otpora zaboravu.

Rubén Salgado Escudera, Solar Portraits

Gdje: Trg Susan Sontag, ispred Narodnog pozorišta
Kada: 10. lipnja u 19h

Kroz intimne portrete stanovnika Mjanmara, Ugande i Indije, Rubén Salgado Escudero prikazuje kako solarna tehnologija mijenja svakodnevicu – donosi ne samo svjetlost, već i dostojanstvo, sigurnost te prilike za obrazovanje. Svaka fotografija osvijetljena je solarnim svjetiljkama koje protagonisti svakodnevno koriste, a svaki portret nosi isto pitanje: Kako vam je električna energija promijenila život? Ova snažna serija nije samo umjetnički projekt, već i edukativni alat koji kroz radionice i kreativne programe podučava mlade o inovacijama u solarnoj energiji, globalnom građanstvu i osobnom osnaživanju. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, više od 770 milijuna ljudi širom svijeta i dalje živi bez pristupa električnoj energiji – u tim uvjetima, svijeće, često skupe i opasne, ostaju jedini izvor svjetla. Solar Portraits postavlja važno pitanje: koliko zapravo cijenimo svjetlo koje svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo? I kakav je kontrast između tehnološki razvijenog i “zamračenog” svijeta? Projekt je realiziran u 34 zajednice, u 11 zemalja na pet kontinenata, i snažno govori o jednakosti, pravu na osnovne resurse i održivoj budućnosti. Rubén Salgado Escudero, nagrađivani fotograf i istraživač National Geographica, posvetio se fotografiji 2013. godine, kada seli u Mjanmar kako bi dokumentirao društvene promjene. Za ovaj projekt 2019. godine dobio je financijsku podršku Nacionalnog geografskog društva.

Rubén Salgado Escudero

Izložba finalista Sarajevo Photography Festivala

Gdje: Nacionalna galerija BiH
Kada: 12. lipnja u 18h

Da svijet doista ostaje na mladima nije samo izlizana fraza – u to su nas uvjerili studenti svojim svježim, snažnim i osnažujućim pogledima na stvarnost, a ništa manje ne očekujemo ni od finalista ovogodišnjeg festivala. Sarajevo Photography Festival ne nagrađuje poslušnost ni prolazne estetske trendove. Okuplja autore koji fotografiju koriste kao misaoni alat – umjetnike koji postavljaju pitanja, izazivaju ustaljene sisteme, otvaraju društvene rane i ne bježe od nelagode. Ovdje i tišina uhvaćena u kadru, ako je iskrena, ima moć da pokrene i preobrazi. U svijetu prezasićenom slikama, ova izložba ne nudi konačne odgovore, već mnoštvo perspektiva – beskompromisno raznolikih, ponekad neizvjesnih, ali uvijek duboko promišljenih, istaknula je Jelena Janković, direktorica programa, povodom izbora finalista. Više od 190 fotografija, 55 finalista i 66 zemalja predstavljeno je kroz osam različitih kategorija koje vjerno odražavaju duh festivala – vjeru u fotografiju kao višeglasnu, subverzivnu i angažiranu umjetničku formu. Ovogodišnji međunarodni žiri čine istaknuta imena svjetske fotografije i vizualne umjetnosti: Alessia Glaviano (PhotoVogue), Kiana Hayeri (nagrađivana dokumentarna fotografkinja), Marina Paulenka (Fotografiska Berlin) i Irfan Hošić (povjesničar umjetnosti i kustos). Pobjednici će biti proglašeni na svečanoj ceremoniji u Narodnom pozorištu.