Život Sarah Burton nakon McQueena odveo je u Pariz i Givenchy, gdje ponovno gradi kuću kako bi zamislila potpuno novu, veličanstvenu budućnost.
Mark Holgate6 ožujka, 2025
Na stolu u kutu ureda Sarah Burton na Avenue George V u Parizu nalaze se počeci njenog Givenchyja. Naime, serija lookbookova iz prve kolekcije osnivača modne kuće Huberta de Givenchyja iz 1952. godine, koji sadrže crno-bijele fotografije svake odjevne kombinacije snimljene iz svih kutova – strogo arhitektonski, ali istovremeno s kontroliranom zaobljenošću, dok rijetka doza zaigranosti dolazi u obliku leopard torbice koja se nosi na pregibu ruke – sve zabilježeno gotovo forenzičkom preciznošću koja podsjeća na rad Collier Schorr. Pored ovih knjiga leži hrpa različitih dezena iz prve i druge Givenchyjeve kolekcije – artefakti koji su, iz nekog razloga, bili zazidani u zid njegovog starog ateljea i otkriveni tek tijekom renovacije.
Simbolika je gotovo previše savršena da bi se opisala riječima, jer je upravo to ono što Burton, koja je stigla u Givenchy u rujnu prošle godine i svoj debi će imati tijekom Pariškog tjedna mode u ožujku, radi: otkriva prošlost kako bi zakoračila u budućnost. „Bilo je toliko Givenchy narativa”, kaže ona o modnoj kući na čijem su se čelu tijekom posljednjih desetljeća našli, između ostalih, John Galliano, Clare Waight Keller, Riccardo Tisci i njen bivši šef i mentor, Alexander Lee McQueen (s Burton, naravno, koja je magično vodila McQueenov brend od njegove smrti 2010. do svog odlaska 2023).
„Uvijek mislim da, da biste išli naprijed, morate se vratite na početak – da razumijete suštinu kuće.”
Dok prelistava lookbook, kaže: „Na neki način, bilo je prilično hičkokovski, ova silueta – sve se svodilo na formu i konstrukciju”, objašnjava. „I koristio je čiste, jednostavne tkanine poput pamuka i svile. Ono što ću ja raditi možda neće izgledati baš tako, ali sviđa mi se ideja o pojednostavljivanju – i pravljenju odjeće za tijelo, za ljude, a ne za Instagram”, nastavlja ona. „Radi se o ljudskosti s kojom tim radi – ovi nevjerojatni ljudi, ovi mađioničari koji i dalje stvaraju rukama. Kako to uzeti i učiniti da netko nešto osjeti kroz odjeću?”
Ako netko može razumjeti emociju koja se može izvući iz mode, to je Burton. Njezin rad u McQueenu bio je blagoslovljen near-haute-couture razinom zanatstva i sposobnošću da izazove osjećanja u gotovo svemu što je dizajnirala. Nema sumnje da je taj dar bio na umu LVMH-u, vlasniku Givenchyja, kada je Burton angažirana. Njezina mašta je jednako moćna kao što su i njezine vještine krojenja i konstrukcije maestralne.
Ako tražite naznake o tome što će Burton učiniti sa svojim debijem, njezina odlučna izjava „Volim krojenje” – kanaliziranje slavne prošlosti visoke mode ove kuće u odjeću koja je predivno izrađena, ali lišena bilo kakve upadljivosti ili teatralnosti – vjerojatno je dovoljna za početak. „Zanima me razvijanje novih silueta, za koje se nadam da će donijeti svjež stav prema krojenju”, kaže Burton. „Ponekad će biti jasne i oštre, kao krojene rukom nekoga tko stvara mušku modu; a ponekad zavodljivije, iz ženske perspektive. Želim stvoriti garderobu koja sve to obuhvaća”, dodaje. „A da biste došli do suštine, dobro je početi od kostura. Givenchy je dosta posvećen silueti – a jednako je važno kako odjeća izgleda otpozadi kao i sprijeda.”
Ona svakako promatra ovu modnu kuću iz svih kutova. „Givenchy ima vrlo lijepu povijest”, kaže. „Privlači me jer je to mala kuća i nalazi se u Parizu. Obožavam odnos koji je Hubert de Givenchy imao sa ženama koje je odijevao – imao je mnogo empatije.” Burton se i dalje navikava na svoj novi život i manevrira između Londona, gdje i dalje živi sa obitelji, i nomadskog života s druge strane Kanala. Iako to trenutno znači život u hotelima, sam grad je za nju otkriće.
„Volim Pariz; nikada ga zaista nisam vidjela ranije.”
“Godinama sam ovdje radila revije, ali nikada nisam obišla sve nevjerojatne izložbe i galerije, niti upoznala sve te fantastične ljude”, kaže. Ovo nije prvi put da Burton radi za Givenchy, iako je posljednji put to bilo u vrlo neformalnom angažmanu: pridružila se brendu McQueen 1997. godine, kada je osnivač brenda šokirao Pariz svojim fantastičnim, ponekad sci-fi kolekcijama za Givenchy, a često je putovala iz Londona s komadima koje je McQueen izradio u svom ateljeu u Hoxtonu. „Putovala bih Eurostarom”, kaže Burton, smijući se, „s robotom pored svojih nogu”.
Stigla je u Givenchy nakon godine dana pauze, tijekom koje je radila u svom malom ateljeu u centru Londona, uživajući u ideji stvaranja isključivo iz zadovoljstva. „Kada imate trenutak da stanete, vidite sve malo jasnije i povežete se sa sobom”, kaže ona. Čini se da joj je to iskristaliziralo viziju koja joj je bila potrebna za početak nove uloge i stvaranje njezine debitantske kolekcije. „Kako odijevati žene danas?”, pita ona – isto pitanje koje je Hubert de Givenchy morao postaviti sebi prije otprilike sedamdeset godina, kada je pokrenuo svoju kuću. „Kako ona živi u stvarnom životu, a da ne nosi muzejski komad? Nije stvar u prekomjernim ukrasima; već o povratku osnovama – u nekom smislu, riječ je o povratku krojenju uzoraka; obliku i kroju. I, zapravo, puno je teže napraviti nešto jednostavno i lijepo.”
