Domaći feel good film zbog kojeg se pune ljetna kina

Prije desetak dana pogledala sam film Šalša na Pula Film Festivalu, gdje je ovaj regionalni film (Hrvatska, Crna Gora, Bosna i Hercegovina) imao svoju svjetsku premijeru i još uvijek mi pomisao na njega razvuče osmijeh na lice. Odmah moram disklejmati da me tema nije privukla i da sam sama sebi rekla; dat ću mu petnaest, dvadeset minuta i ako mi ne sjeda, idem. Grozno, znam, no život je prekratak, a pogotovo za kurtoazno sjedenje i čekanje dok završi loš film, predstava ili koncert. Ako ne valja, ili mi ono što gledam nije sjelo, ne radim buku, ne skrećem pozornost, posve neprimjetno, diskretno, izađem. No onda je film krenuo. Ja sam ostala. A nisam fan zombija, posebno onih regionalnih.

I cijelih sto minuta filma (i na tome sam zahvalna; nije razvučen na dva sata, što je zadnjih godina postalo pravilo) je proletjelo u hipu! Film je sto minuta dobrog humora, dobre glume, jednog pravog ljetnog feel good osjećaja. I baš zato mi je nekako drago da je kombinacija nespojivih tema: yugo nostalgije, skoka kroz vrijeme, ljubavne priče, najezde zombija i vječne teme odnosa grad-selo, u ovom slučaju grad-otok. Sve to na hrpi ipak ne čini neki prešareni košmar, već jednu uravnoteženu priču, bez praznog hoda, s odmjerenim humorom, doziranim u prirodno dočekanim dinamičkim intervalima radnje filma.

Službeni sinopsis filma kaže: Student u bijegu od lošeg poslodavca dolazi na zabačeni otok na berbu rajčica, no tamo ga čeka ekipa redikula, jedna prava ljubav i borba za goli život.

Dražen Žarković režirao je film u čijem središtu se nalazi Vatroslav, a kojeg glumi odličan Momčilo Otašević, vječni student koji u Zagrebu ostane bez ionako lošeg posla, stanodavka ga izbacuje na cestu i prihvaća ponudu kolege i prijatelja s posla da otputuje na dalmatinski otok i istoimeno mjesto Malu Glavu kako bi pomogao u berbi rajčica kolegine babe. Na otoku upoznaje cijeli sijaset karakteristično specifičnih otočkih likova, no i mladu stomatologinju u koju se i zaljubi. Kako sve ne bi zvučalo (pre)idilično, u priču su se umiješali događaji iz davne, jugoslavenske prošlosti, rakija komovica koja to nije, elementi horora, zečevi s nazubljenim zubima i zombiji. Otok skriva jednu mračnu tajnu zbog koje valja s njega pobjeći. A kako i hoće li uopće to moći, saznate ćete na samom kraju filma. Do tada će vas film držati u dobroj dozi napetosti i iščekivanja raspleta priče. I možda važnije; dobro će vas nasmijati.

Ovaj film je prava feel good komedija, se elementima horora i koju, idealno, koliko god to čudno zvučalo, treba gledati na otvorenom, u ljetnom kinu, za potpuni ljetni doživljaj. Preporučujemo.