Razgovarali smo o trendovima u arhitekturi i opciji VR razgleda projekata, uzbudljivoj novosti na tržištu

Prije dvije godine, Jelena Babić, Anita Krmek i Marja Mia Kolendić su odlučile osnovati Salon33, arhitektonski atelier u Zagrebu. Bio je to logičan nastavak dugogodišnjeg prijateljstva i suradnje te iskustva na različitim mjestima; u korporacijama, klasičnim arhitektonskim biroima, čak i u prosvjeti.

Potpuno iskreno, odluka o spajanju u jednu firmu, odluka je o ulasku u partnerstvo u pravom smislu riječi, dosta slično onom ljubavnom. Umjesto neprekidnih poziva i mailova, sada sjedimo zajedno u uredu i znamo da možemo računati jedna na drugu, za korektiv, podršku ili provjeru ideje. Dopuštamo jedna drugoj individualnost i vlastite metode rada, ali uvijek gledamo prema istom cilju. Kako bismo to ostvarile, puno truda ulažemo u kvalitetnu komunikaciju i na taj način popunjavamo kreativne blokade, olakšavamo odluke ili samo slušamo kada se ukaže potreba, govore za Vogue Adria ove tri šarmantne dame od kojih svaka ima i svoje prirodne preferencije oko vrste projekata koje se rade u uredu, ali tako funkcioniraju i van ureda. Anita je sjajna slikarica (čeka se njezina prva izložba!), Jelena svoje slobodno vrijeme provodi uz knjigu i knjiški klub, a Marja je modni znalac u kolektivu (ovim putem šaljemo joj poziv da pokrene podcast).

Svaki od projekata na kojem rade slagalica je koju tek treba složiti. Suglasne su kako su dijelovi arhitektonskih slagalica nešto ipak kompleksniji od one fizičke, i uključuju ljude s njihovim specifičnim osobinama i ukusima, kulturu brenda, plansku dokumentaciju, karakteristike lokacije, njenu povijest, poziciju, orijentaciju i još puno, puno toga…Mi uživamo u procesu sužavanja opcija s ciljem da u konačnici nema druge opcije od one do koje smo došli. Parafrazirajući Arravenu, ‘stvar je više u preciznom postavljanju pitanja nego u odgovorima’. Krajnji cilj i nagrada nam je kad klijent ili korisnik prostora kaže da se osjeća dobro ili ugodno u tom prostoru. Funkcionalnost prostora je zakon, a o ljepoti se može raspravljati. Svakodnevno radimo na raznim tipologijama, u najvećoj mjeri obiteljske kuće te sve vrste interijera – stambeni, poslovni, prodajni itd. Iako je nužno da u našem uredu ‘svi sve znaju’, projekti se biraju ili dodjeljuju prema osobnim preferencijama koje se dosta razlikuju. Tako u projekt ugrađujemo svačiji forte usklađen u jedinstvenom paketu.

Najdraži projekti su im oni s vrlo specifičnim zadatkom. Nekad je to povijesno bogato okruženje lokacije, specifične potrebe i životne navike investitora, udovoljavanje osebujnom stilu ili geometrijski izazovnim parcelama. Kombiniranjem različitih slojeva kompleksnosti zadatka nastaju bogatija i kreativnija rješenja. Naši projekti pokrivaju razna mjerila, od urbanističkih do interijerskih, ali uvijek implementirajući zajednički pristup; da se prepoznaju vrijednosti datoga i imenuju sve potrebe investitora kako bismo dobili jedinstveno rješenje koje odgovara samo tom mjestu, vremenu i tim korisnicima, objašnjavaju.

Novost u njihovom kreativnom timu, a i na tržištu općenito, jest uvođenje virtualnog razgleda projekata. One svojim klijentima nude opciju pogleda kroz VR naočale zbog čega klijent ima mogućnost prošetati svojim prostorom prije nego što je on fizički realiziran, stvaran, dobivajući na taj način jasniju, opipljiviju sliku budućnosti. Nešto što je prije bila skica na salveti današnjom tehnologijom postaje virtualni prostor. Kupile smo VR naočale prvenstveno iz vlastite intelektualne znatiželje no vrlo brzo se pokazalo da je takav način rada klijentima važan korak u konačnom zadovoljstvu projektom. Postavljajući projekte u Enscape programu naših partnera iz Digital Medije omogućili smo klijentima veću kontrolu nad konačnim rješenjem. Opcija je i nama omogućila veću mogućnost istraživanja prostornih mogućnosti i brže učenje. Tehnologija je danas omogućila bolju vizualizaciju onoga što će nastati, ali sama arhitektura ne mijenja se toliko brzo, kao ni čovjekove životne potrebe koje arhitekturu oblikuju.

Inovativne u smislu VR iskustva razgledavanja projekta, očito je da uvode i neke nove trendove na tržište pri čemu mi odlučno razdvajaju trendove s predznakom fast od onih tehnoloških.

Riječ trend stvara tendenciju kreiranja zbrke. Trend sam po sebi nije loš ni dobar, on je samo odraz onoga što trenutno ljudi drže lijepim ili vrijednim. Inflacijom dizajniranih prostora dolazi do zasićenja pa se taj ‘trend’ pretvori u nešto što brzo gubi izvornu draž. Kao i u modi, kad nešto dobro, izraslo iz nečijeg dugogodišnjeg rada i kreativne vizije, stigne na sve police fast-fashion trgovina, gubi dio svog inicijalnog glamura i vrijednosti.

Pred nama je doba fast-interijera, teško je podsvjesno ne inkorporirati stilske element koji nam iskaču iz svakog digitalnog komunikacijskog alata, ali nastojimo se uvijek primarno voditi klijentom kako bismo postigli specifično, originalno rješenje. Pritom gradimo stil koji je nama najprirodniji, autentičan i ne vodi se odgovorima, već nudi odgovore na postavljena pitanja. Projektiranje i cjelovita arhitektura drukčija su priča, sporije i puno teže podliježu trendovima. U arhitekturi je i dalje prioritet funkcija, forma i kompozicija.

U ovoj opciji potpomognutoj s AI, vide puno prednosti za arhitekturu. Iako se generalno tehnološkog nezaustavljivog rasta pomalo bojimo zbog (ne)brzine čovjekove prilagodbe, nadamo se da će arhitekturu oplemeniti i ubrzati neke korake prije ili u procesu projektiranju, a ostaviti više vremena za kreativu. Veliku prednost vidimo u tome što AI može pomoći u minimiziranju ljudskih pogrešaka koje se mogu odraziti na sigurnost, procjenu troška i brojne druge aspekte poslovanja u arhitekturi.

U međuvremenu, ne miruju, a pred njima je nekoliko novih projekata. Poklopilo da istovremeno čekamo nekoliko građevinskih dozvola, a paralelno radimo na projektima interijera. Mala tajna: uskoro se u centru grada otvara jedan jako kul showroom, a jako smo ponosni i na projekt javnog trga koji će uskoro krenuti u realizaciju. Dugoročno, želimo nastaviti graditi našu priču u smjeru kojem smo krenuli. Želimo zdravo i produktivno radno mjesto, ugodno za sve koji u njemu borave, vrijeme za učenje i napredak, ali i vrijeme za obitelj i druge strasti. Nije malen zadatak, ali još nas drži poduzetnički entuzijazam. Svašta bismo još htjeli raditi, ali uvijek na umu imamo i mogućnost overloada pa se trudimo imati kratkoročni i dugoročni cilj u perifernom vidu. Vodimo se parolom nulla dies sine linea. Vidjet ćemo gdje će nas to odvesti.