Da, pročitali smo novi roman Sally Rooney - Intermezzo

Prošlo je tri tjedna od objavljivanja Intermezzo, novog romana jedne od najuspješnijih spisateljica sadašnjice, Sally Rooney. U ta tri tjedna se mnogo toga dogodilo; samo tjedan dana nakon što je izdanje stiglo na britanske police knjižara roman je osvojio prvo mjesto svih top lista književnosti, po čitanosti i prodaji.

Naravno da sam momentalno naručila knjigu. Sally Rooney je bez sumnje najglasniji književni glas generacije, no njezin talent kao da je još veći od toga. Uz to moram napomenuti, nakon što sam pročitala knjigu, ovaj roman će sigurno podijeliti čitatelje. Autorica je otišla još korak dalje u svom pisanju, svjesna sam da će neki to tumačiti kao odlaženje, ja sam ga doživjela kao razvoj.

Intermezzo govori o dvojici braće, Peteru, uspješnom odvjetniku u Dublinu, i Ivanu, koji je povučeniji, sramežljiviji, deset godina mlađi, nosi keramičke aparatiće za zube i igra natjecateljski šah. Obojica tuguju zbog smrti oca, a među njima postoji dugotrajna gorčina. Naše će se percepcije o Peteru i Ivanu prilično drastično promijeniti tijekom čitanja romana, a i osjećaji koje neizbježno stvaramo i vežemo uz likove. Svatko tko je čitao njezina prethodna djela, posebno Conversations With Friends i Normal People svjestan je da je njezina glavna preokupacija – ljubav. I to ljubav u svim oblicima, od najsitnijih detalja zaljubljivanja do njezinog kraja.

Intermezzo

Sally Rooney kao da namjerno prati trend ljubavi, odnosa mlađeg muškarca sa starijom ženom jer se i toga dotiče na izuzetno zanimljiv način tako da ako ste do sada upijali filmove u kojima je ovaj trend dominantan (A Family Affair, The Idea of You, Lonely Planet…), roman Intermezzo zadovoljit će vašu sklonost upravo takvim pričama, samo što je taj odnos u romanu samo jedna od niti s kojom autorica plete priču. Istovremeno me je podsjetila na djela Notes on a Scandal Zoe Heller i The Young Man Annie Ernaux. Bez brige, ne podsjeća na njih, ne kopira ih; niti idejom, pričom, niti stilom. Sally je svoja, originalna, od prve do zadnje knjige. No znakovito mi je da njezino ime vežem uz još ove dvije autorice, s ovim romanom su se nekako prirodno, možda putem podsvjesne analogije, nametnule.

Intermezzo je do sada njezin najzreliji roman, izuzetno sofisticiran i tjera čitatelje na osjećanje, htjeli mi to ili ne. Imala sam osjećaj da dok ga čitam da me obuzimaju razne emocije, naizmjence, nikako ne preplavljuju, roman kao da ne želi biti previše čitatelju, no ne staju, nema pauze, od početka do kraja su tu, izmjenjuju se i podsjećaju. Sally sa svakim poglavljem igra igru šaha, što i sam naziv romana implicira. No ovo je jedna fluidna, elegantna igra strategije s preciznim ciljanjem u centar emocija.

U ovih sedam godina objavila je četiri knjige gdje je svaka za sljedeću visoko podigla ljestvicu očekivanja, a koja ju je ova zadnja s lakoćom preskočila. Iako postoje oni kojima smetaju određene stvari u njezinom pisanju (kao što je završetak romana Normal People gdje Connell otputuje u New York kako bi slijedio svoj san o tome da postane pisac što izgleda kao da ispunjava svoj “buržujski” san) koje se naizgled kose s onime što ona sama proklamira, u ovom romanu toga nema, namjerno ili ne, nije važno. Primjećujem da je povukla dobar potez kako ne bi sama upala u svoju zamku.

Intermezzo je i dalje tipičan Sally Rooney roman, ali koji je još promišljeniji, oprezniji, sofisticiraniji i koji čitateljima donosi priču kako istinski, duboko tugovati i voljeti. Kao da vraća ljubav na tvorničke postavke. A svima nam barem jednom u životu dobro dođe jedan potpuni reset.

Photo: Faber Books