Tko su Saint Laurentove muze koje su iznova oživjele na pisti i zašto su toliko važne

Kada je, jedne večeri 1972. godine, it djevojka Nan Kempner pokušala ući u njujorški chic restoran La Cote Basque, odbili su je jer je nosila odijelo. Kempner se tada odlučila narugati tadašnjim pravilima “prikladnog ženskog odijevanja”, pa je skinula hlače i na ulazu u restoran pojavila se samo u blazeru koji je glumio “dopuštenu” haljinu. Bilo je to nekoliko godina nakon što je Yves Saint Laurent 1966., u sklopu svoje Pop Art kolekcije, predstavio Le Smoking.

Za ženu, Le Smoking je nezamjenjivi odjevni predmet koji je vječito moderan, jer je riječ o stilu, a ne o modi. Moda je prolazna, a stil je vječan, rekao je svojevremeno Yves Saint Laurent. No odijelo na tijelu žene značilo je mnogo više od odjeće, pa svoju bezvremenost ne duguje samo estetici, već ponajviše svom značaju. U vremenu kada je distinkcija između muške i ženske večernje odjeće bila strogo naglašena, Le Smoking je bio revolucija koja je stubokom protresla društvena pravila. Tradicionalno muški odjevni predmet na ženskom je tijelu bio skandalozan jer je značio da žene, oponašajući muškarce, njegovim odijevanjem nastoje prisvojiti moć “koja im ne pripada”. Kontroverzan i naširoko kritiziran, Le Smoking je postao simbolom ženskog otpora patrijarhalnim normama i oslobođenja od restriktivnih pravila, označujući ne samo novi “trend” nego promjenu paradigme.

Yves Saint Laurent Le Smoking 1967.

No svoju je besmrtnost, vizionarski Le Smoking Yvesa Saint Laurenta zapečatio tek 1975. godine s fotografijom Helmuta Newtona za francuski Vogue. Crno-bijeli prikaz žene u tamnom odijelu koja puši cigaretu u pariškoj ulici obasjanom uličnom rasvjetom zauvijek se ucrtao u kolektivno pamćenje kao jedna od najznačajnijih fotografija u modnoj povijesti, simbolizirajući promjenu svijesti, trenutak u kojem se žena, odijevajući “mušku” odjeću, oslobodila nametnutih društvenih normi potvrđujući da može biti što god želi. Norme poput “žena treba izgledati kao žena” (koje su se u vrijeme pojave Le Smokinga vrlo glasno naglašavale, pa čak i u modnim krugovima) počele su bivati zastarjelima.

Gotovo pola stoljeća kasnije, Anthony Vaccarello i dalje pronalazi inspiraciju u tom revolucionarnom odjevnom predmetu. No za razliku od Le Smokinga iz francuskog Voguea 1975., koji je ipak nastojao pratiti žensku siluetu, Vaccarellovo odijelo na tijelu žene ni po čemu se krojem ne razlikuje od onog muškog. Ležeran, bez tendencije da laska silueti, nošen s kravatom i predimenzioniranim kožnim jaknama retro prizvuka, Saint Laurent u domeni odijela između muške i ženske mode ne radi nikakvu distinkciju. Osim što je za sezonu proljeće/ljeto 2025, nadahnuće pronašao u samom Yvesu, Vaccarello je inspiraciju potražio i u njegovim muzama, od već spomenute Nan Kempner do Loulou de la Falaise, dizajnerice nakita i jedne od Yvesovih najbližih suradnica za koju je fotograf Cecil Beaton svojevremeno rekao: Ti si jedina Engleskinja koju poznajem da izgleda zbilja chic u stvarno ružnoj odjeći.

No Beaton je bio u krivu. Sa svojim glasnim stilom, šarenim kaputima od brokata, gigantskim naušnicama i golemim dugim perlama koje je nosila na ogrlicama, Loulou nije nosila ružnu odjeću. Ona je bila naprosto svoja i nije joj padalo na pamet da se mijenja radi tuđih komentara. Stil, karizma i utjecaj Nan Kempner, Loulou de la Falaise i mnogih drugih muza ucrtani su u Vaccarellovu modnu priču, od maskulinih lookova s odijelima do njihove potpune suprotnosti, koloristički nabijenih outfita, jakni od brokata, bogato načičkanih detaljima. Svakome tko ne uroni dublje u priču, kolekcija bi mogla djelovati nepovezano, no to je daleko od istine. Ono što ih veže je njihova povezanost s porukom koju je svojevremeno poslao Yves Saint Laurent, a danas  ju iznova šalje Anthony Vaccarello – da žena jedan dan može nositi “muška odijela”, a drugi dan šljašteće oprave koje se ne sviđaju nikome drugome osim njoj, da uvijek može biti što god poželi. Posebno kada to znači pokazati srednji prst društvu i slavodobitno se okrenuti na peti, s rukama u džepovima.