Ljepota bez filtera: Sable Yong o brutalnoj istini beauty industrije

Prvo što me je privuklo ovoj knjizi jest njezin naslov; vješta igra riječi, parafraza naziva filma Die Hard with a Vengeance, meni najdražeg nastavka Die Hard franšize. To je vjerojatno dobar znak, u filmu su ipak glumili meni najljepši Bruce Willis i Jeremy Irons, pomislila sam prije nego sam uronila u čitanje knjige koja je u kratkom roku postala vruća tema beauty industrije. Dok su neki knjigu s uzbuđenjem čekali, pojedini su od nje i strepili, s obzirom na to da iza nje stoji bivša beauty novinarka koja je pisala za neke od najrelevantnijih medija danas. Moj prvi dojam? Radi se o jednoj duhovitoj, britkoj i osvježavajuće iskrenoj knjizi.

Isto me nije iznenadilo, naravno, prvi znak da se radi o autorici specifičnog i obećavajućeg pristupa pisanju i temama, upravo je način kako je počela pisati. Iako je kao dijete vodila dnevnik, pisala u njega svaki dan, bila zainteresirana za bloganje tijekom ranih dana platformi poput LiveJournal, Tumblr i Blogspot te na kraju na fakultetu i studirala dramsko pisanje, njezin ulaz u svijet profesionalnih pisaca dogodio se zbog – Craigslist oglasa. Njezin oglas u kojem je objavila da traži cimera nije bio uobičajeno napisan oglas, a zbog svog stila prilično je brzo postao viralan. Prekretnica se dogodila kada je na njega naišla urednica iz Exobaina. Njoj nije trebao stan ili cimer, ali joj je trebao pisac poput Sable. Upravo to je bio trenutak u kojem je “ušla” u beauty industriju.

Od tada je Sable Yong postala poznato ime popularne kulture, a koje se veže uz beauty industriju te glossy lifestyle magazine koji prvenstveno pokrivaju apsolutno sve vezano za taj mnogima (neopravdano!) neuhvatljiv doseg ljepotu. To je bio i razlog zašto mi se na razgovoru pridružila i naša beauty urednica Kristina Mikulić. Takav osjećaj prije intervjua s autor(ic)om djela koje me je oduševilo dugo nisam imala; uzbuđenje, no i velika znatiželja jer ćemo sa Sable Yong razgovarati iz dva kuta, onog s beauty i onog s kulturološkim predznakom, a koja ona u svojoj knjizi spaja i posve pokriva.

Tena: Prijeđimo za početak na “školska” pitanja oko tvoje knjige. Knjiga se sastoji od osobnih eseja—imaš li omiljeni esej i zašto?

Sable: To je zapravo stvarno teško pitanje! Jako volim naslovno poglavlje Die Hot with a Vengeance. U njemu govorim o “revenge body” konceptu i kako ljudi koriste ljepotu kao obrambeni mehanizam protiv odbijanja ili osjećaja da nisu dovoljno dobri. Za mene, pisanje tog eseja pomoglo mi je istražiti vlastite ranjivosti i zašto mi je ljepota toliko važna. Shvatila sam da ljepota može postati toksična kada se koristi za popunjavanje unutarnje praznine, kada pokušavaš popraviti nešto unutarnje tako što mijenjaš svoj vanjski izgled. Mislim da to mnogi od nas rade jer može biti učinkovito, ali te također zarobljava u prevelikoj vrijednosti koju pridajemo izgledu, dok toliko drugih važnih stvari o osobi zaslužuje jednaku pažnju i brigu.

Kristina: Slažem se. Nakon godina pisanja o ljepoti, kako uopće balansiraš frustraciju s marketingom, konzumerizmom i kapitalizmom i s vlastitom ljubavlju prema beauty proizvodima?

Sable: Oh, to je teško balansirati! Vidjela si sve u Vogueu; marketing je postao tako intenzivan u posljednjih nekoliko godina. Beauty marketing je oduvijek bio takav, ali sada su društvene mreže stvorile te mikro trendove koji pokušavaju privući svakog potrošača. Osobno, to mi je naporno i previše stimulirajuće. Toliko je buke odasvuda. Ipak, mislim da je Gen Z otporna na “stavljanje u kutije”, što je prilično osvježavajuće. Prilagođavaju se i suprotstavljaju, što pokazuje pravu kreativnost. Vjerujem da ćeš se složiti da je čak i nama kao beauty urednicama teško probiti se kroz tu buku i prenijeti pravu poruku. To je jedan od razloga zašto sam napustila Allure i otišla u freelance vode; htjela sam imati više slobode da postignem ono što želim, a da me oglašivači ne sputavaju. Osjećam kao da ne možemo uvijek javno raditi ono što želimo jer oglašivači mogu povući sredstva, što može dovesti do gubitka čitatelja ili čak zatvaranja časopisa. Mediji su u vrlo teškoj poziciji trenutno, ali i dalje mislim da je važno da se govori o tim problemima. Platforme poput Substacka su sjajne jer omogućuju da se pojedinačni glasovi čuju. Doima mi se kao ponovno buđenje blogerske ere. No izazov je u tome što sada ima puno više suprotstavljenih glasova, a sama količina informacija može biti preplavljujuća. Potrebno je namjerno tražiti sadržaj i perspektive koje želiš usred sve te buke.

Kristina: Uz sve to što se događa, možeš li i dalje uživati u beauty proizvodima?

Sable: Mogu! Volim se igrati s kreativnom i šarenom šminkom i imam sreće jer mi šalju puno proizvoda na isprobavanje. To mi je omogućilo da shvatim što stvarno funkcionira, a što je samo hype, što znači da zapravo nemam osjećaj da nešto propuštam. Otkad radim kao freelancer, nisam preplavljena press materijalima i novim proizvodima, pa sam konačno počela trošiti proizvode do kraja (smijeh). To je prilično zadovoljavajući osjećaj. Ljepotu sam uvijek htjela koristiti na kreativan i izražajan način, pa je za mene uvijek bila zabavna. Sada, više nego ikad, postoji pristupačnost kvalitetnim proizvodima koji nisu nužno skupi, što je sjajno. Ipak, mislim da postoji puno konvencionalne šminke koja je dizajnirana da izgledamo kao filtrirana verzija sebe. Ti proizvodi su popularni s razlogom, ali nisu nešto prema čemu osobno težim. Za one koji vole ljepotu, sigurna sam da uživaju u tome, ali također osjećam da postoje dvije suprotstavljene sile. S jedne strane, imamo pristup tolikim stvarima, pa nema izgovora da ne uđem dublje u beauty scenu. S druge strane, važno je sjetiti se da imamo kontrolu nad time kako sudjelujemo u tome. Ponekad se moram podsjetiti da ne bih smjela osjećati pritisak da imam besprijekoran ten jer, u stvarnosti, nitko me ne gleda tako pomno. Ali razumijem da mnogi ljudi osjećaju pritisak kako bi izgledali savršeno na fotografijama. Postoji kontekst za sve, ali dok još uvijek uživam u ljepoti, priznajem da to može biti pomalo overwhelming.

Tena: Problem je što ljudi vjeruju da beauty proizvodi mogu promijeniti njihove živote. Zašto misliš da je to tako? I kako se nositi s neizbježnim razočaranjem kada to ne učine?

Sable: Zanimljivo je da sam nedavno baš počela razmišljati o tome koliko je nevjerojatno da je pojam “anti-aging” uopće legalan. Doslovno je nemoguće zaustaviti starenje, bez obzira što stavljaš na svoje lice. Činjenica da je “anti-aging” dopušten kao marketinški pojam je suluda jer je očito lažna. Ali mislim da današnji marketing i brendiranje u velikoj mjeri projiciraju aspirativni stil života i osobnost. Više nije samo, “koristi ovu kremu, nosi ovaj ruž i bit ćeš lijepa.” Umjesto toga, poruka je: “Kupi ovaj ruž ili skincare i tvoj život će postati lakši, i izgledat ćeš čisto i aspirativno.” Marketing sada apelira na to što vjeruješ da jesi ili tko želiš biti, pa kupovina postaje osobnija.

Na primjer, linija skincare proizvoda Hayley Bieber, Rhode, postala je vrlo popularna ne zato što su proizvodi revolucionarni—oni su osnovni proizvodi za njegu kože koji dobro štite kožnu barijeru. No, privlačnost leži u Hayley kao osobi. Udana je za pop zvijezdu, kći je poznatih glumaca i utjelovljuje aspirativni stil života. Ljudi kupuju njezine proizvode jer žele osjećati ono što misle da ona osjeća, ili zamišljaju da bi mogli živjeti njen stil života. Pa kad proizvod ne promijeni tvoj život, osjećaš se prevarenim jer si vjerovao da će ti sve olakšati ili te učiniti da se osjećaš kao na tim fotografijama. Ali na kraju dana, to je samo hidratantna krema, ona neće drastično promijeniti tvoj život.

Kristina: To me vodi do mog sljedećeg pitanja, na koje si već počela odgovarati: pojam “anti-aging”. Pokrivaš to u svom poglavlju Fuck Around and Find Out. Ako se to ne zove “anti-aging”, kako bi se ti proizvodi i postupci trebali zvati?

Sable: Primijetila sam da mnogi brendovi, umjesto izraza “anti-aging”, koriste riječi poput “revitalizirajuće”, “popunjavajuće” ili “obnavljajuće”, što sugerira ideju ponovnog rođenja. Iako je to bolje od “anti-aging”, cilj je i dalje isti – mladost. Kulturno, mladost je tako visoko vrednovana u našim standardima ljepote.

Kad žene ostare, nije da ih se vidi kao neprivlačne, već postaju nevidljive. Ono što je meni nevjerojatno je da su starije žene one koje zapravo imaju novac za trošenje na proizvode, pa ih ignorirati nema smisla.

Istovremeno, nitko ne želi osjećati da stalno juri za nemogućim idealom ili pokušava ponovno proživjeti mladost. Što se tiče njege kože, mislim da bi bolji pristup bio fokusiranje na održavanje zdravlja kože. Osobno sam posvećena destigmatizaciji ageizma jer starim, a i moje prijateljice osjećaju pritisak da počnu s Botoxom ili drugim estetskim zahvatima, iako su prelijepe i izgledaju sjajno za svoje godine. Treba postojati jezik koji čini da je u redu izgledati u skladu sa svojom dobi, a da se ne čini da juriš za idealiziranom verzijom mladosti. Nisam sigurna što bi točno taj jezik trebao biti, ali mislim da bi fokus trebao biti na brizi za kožu kao na nešto što obuhvaća tvoje tijelo – vrijedi se brinuti o njemu. Da, kad izgledaš dobro, osjećaš se dobro, ali ne moraš izgledati mlađe da bi izgledala dobro. Možeš izgledati dobro u bilo kojoj dobi, i voljela bih da je to poruka koja se šalje.

Tena: Točno, štoviše, u svojoj knjizi pišeš o “naporu da izgledaš bez napora” (effortlessly chic) kao estetskom izboru. Podsjetilo me na “tihi luksuz”, gdje ljudi nose luksuznu odjeću iako možda ne žive luksuznim životom ili nemaju financijska sredstva za to. Dakle, moje pitanje je: Je li effortlessness zapravo previše napora, ili nije?

Sable: Zanimljivo je jer je stvarni effortlessness vrlo teško prikazati. Pojam je jako povezan s klasom – ako ne uložiš trud u svoj izgled, ovisno o tome koliko novca imaš, mogao bi izgledati neuredno. To nije effortlessness kojoj ljudi teže. Ljudi zapravo žele financijski osiguran, luksuznu vrstu effortlessness, gdje nosiš skupu odjeću, vodiš luksuzan način života; možda spavaš na madracu od konjske dlake ili svilenim jastučnicama, i imaš pristup dermatolozima i estetičarima. Izgledaš dobro bez da se vidi da si uložio previše truda – i to je effortlessness kojoj ljudi teže.

Kada ljudi govore o “tihom luksuzu” i effortlessness, zapravo misle da žele izgledati bogato ili imućno, jer bogatstvo je uvijek postavljalo standarde ljepote. Vladajuća klasa definira što je lijepo, a dio toga je i ukus – bogati ljudi uvijek imaju vrlo specifične ideje o ukusu, i stvari ne bi trebale izgledati previše složeno. Trebalo bi izgledati kao da nisi morao pokušavati, jer imaš sredstva da ne moraš.

Na primjer, žene na Love Islandu imaju vrlo promijenjen izgled – vidljivi fileri, Botox ili implantati – a to košta puno novca. Ali to se ne smatra luksuzom jer se vidi trud iza toga. Prava težnja je izgledati imućno bez da se vidi napor iza toga. Ljudi koje sam srela kroz svoju karijeru, koji su imućni, često obavljaju puno zahvata, ali vrlo suptilno, tako da se ne primijeti, i to se smatra ukusnim u svijetu ljepote. Nadam se da sam odgovorila na tvoje pitanje—težak je to koncept!

Tena: A što misliš o napuštanju beauty industrije kao potrošačica? Je li to moguće?

Sable: Zanimljivo pitanje! Postoje pokreti, poput onih u Južnoj Koreji, gdje se žene odriču beauty standarda, što je prilično hrabro jer su ti standardi duboko ukorijenjeni u njihovom društvu. Jednostavno odbijaju konformirati se, što je prilično značajno jer u njihovom društvu ljepota nosi puno rizika ako se ne pridržavaš standarda. Kad nešto čini da se osjećaš kao da nisi dovoljno dobar, mislim da je dobra ideja distancirati se od toga. Teškoća je u tome što naše društvo pridaje toliko vrijednosti izgledu, pa je teško isključiti se iz beauty standarda. Na Zapadu, često je lakše bijelim, sposobnim ženama koje se uklapaju u ženstvene standarde da napuste beauty norme bez suočavanja s tolikom stigmom u usporedbi s crnim ženama, ženama veće veličine ili ženama koje nisu toliko ženstvene. Ove grupe suočavaju se s puno većom društvenom stigmatizacijom zbog svog izgleda.

Za svakoga tko odluči odbaciti beauty standarde, to je hrabra i važna odluka. Ali važno je zapamtiti da, budući da živimo u sustavu gdje izgled ima toliku vrijednost, i dalje ćeš osjećati te pritiske, čak i ako ih odbaciš. Bit će dana kada ćeš se osjećati loše zbog svog izgleda jer živimo u kulturi koja daje prioritet izgledu. Odbacivanje beauty standarda neće potpuno ukloniti pritiske, osim ako to ne učinimo svi kolektivno, a to nije realno.

Polako se krećemo u tom smjeru, generacijski gledano, što je sjajno. Vidjela sam pojedince s platformama kako govore o napuštanju beauty industrije, ali važno je prepoznati da to ne rješava veće probleme. Jedna osoba koja se isključi neće promijeniti sustav, ali ako to djeluje za njih, to je sjajno.

Mislim da je način na koji možemo promijeniti beauty kulturu onaj kroz zajednicu. To je jedna od glavnih tema moje knjige. Ljepota je najiscjeljujuća kad se dijeli unutar zajednice, posebno među ženama koje su još uvijek široko objektificirane. Na primjer, ako ti i grupa prijateljica odlučite ne nositi šminku mjesec dana i međusobno se podupirete u tome, to je puno pozitivnije iskustvo nego kada pokušavaš to učiniti sama. To je kao sustav podrške, koji čini proces ugodnijim i manje izoliranim.

Kristina: Mislim da si mi dala ideju za sljedeću temu, mogla bih napraviti jedno istraživanje i ne nositi make-up mjesec dana.

Sable: Baš mi je drago, javi rezultate! (smijeh)

Kristina: Obavezno. Kad smo kod toga, sa svojom platformom kao spisateljica, osjećaš li se odgovornom za oblikovanje mišljenja o ljepoti ili trendovima? Misliš li da si doprinijela stvarima koje si željela promijeniti?

Sable: Svjesna sam da društvene mreže i moja platforma imaju utjecaj, ali moj je broj pratitelja malen u usporedbi s influencerima. Ipak, ljudi su mi govorili da su probali nešto jer su to vidjeli kod mene, što me veseli jer volim ići protiv struje i pomicati granice u ljepoti. No, oprezna sam u vezi promicanja pretjeranog konzumerizma. Ne želim pridonositi ideji da ljudi trebaju kupovati sve te proizvode da bi izgledali dobro.

Tena: A tek utjecaj umjetne inteligencije (AI) na beauty industriju… Postaje sve teže razlikovati jesu li neke slike, poput savršene kože ili guste kose, stvarne ili generirane AI-om.

Sable: To je fascinantno i zastrašujuće. Beauty brendovi uvijek brzo usvajaju novu tehnologiju, poput Metaverzuma ili AI-ja, i nisam mogla razumjeti zašto. Oni prodaju proizvode za ljude, pa zašto pokušavaju privući Metaverzum? To mi je stvarno čudno. Isto tako, AI je primijenjen u beauty industriji, primjerice kod usklađivanja podloga (foundation matching), ali mislim da to nikada neće funkcionirati. Usklađivanje podloge je poput slikanja – trebaš je nositi na koži i izaći van da vidiš odgovara li ti stvarno. Jednostavno ne vjerujem da će ikad postojati tehnologija koja će savršeno uskladiti podlogu za sve.

Kad je riječ o AI generiranim slikama, posebno za mlađe ljude koji možda nemaju iskustvo ili kritičko razmišljanje kako bi razdvojili stvarno od umjetnog, to može biti vrlo opasno. Primijetila sam da Instagram sada označava slike stvorene pomoću AI-ja, što je super. Ali to je poput upozorenja na kutijama cigareta koje kažu da “pušenje ubija” – to ne sprječava ljude da puše i isto tako neće spriječiti ljude da žele izgledati kao te slike. To je problematično jer iskrivljuje naše poimanje toga kako ljudi zapravo izgledaju i kako mislimo da bismo trebali izgledati.

Još više zabrinjavajuće je što AI generirani portreti često kradu osobne podatke – osobni, tvoj izgled – koji se potom mogu prodati kompanijama bez tvog znanja. To je mnogo strašnija tema, na razini Black Mirrora.

Prisjećam se digitalnih influencera poput Lil Miquela. Svi ti veliki brendovi sklapali su ugovore s njom, ali ona nije prava osoba – ona je kôd. Još je čudnije što su ti digitalni likovi često stvoreni da izgledaju kao etnički neodređene žene, a kodiraju ih bijeli muškarci. To je uznemirujuće na više razina. Kod Lil Miquele, barem ljudi znaju da nije stvarna, ali brine me što će, kako se stvori više takvih likova, izgledati sve više ljudski. U početku, ljudi nisu bili sigurni je li Lil Miquela stvarna jer je izgledala tako savršeno. Bilo je teško razlikovati je li to AI ili samo filteri, i to je zastrašujuće.

Tena: Kad smo kod bestjelesnih modela i uzora ljepote, svoje eseje započinješ pitanjem: “Kako živiš u svom tijelu?” Kako ti živiš u svom tijelu?

Sable: Pokušavam biti ljubazna i nježna prema svom tijelu, ali kao freelance spisateljica, moram biti svjesnija potrebe da ostanem aktivna. Volim male poslastice, poput peciva, ali se također odmaram kad je to potrebno. Često imam osjećaj krivnje zbog produktivnosti jer uvijek osjećam da bih vrijeme koje provodim odmarajući mogla iskoristiti za rad na nečemu zanimljivom ili za slanje prijedloga. Budući da sam dugo radila u medijima, moj je mozak stalno u tom vrtuljku koji uvijek traži nešto novo.

Kada sam pisala prvo poglavlje knjige, pokušavala sam razmišljati o ljepoti na najširi mogući način, a da pritom bude relevantna ljudima. Pitala sam se: “Što je ljepota?” Za većinu ljudi, to je jednostavno tvoj izgled – tvoj vanjski “ja”. A što su ti vanjski dijelovi? To je tvoje tijelo, tvoja koža, ova fizička školjka koja drži našu dušu. Toliko je fokusa na tome kako izgleda sve vrijeme.

Ali zanimljivo je kako naša stvarna vrijednost i utjecaj na svijet dolaze iz nečeg nematerijalnog – našeg duha. Ipak, barijera našeg duha je tijelo. Smiješno je kako svi posvećuju toliko pažnje tijelu, dok je zapravo duh ono što je puno važnije.

Kristina: Kako ljudi mogu uživati u beauty proizvodima, a da ne dopuste da oni preuzmu njihovo samopoštovanje? Stalno razmišljam o tome, posebno kad mi se ljudi jave s pitanjima. Zainteresirala sam se za ljepotu jer sam počela primjećivati stvarne rezultate i promjene, što je potaknulo moju znatiželju. Za mene, korištenje beauty proizvoda uvijek je bilo vezano za rješavanje pitanja i eksperimentiranje iz znatiželje. Ali primijetila sam da je za mnoge ljepota usko povezana sa samopouzdanjem.

Sable: To je komplicirano. Rad u beauty industriji pokazao mi je da je većina proizvoda sasvim u redu – ne mijenjaju ti život. Uspjela sam se distancirati od vjerovanja da ljepota definira osobu. Mislim da za mnoge ljude koji vjeruju u to, to postaje skliska padina prema anksioznosti i lošem samopoštovanju jer se oslanjaju na beauty standarde koje ni ti ni ja nismo postavili. Nismo mi odlučili koji su to standardi – netko drugi je – i stalno pokušavamo ispuniti ta očekivanja. Za ljude, uključujući i moje prijatelje koji su nesigurni u vezi svog izgleda, uvijek ih potičem da probaju ono što im se sviđa, čak i ako se boje jer im je netko rekao da im to neće stajati ili da nije cool. Probaj ono što ti se sviđa jer je ljepota nešto što moraš iskusiti za sebe. Ne postoje prečaci. Moraš proći kroz to—dobiti tu čudnu frizuru i vidjeti kako se osjećaš i izgledaš.