Od skijališta do kultnih božićnih filmova, donosimo priču o tome kako je kičasti blagdanski odjevni predmet postao fenomen i našao svoje mjesto u kolekcijama modnih dizajnera.
Sonja Knežević14 prosinca, 2024
Sigurno ste barem jednom od rodbine dobili dobronamjeran blagdanski poklon – veseli džemper koji nikada ne biste obukli u javnosti, ali ga ipak nosite kod kuće (jer je tako udoban!). Božićni džemperi s razlogom nose prilično prikladan nadimak ugly Christmas sweaters, jer su beskompromisno blagdanski i prilično neugledni. No, činjenica da se naširoko smatraju lošim modnim izborom nije ih spriječila da postanu popularni – štoviše, upravo je to dodatno potaknulo njihovu slavu, budući da ih danas mnogi ljudi nose navodno ironično.
Kada govorimo o povijesti ružnih božićnih džempera, moramo krenuti od pletenja i vune, jednog od najstarijih materijala u tekstilnoj industriji. Pletenje je dugo vremena bilo zanimacija i hobi mnogih žena, koje su tako izrađivale odjeću, čarape, kape i rukavice za svoje najmilije. Kada su odlučile svojim pletivima dodati zabavnu i prepoznatljivu notu, izmišljajući uzorke pomoću kojih bi se njihov rad isticao od ostalih, teško da su mogle zamisliti kakvi će džemperi u budućnosti proizaći iz tih kreacija. Iz tih uzoraka s vremenom su se razvili prepoznatljiviji motivi, što je dovelo do nastanka džempera poput škotskih Fair Isle i norveških Mariusgenser džempera. Upravo zbog svoje raznobojnosti i bogatih uzoraka, te džempere možemo smatrati pretečama modernih božićnih džempera.
Prvi ugly Christmas sweaters s izvezenim božićnim motivima poput pahuljica, borova i sobova pojavili su se 1950-ih godina pod nazivom Jingle Bell Sweaters i, vjerovali ili ne, smatrani su chic komadom. Naime, nakon Drugog svjetskog rata, aktivnosti na otvorenom postale su iznimno popularne, a s njima i skijanje, zahvaljujući kojem su norveški džemperi postali nezaobilazan dio garderobe i svojevrsni statusni simbol.
Još jedan važan faktor koji je pridonio uspjehu ružnih božićnih džempera dogodio se upravo tih godina – komercijalizacija Božića. Prije rata, samo su najimućnije obitelji mogle priuštiti blagdanske gozbe i božićna drvca, luksuze koji su tijekom pedesetih i šezdesetih godina postali široko dostupni i ostali dio tradicije sve do danas. Opsesija Božićem i potpuna blagdanska euforija počele su se ubrzano razvijati, a kičasti džemperi, kao odraz ekonomske moći i simbol savršene obitelji – koncepta koji je također tada dobivao na značaju – postali su logičan dio tog trenda.
S odvažnom modom osamdesetih stigli su i smjeliji modni izbori, pa su ovi neobični džemperi, nekoć rezervirani za nekoliko blagdanskih dana, postali dio svakodnevnog odijevanja. Tome je uvelike doprinijela i činjenica da su se sve češće pojavljivali na ekranima i u pop-kulturi. Lik Cliff Huxtable iz serije The Cosby Show, stiliziran od strane Sarah Lemire, imao je značajnu ulogu u popularizaciji ovih šašavih džempera, noseći brojne modele dizajnera Koosa Van Der Akkera. Također, Clark Griswold, veseli otac iz filma National Lampoon’s Christmas Vacation, kojeg glumi Chevy Chase, nosio je prepoznatljive ružne božićne džempere. Tijekom ovog razdoblja, ružni džemperi prestali su biti modni izričaj, a zbog ovakvih prikazivanja na ekranima postupno su postali šaljivi komad kakav poznajemo danas.
Zasigurno se sjećate kultne scene iz filma Bridget Jones’s Diary, kada Bridget na blagdanskoj zabavi upoznaje Marka Darcyja. Dok ga promatra s leđa, pomišlja da bi mogao biti Gospodin Pravi – misao koja traje tek nekoliko sekundi, dok se Darcy ne okrene i pokaže svoj grozni modni izbor. Riječ je o tamnozelenom božićnom džemperu s ogromnim sobom i crvenim nosom – motivom koji je filmska ekipa dugo i pažljivo birala. Prema kreatorima filma, budući da je Darcy bio poprilično snob, džemper je morao biti luckast i izgledati kao da je ručno pleten kako bi se postigao željeni apsurdni efekt.
Mnogi antropolozi upravo ovu scenu smatraju prekretnicom koja je lansirala popularnost ružnih džempera. Zaista, od 2001. godine, ovi ružni džemperi nisu samo dio blagdanske garderobe, nego su prerasli u svojevrsni kulturni fenomen.
Ambivalentnost koju ovi odjevni komadi izazivaju upravo je razlog njihove nevjerojatne privlačnosti – htjeli to priznati ili ne, nitko nije imun na malo dobro tempiranog kiča. To potvrđuje i činjenica da je ovaj „ružni“ komad, čija je čar u tome što ga ne shvaćamo ozbiljno, uspio pronaći svoje mjesto i na modnim pistama, dokazujući da ni najveći dizajneri ne mogu odoljeti njegovom blagdanskom šarmu.
Riccardo Tisci je u Givenchy kolekciji za jesen 2010. inspiraciju pronašao u skijaškim uzorcima pahuljica, koje su, zahvaljujući kombinaciji crvene i zelene boje, snažno podsjećale na božićne džempere. Stella McCartney je u kolekciji za jesen 2007. predstavila džemper-haljine ukrašene izvezenim motivima pahuljica i polarnih medvjeda, dok je Dolce & Gabbana kolekcija za jesen 2010. podigla stvari na višu razinu, predstavivši kombinezon ukrašen uzorcima irvasa i pahuljica. Jean Paul Gaultier je u Couture kolekciji za jesen 2011. predstavio džemper koji bi bez problema mogao osvojiti natjecanje za najružniji božićni džemper – riječ je o impresivnom modelu izrađenom u potpunosti od perja, s gornjim dijelom u alpskom uzorku, koji dokazuje da dizajneri mogu načelno „ružan“ predmet pretvoriti u poželjan modni komad. Chanel je u kolekciji za jesen 2019. predstavio nekoliko modela inspiriranih norveškim uzorcima – elegantnijih od tradicionalnih božićnih džempera, ali ipak s prepoznatljivom kičastom notom.
Danas su božićni džemperi – bili manje ili više ružni – potpuno normalna pojava i savršeni odraz utjecaja kapitalizma na blagdane. Neki ih obožavaju, drugi ih preziru, svima pomalo bodu oči, ali činjenica je da ih kupujemo. Ružni džemperi postali su nezaobilazan dio blagdanske sezone i mainstream zimske mode, čime dodatno potvrđuju svoj kultni status.
