Long read
Prije dvadeset godina, golema električno plava eksplozija u obliku haljine praktički je pokrenula sve za Roksandu Ilinčić. Predstavljena je na njezinoj jutarnjoj salonskoj reviji u Londonu 2005. godine, u iznenađujuće otmjenom ambijentu restorana Bibendum, u vrijeme kada su se londonski modni događaji uglavnom održavali u ledenim skladištima, kasno noću. Tada se odjednom pojavila mlada dizajnerica koja je znala graditi volumen i intenzitet boje, s neoženstvenim, neofeminističkim pristupom.
Već nas je tim prvim predstavljanjem osvojila. „Sve je tada bilo crno i sivo, pa je boja bila poprilično šokantna“, prisjeća se ona. „Kako je manekenka hodala, haljina je udarala o stolove i dodirivala ljude po licima, pomalo kao na starim couture revijama.“ Dva desetljeća kasnije, Roksanda upravo taj trenutak prepoznaje kao početak svog londonskog brenda – jer je Style.com, prethodnik Vogue Runwaya, već sljedećeg jutra stavio tu haljinu na naslovnicu, pokrenuvši val kupaca koji su joj uputili prve narudžbe.
Od tada, upravo to uvećavanje i naglašavanje njezinog prepoznatljivog estetskog rukopisa okuplja krugove prijatelja i umjetnica oko nje. Beyoncé, Michelle Obama, Björk, Vanessa Redgrave, njezina kći i unuka, Joely Richardson i Daisy Bevan samo su neke od njih, a tu su i druge suvremene umjetnice i kustosice.
Kada je završila magisterij na Central Saint Martinsu, rame uz rame s generacijom u kojoj su bili Jonathan Saunders, Richard Nicoll i Christopher Kane, primijetila je nešto što drugi nisu: „Ja sam bila jedina djevojka! Nije bilo drugih žena koje su tada počinjale prikazivati kolekcije. Ali mislim da je prednost – ne samo kod mene, već i kod drugih kreativnih žena – u tome što ti ne treba muza. Ne moraš razmišljati o tome kako, zašto i gdje će se nešto nositi. Uz to, okružena si svojim prijateljicama, pa razumiješ i što one osjećaju.“
Kako se društveni život Londona ubrzano mijenjao tijekom 2000-ih i 2010-ih, političarke su odbacivale sivo-bež kostime u korist živopisnih haljina, a umjetnički sajam Frieze gotovo se pretvorio u drugu Tjedan mode. Roksanda je bila u samom središtu svega toga. „Obožavam volumen, ali i žensko tijelo i prirodne obline. Na to gledam gotovo kao vajar: postoji mogućnost da budeš odvažna i velika i da praviš snažne poteze,“ kaže. Njene veze s kreativnim ženama cvjetale su. „Sve se dogodilo spontano, jer ja prirodno gravitiram prema umjetnosti, a mislim da ljudi znaju cijeniti kada mogu razumjeti ono što radim i iz modne perspektive. To je iskrena povezanost.“
Rođena u Beogradu, Roksanda Ilinčić došla je u London na magisterij kod legendarne profesorice Louise Wilson.
„Najljepše kod Beograda je što ga uvijek vidim kao grad pun boja,“ kaže dizajnerica.
„Pun je ljudi koji uživaju u životu. I obožavam tamošnji brutalizam.“ Sa sobom je donijela i prethodno obrazovanje iz arhitekture i likovne umjetnosti, kao i dar za kombiniranje šarenih, second-hand komada. Kad ju je profesorica Wilson jednom pogledala, rekla joj je: „Dizajniraj samo onako kako se oblačiš“ i savjetovala je da prihvaća manekenske poslove kako bi se mogla izdržavati tijekom studija. Bio je to savjet koji je Roksandi promijenio život i koji nikada nije zaboravila.
Danas se Roksanda osvrće na svoje omiljene revije i uspomene iz karijere: od trenutka kada je bila prva dizajnerica koja je prikazivala u najvećim londonskim galerijama, do svojih referenci na rodnu zemlju, obitelj i žene umjetnice kojima je ukazala čast i s kojima je surađivala. Njena revija u čast dvadeset godina brenda obećava da će biti emotivna, ali možda najbolje tek dolazi. Najveća umjetnica s kojom se povezala svakako je Marina Abramović, za koju upravo izrađuje kostime za novu predstavu Balkan Erotic Epic sa 70 izvođača, koja će premijerno biti izvedena u Manchesteru krajem listopada.
VOGUE RECOMMENDS
