11 siječnja, 2026
Ako ste ikada pjevali Dancing On My Own iz sveg glasa, s knedlom u grlu i s filmskim pogledom kroz prozor (ili zatvorenih očiju u klubu u tri ujutro), vjerojatno ste rođeni kasnih osamdesetih ili ranih devedesetih i znate točno o čemu govorim kad kažem da nas je Robyn mogla emotivno slomiti. Mene je. A konkretno kod te pjesme, ne samo da me slamala hladnija, plesnija, suzdržanija Robynina verzija, nego i verzija Calluma Scotta, ona koja je zvučala još stvarnije i intimnije. A evo i kicker za kraj uvoda – bila sam u sretnoj vezi. Bila sam na rubu slomljenog srca zbog izmišljene situacija koju sam stvorila u glavi kako bih imala scenu za Robyn pozadinski soundtrack.
Zato vijest da se ova švedska pop ikona vraća nakon osam godina ne spada u kategoriju “usputne glazbene novosti”, nego u onu koja će nostalgijom ošinuti po glavi svakog milenijca i milenijku. O čemu se radi? Robyn je najavila novi album Sexistential, koji izlazi u proljeće 2026., i objavila tri nove pjesme koje jasno daju do znanja da se ne vraća skromno nego potpuno svoja: senzualna, introspektivna i, naravno, plesna na onaj njezin plešem-sama-dok-mi-se-srce-lagano-raspada način. To će biti njezin prvi album nakon albuma Honey iz 2018., albuma koji je prozvan soundtrackom za emocionalno funkcionalne noći i disfunkcionalne odnose. Ok, nije, to je bio moj subjektivni dojam, ali slobodno pogurajte taj opis dalje.
Photo: Marili Andre
Prvi singl, Talk To Me, nastao u suradnji s Maxom Martinom, zvuči kao da bi mogao postati novi klasik za sve koji vole plesati dok razmišljaju o porukama koje nikad nisu poslali. Melankolija i euforija, opet u savršenom omjeru, Robyn zna svoj teren. Druga pjesma, Sexistential, puno je direktnija. Minimalistička, pomalo drska, gotovo manifest o tijelu, želji i identitetu. Manje mi je draga od Talk to Me, ali u svakoj vidim Robyn potpis. Treća, Dopamine, moj je favorit. Poslušajte je u nastavku.
Album će imati sveukupno devet pjesama, a na njemu Robyn kaže da tematski ide duboko: tijelo, užitak, kreativnost, životna energija. Čini se da ako je Dancing On My Own bio soundtrack naših prvih velikih emocionalnih slomova, Sexistential bi mogao biti soundtrack onih zrelijih, sofisticiranijih, ali ništa manje bolnih. Ako će opravdati očekivati, Robyn bi se mogla vratiti kao podsjetnik da pop glazba može biti inteligentna, ranjiva, plesna i brutalno iskrena – sve u isto vrijeme.
