Nosila sam razdjeljak na sredini otkad znam za sebe, još od ranog puberteta (a to znači, gotovo trideset godina). Samo bih ga ponekad blago pomaknula u stranu, uvjerena da sam time potpuno promijenila svoj izgled. Čak sam jednom, kad sam već radila kao beauty novinarka, znala citirati stilista Frédérica Fekkaïja, koji je govorio da „promjena smjera razdjeljka može potpuno transformirati izgled žene“. No ti moji pokusi nikad nisu dugo trajali.
Oduvijek sam bila osoba čvrstih stavova, sklona rutini kad je riječ o kosi, pa mi je pomicanje razdjeljka za par centimetara djelovalo kao najveći mogući korak u smjeru promjene izgleda.
Prije nekoliko dana, nakon što sam vidjela Scarlett Johansson i Hunter Schafer kako ponovno nose onaj voluminozni bombshell iz devedesetih, s izraženim bočnim razdjeljkom koji se pomiče jednim zavodljivim pokretom glave, pomislila sam da bih možda i ja mogla malo riskirati. Igrati se. Eksperimentirati.
Zvuči smiješno kad tako “dramatiziram” zbog, naizgled, obične promjene frizure, ali za nekoga poput mene (tko godinama nosi crnu odjeću i doživljava obično šišanje vrhova kao radikalan čin) promijeniti smjer razdjeljka zaista znači izaći iz beauty zone komfora.
A da stvar bude još zanimljivija, znala sam i za teoriju koja mi ne ide u prilog. Naime, moja draga frizerka María Baras oduvijek tvrdi da ovakve frizure najbolje pristaju okruglijim licima jer ih vizualno izdužuju i dodaju volumen na vrhu. Moj oblik lica, međutim, nije ni blizu okruglom (možda je to i razlog zašto sam se toliko vezala za razdjeljak na sredini).
Ali, u jednom naletu beauty-hrabrosti (opet, ironično), odlučila sam probati. A još više zato što me i sama María ohrabrila: „U početku ćeš se možda osjećati čudno jer si navikla na svoju kosu kao ravnu, glatku i urednu. Ali daj si vremena i uživi se u to“, rekla mi je, svjesna mog kroničnog nedostatka strpljenja kad su promjene u pitanju.
Odabrala sam nedjelju za taj pothvat. I ne, to nije bila slučajnost. Htjela sam promjenu isprobati na onaj dan kad je moj društveni kontakt ograničen na najuži krug, muža i kćeri, kako bi komentari bili što iskreniji. A u slučaju da sve pođe po zlu, bila bih u svojoj sigurnoj zoni: blizu kupaonice, četke, Dyson Airwrapa i mog vječnog Nelly suhog šampona. Tako da, ako se ne bih mogla prepoznati u ogledalu ili ako bi mi koja od kćeri, brutalno iskreno, rekla da izgledam „čudno“, mogla bih se odmah vratiti svom poznatom razdjeljku.
I da, teško mi je prepustiti se, a kad eksperimentiram s dozom nelagode i netko mi uputi sumnjiv komentar, obično se odmah vraćam svom sigurnom izgledu.

Ana Morales
Ali, iskreno, ovaj put je prošlo prilično dobro. Moje su kćeri primijetile promjenu u sekundi: „Vau, mama, super ti stoji“, rekla je mlađa, uvijek oštra promatračica u ovakvim stvarima. Čak je i moj muž primijetio razliku, što je prava rijetkost, jer iako ja nikad nisam sklona velikim transformacijama koje bi bile upadljive, on ionako nije posebno pažljiv kad je riječ o kosi. Prva kućna provjera: položena.
Sljedeći izazov bio je naviknuti se na tako jako pomaknut razdjeljak. Izgledom mi se jako svidio rezultat (Frédéric je bio u pravu, potpuno te promijeni), ali morala sam se i fizički osjećati ugodno. Nisam htjela da moram stalno držati glavu nagnutu da razdjeljak ostane na mjestu, niti završiti s ukočenim vratom od stalnog prebacivanja kose kako bih održala taj seksi, ležerni 90s look.
Iskreno, taj drugi dio eksperimenta nije prošao tako glatko. Nisam se osjećala posve ugodno. Više sam pazila da mi razdjeljak ostane na mjestu i da mi kosa ne upada u oči (jer bi, naravno, stalno klizila prema licu) nego što sam mogla normalno funkcionirati, kupovati, pisati na računalu, jesti.
Održavati tu frizuru s onom istom lakoćom kao Scarlett i Hunter u stvarnom životu, barem u mom stvarnom životu, onom u kojem stalno govorim „nemam vremena za ništa“, pokazalo se nemogućim.
Ipak, iako neću ovu frizuru pretvoriti u svakodnevni look, mislim da će postati moj mali black dress za posebne prigode. Kad poželim izgledati drukčije i kad poželim promjenu, sjetit ću se te 90s frizure i prigrliti je kao što prigrlim svoj omiljeni crveni ruž. Obećavam.
Vogue.es