Sva pitanja o raku dojke koja mislite da nemate kome postaviti

S naslovnice svibanjskog Vogue Adria gleda nas Bianca Balti, supermodel koji ne privlači pažnju samo iz modnog svijeta, već i mnogo šire, i to iz dubokog poštovanja koje je zaslužila svojom hrabrošću da se suoči s osobnom zdravstvenom borbom.

Niz slučajnih susreta krajem 2022. doveo je Biancu do odluke da napravi genetsko testiranje (jedno od onih jednostavnih testova sa slinom) koje je pokazalo da je nositeljica mutacije BRCA1 gena. Tada je saznala da ima 50 posto šanse da tijekom života oboli od raka dojke i 30 posto šanse da dobije rak jajnika. Kako je bila izjavila za američki Vogue, ti su joj rezultati “pružili pogled u budućnost”. U to vrijeme, Balti je bila tek nekoliko godina udaljena od 39. rođendana, dobi u kojoj je njezina teta preminula od iznimno agresivnog oblika raka dojke. Uz podršku prijatelja, obitelji i liječnika, majka dvoje male djece odlučila je podvrgnuti se preventivnoj dvostrukoj mastektomiji te iste godine. “Željela sam biti dobar uzor svojim kćerima i brinuti o svom zdravlju“, podijelila je tadašnje iskustvo s Vogueom. Poruka koju je tada poslala (a i nekoliko godina kasnije kada je saznala za treći stadij raka jajnika), bila je važna za svaku od nas – brinite o svom zdravlju! S obzirom na to da je i u mojoj obitelji rak dojke prisutan u povijesnom zdravstvenom kartonu, znam se uloviti s pitanjem što ako! Nada da se to ipak neće dogoditi me ne napušta (jer kako drugačije živjeti), ali važno je brinuti o sebi, redovito se kontrolirati i brinuti o zdravlju.

Povezano: Kako nas je Bianca Balti inspirirala dijeleći svoju osobnu borbu na društvenim mrežama

Rasprostranjenost raka dojke u regiji varira. Institut za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut” u svojim zadnjim statistikama je objavio da se od 2016. do 2021. godine u Srbiji prosječno godišnje registrira 4.480 novooboljelih žena, a u prosjeku u tom periodu od ove vrste raka umrle su 1.722 žene, što je ujedno jedan od najviših mortaliteta u Europi.Iz Instituta kažu da je rak dojke najčešći maligni tumor dijagnosticiran kod žena u Srbiji, i na trećem mjestu kao uzrok smrti kod žena u dobnoj skupini 45-64.

U Sloveniji je rak dojke drugi najčešći rak kod žena (nakon raka kože), posebno zastupljen u dobnoj skupini 50-74. Prema podacima Onkološkog instituta u Sloveniji posljednjih 10 godina incidencija raka dojke kod žena u Sloveniji raste prosječno za 1,9 % godišnje što je povezano s boljom dijagnostikom i sve većom sviješću o samopregledima i preventivnim pregledima. Također, u periodu od 2017. do 2021 godine postotak preživjelih žena s dijagnozom raka dojke iznosio je 87,3 %, što predstavlja značajan napredak u odnosu na ranije razdoblje.

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo FBiH, u razdoblju od 2013. do 2023. godine zabilježen je porast broja oboljelih žena od raka dojke – s 26,6 slučajeva na 10.000 žena u 2013., na 30,6 slučajeva u 2023. godini. Iako Hrvatska bilježi rastuću incidenciju; 2.928 novih slučajeva u 2021. godini, bilježi i mortalitet u padu posljednjih godina, sa 707 umrlih u 2023. godini. Zahvaljujući nacionalnim programima ranog otkrivanja i većoj zdravstvenoj osviještenosti, ishod liječenja se postupno poboljšava.

Kroz razgovor s liječnicima, psiholozima i ženama s iskustvom, iz cijele regije, pokušali smo odgovoriti na ključna pitanja na temu raka dojke, na ona koja možda rjeđe čujemo ili na pitanja koja se ne biste usudili direktno postaviti (iz straha ili bilo kojeg drugog razloga).

Prije svega, što ako čujemo potvrdu dijagnoze o raku dojke?

Marija Živković je prije tri godine pokrenula Buđenje, organizaciju u Beogradu za podršku ženama, nakon što je i sama, i to dvaput, preboljela rak dojke. Ukratko nam je ispričala put od saznanja pa do izlaska iz bolesti. “Čak i s ove vremenske distance, deset godina kasnije, teško je riječima opisati osjećaj kad vam se u jednom trenutku sruši cijeli svijet – sve što ste bili, gradili i planirali, nestaje jer vas odjednom možda više nema. Strah da će djeca ostati sama, osjećaj nepravde jer ste radili sve kako treba, i nemoć da vratite vrijeme i spriječite tu bol. Sljedećih mjesec dana čekate rezultate koji će vam predvidjeti imate li još dvije, tri ili pet godina – a znate da ni deset ne bi bilo dovoljno jer su djeca još mala. Dane provodite pretražujući internet u potrazi za tračkom nade, nečim za što se možete uhvatiti. Svako jutro buđenje donosi novo suočavanje s dijagnozom i brutalnom stvarnošću – jer uvijek mislimo da se to događa drugima. A onda i onaj neizdrživi osjećaj krivnje: Kako sam to mogla dopustiti sebi?”

Kako izgleda život poslije dijagnoze raka dojke?

“Kada prođe tih nekoliko tjedana prihvaćanja, shvatiš da nemaš izbora – stisneš zube, uzmeš svoja dva koplja, uspraviš se i kreneš u borbu. Ne znaš točno kako ni kamo, ali znaš da moraš ići naprijed. I onda se dogodi nešto. Neki znak, neka riječ ili, kao u mom slučaju, pojavi se nasmijana, snažna, zdrava žena koja je sve to već prošla. Tada se dogodi buđenje. Veliko olakšanje. U tom trenutku prvi put zaista povjeruješ da budućnost postoji, da ti je dana nova prilika. Shvatiš da ono što si doživjela kao kaznu može zapravo biti blagoslov. I da ti nijedan dan života nije zajamčen – osim prisutnosti, ljubavi i mira u srcu. Tada počinju velike promjene koje nas vode prema boljoj verziji nas samih. Cilj naše grupe upravo je to – probuditi i osnažiti vjeru u život, smanjiti osjećaj straha i usamljenosti, donijeti olakšanje, probuditi želju za životom, samopoštovanje i pridonijeti destigmatizaciji bolesti. Dijelimo iskustva, informacije, tehnike i znanja koja pomažu u prevladavanju izazova – ali iznad svega, pružamo podršku, ohrabrenje i osjećaj zajedništva. Mi nismo tužna grupa – naprotiv.” (Marija Živković)

Savjet za sve koji će možda čuti potvrdu upravo te dijagnoze.

“Prije svega, najradije bih primila sve čitateljice za ramena, dobro ih protresla i dozvala sebi: Idite na pregled… prevencija je ključ! Ako je za to već prekasno i upravo su dobile dijagnozu, moj savjet je – ne bojte se smrti. Jer kao što ni zdravlje ne jamči život, tako ni bolest ne jamči smrt. Okružite se svime što vam pruža podršku i inspiraciju, jer za vas je došlo vrijeme velikih promjena. Te promjene možda neće biti ugodne, ali ih treba prigrliti – jer vode prema boljoj verziji vas samih. Nakon velikih patnji, čeka nas veliki rast.” (Marija Živković)

Što ako podsvjesno gajimo strah od dodira i same pomisli da možemo prilikom samopregleda opipati nešto čudno pod prstima?

“Točno je da se mnoge žene boje samopregleda dojki i onoga što bi pritom mogle otkriti. Za početak, važno je znati da se samopregled treba raditi između 5. i 15. dana menstrualnog ciklusa, odnosno nakon menstruacije, jer su tada dojke najmekše i ne osjete se otečene žlijezde koje se mogu napipati prije menstruacije. Također, korisno je otići na ultrazvuk dojki i zajedno s liječnikom upoznati vlastite dojke, kako se kasnije ne biste plašili mogućih promjena, jer će vam sve što se napipa odmah biti i objašnjeno. Što bolje poznajete vlastite dojke, to ćete lakše uočiti ako se pojavi nešto novo. Većina promjena koje žene napipaju u dojkama su ipak dobroćudne prirode, i to svakako treba imati na umu. No, ako osjetite bilo kakvu promjenu koja u vama izaziva strah ili sumnju, preporuka je da se obratite liječniku – radiologu specijaliziranom za ultrazvuk dojki i mamografiju.” (dr med.sci Dragana Đilas, radiolog-onkolog, Poliklinika Consilium Novi Sad)

Samopregled: kada, kako, koliko često i kada započeti?

“Samopregled dojki preporučuje se isključivo nakon menstruacije, između 5. i 15. dana ciklusa, svaka 2 do 3 mjeseca, počevši od 20. godine života. Važno je naglasiti da samopregled nije dovoljan za dijagnozu raka dojke, jer se njime u prosjeku mogu napipati samo tumori veći od 1,5 cm, a to više ne spada u kategoriju malih karcinoma dojke. U tim slučajevima terapija je obično agresivnija, a ishodi neizvjesniji.” (dr med.sci Dragana Đilas, radiolog-onkolog, Poliklinika Consilium Novi Sad)

Mitove o dojkama te kako razlikovati istinu od mita, pomogla nam je rastumačiti dr. Una Delić iz Centar za dojku dr. Una Delić, iz Sarajeva.

“Gusto tkivo je opasno”

Istina: Gusto tkivo dojke je normalna anatomska varijacija. Može smanjiti osjetljivost mamografije i otežati otkrivanje promjena, no samo po sebi nije opasno. Češće se javlja kod mlađih žena. Kod žena s gustim tkivom preporučuje se ultrazvuk uz mamografiju jer može preciznije otkriti eventualne promjene.

“Nepravilnosti uvijek znače rak”

Netočno: Većina kvržica u dojkama su benigne, kao što su ciste, fibroadenomi ili promjene uzrokovane hormonalnim utjecajem. Ipak, svaku novu promjenu, osobito ako ne nestaje s ciklusom ili je tvrda i nepomična, treba provjeriti kod liječnika.

“Hormonalne promjene su bezopasne”

Djelomično točno: Hormonalne oscilacije (npr. pred menstruaciju ili u menopauzi) mogu uzrokovati osjetljivost dojki ili pojavu kvržica. Međutim, ne treba zanemariti ništa što je novo, bolno ili što ne nestaje s ciklusom. Također, dugotrajna izloženost povišenim razinama estrogena može povećati rizik za razvoj raka.

Postoje li dojke sklonije problemima?

Da, rizični faktori uključuju: obiteljsku povijest raka dojke, prethodne promjene na dojkama, gusto tkivo dojki, dugotrajnu hormonsku terapiju, pretilost, pušenje, nedovoljnu tjelesnu aktivnost. Ali važno je napomenuti: i žene bez ikakvih poznatih faktora rizika mogu oboljeti, stoga su samopregled i redovni preventivni pregledi ključni za sve.

Savjeti za komunikaciju sa stručnjacima – kako ne umanjivati vlastitu zabrinutost, što pitati i što imati na umu prilikom prvog razgovora sa stručnjakom nakon što ste možda osjetili nešto neobično?

Razgovor s liječnikom može biti stresan, pogotovo kada se radi o zdravlju dojki. No, iskren i otvoren razgovor ključan je za pravilnu dijagnozu i osjećaj sigurnosti. Evo nekoliko prijedloga kako se pripremiti i što pitati, prema savjetu dr. Une Delić.

Ne umanjujte svoje simptome. Recite jasno i točno što ste primijetili i kada. Koristite rečenice poput: Primijetila sam promjenu koju ranije nisam imala. ili “Zabrinuta sam jer promjena ne nestaje tokom ciklusa.”

Pitanja koja možete postaviti:

• Što mislite, što bi ova promjena mogla biti?
• Preporučujete li dodatne pretrage?
• Koliko brzo trebam reagirati?
• Koliko često bih trebala dolaziti na kontrole?

Pripremite se unaprijed: Zapišite datume promjena, sve simptome, obiteljsku anamnezu (ako je netko imao rak dojke), povedite nekoga ako osjećate nervozu – dodatni par ušiju može pomoći, ukoliko idete na mamografiju izbjegavajte dezodoranse koji mogu oponašati sumnjiv nalaz lažno pozitivan.

Imate pravo na drugo mišljenje: Ako osjećate da vašem strahu nije posvećena dovoljna pažnja, traženje drugog mišljenja nije sramota.

@biancabalti

Nitko u mojoj obitelji nije imao rak – znači li to da sam sigurna?

“Činjenica da u obitelji nije bilo slučajeva raka ne znači da smo zaštićeni od bolesti. Genetska predispozicija može doći i s očeve strane, gdje se bolest možda uopće nije manifestirala, zbog čega žena samo na temelju obiteljske anamneze, bez genetskog testiranja, nikada ne može sa sigurnošću znati nosi li mutaciju BRCA gena ili neku drugu gensku mutaciju koja povećava rizik od raka. Postoje različite genetske mutacije koje utječu na učinkovitost mehanizama za popravak stanica, koji popravljaju ili uništavaju stanice koje se nepravilno dijele ili imaju oštećen DNK. Ti su mehanizmi ključni za sprječavanje razvoja raka. Genetska predispozicija zasigurno povećava rizik od bolesti, no to ne znači da će sve žene koje su nositeljice automatski oboljeti. Kada je riječ o raku dojke, statistike pokazuju da će do 80. godine života čak 60 do 80 % žena koje nose BRCA1 gen oboljeti od te bolesti.” (Darja Molan, predsjednica udruge Europa Donna Slovenija)

Rizik kod mlađih žena te zašto nije (samo) bolest starijih?

“Iako se rak dojke najčešće dijagnosticira kod žena starijih od 50 godina, on nije isključivo bolest starijih. Kod mlađih žena, osobito onih s obiteljskom anamnezom raka dojke ili nasljednim mutacijama gena poput BRCA1 i BRCA2, rizik može biti značajno povećan. Osim toga, kod mlađih žena rak dojke često ima agresivniji tijek i može biti teže dijagnosticiran zbog gušće strukture tkiva dojke, što otežava otkrivanje promjena mamografijom. (odgovaraju iz udruge Europa Donna Hrvatska)

Što kada otkrijemo nešto: što prvo učiniti, kome se obratiti, kako izgleda proces dijagnostike?

“Kod raka dojke izuzetno je važno redovito se samopregledavati radi ranog otkrivanja. Ako primijetimo bilo kakvu neuobičajenu promjenu – bez obzira radi li se o zadebljanju, kvržici, iscjetku iz dojke, promjeni oblika ili položaja dojke, ili kvržici ispod pazuha – treba se odmah obratiti ginekologu ili liječniku opće prakse. Oni će vas uputiti u Ambulantu ili Centar za bolesti dojki. Prema preporukama Onkološkog instituta Slovenije, žene sa sumnjom na rak dojke trebaju što prije biti upućene u Centar za bolesti dojke i pregledane unutar dva tjedna.

Dijagnostički postupak uključuje mamografiju, punkciju i ultrazvuk. Biopsija je ključna za potvrdu bolesti, a ako se sumnja na rak potvrdi, pacijentica se upućuje na onkološki institut na trijažu, gdje se pregledavaju već učinjene pretrage. Nakon toga, ovisno o svakom pojedinom slučaju, slijede dodatne pretrage. Zatim multidisciplinarni konzilij zajednički odlučuje o daljnjem tijeku liječenja – bilo da se radi o kemoterapiji, zračenju, operaciji ili dodatnim terapijama. Važno je naglasiti da se u 80 % slučajeva opipljive kvržice pokažu kao bezopasno tkivo, pa nije potrebno odmah pomišljati na najgore. Upravo zato je važno čim prije posjetiti liječnika – jer kao i kod svakog raka, rano otkrivanje ključno je za uspješno liječenje i oporavak.

Kod raka ženskih reproduktivnih organa također treba obratiti pažnju na sve promjene u tijelu i skrivene simptome. Žene najbolje poznaju same sebe – kako kaže doslovni citat. Simptomi mogu uključivati neuobičajena krvarenja, nadutost koja traje dulje vrijeme, nenamjerni gubitak tjelesne mase i slično. Zbog toga je važno što prije obaviti ginekološki pregled, jer se rak reproduktivnih organa u 80 % slučajeva otkriva već u uznapredovaloj fazi. Kod nositeljica BRCA gena koje se ne odluče na preventivno uklanjanje dojki ili jajnika, u Sloveniji se zdravstveno stanje obavezno prati svakih šest mjeseci kako bi se eventualni povrat bolesti otkrio što ranije.” (Darja Molan, predsjednica udruge Europa Donna Slovenija)

Praktični, empatični savjeti za podršku – što reći, što ne reći, kako biti uz nekoga tko boluje?

“Podrška osobi oboljeloj od raka dojke zahtijeva osjetljivost i empatiju. Ono što možemo reći je: Mislim na tebe, Tu sam ako želiš razgovarati ili ako ti nešto treba, Kako se
danas osjećaš?. Bilo bi dobor izbjegavati klišeje poput: Budi jaka ili Sve će biti u redu jer te rečenice mogu umanjiti osjećaje oboljele osobe. Također valja izbjegavati davanje neželjenih savjeta ili preporuka o alternativnim terapijama zatim komentiranje izgleda, osim ako nije iskreno i pozitivno. Najvažnije je biti prisutan, slušati i pružiti podršku bez nametanja.” (savjetuju iz udruge Europa Donna Hrvatska)

Javno zdravstvo i kako se besplatno naručiti na pregled dojke.

U Srbiji se rade sve dijagnostičke metode za pregled dojki. Većina Domova zdravlja ima radiologa koji može napraviti ultrazvuk dojki, a sva veća mjesta u Domu zdravlja imaju i aparat za mamografiju. Potrebno je zakazati i dobiti uputnicu za pregled od doktora opće prakse ili ginekologa. Megnetna rezonanca dojke može se obaviti u državnim ustanovama i na račun Fonda za zdravstvo, zakazati je mogu preko uputnice oni pacijenti kojima je to indicirao radiolog na osnovu prethodnih pregleda dojki na UZV ili mamografiji ili ev. kirurg onkolog ukoliko smatra da je potrebno. Također, pacijenti koji imaju privatno zdravstveno osiguranje mogu rezervirati termin za ultrazvuk dojki u privatnim ordinacijama s kojima je Osiguravajuća kuća sklopila ugovor.

U BiH pregledi kod obiteljskog doktora opće prakse su besplatni ako imate zdravstveno osiguranje. On vam može izdati uputnicu za ultrazvuk dojki ili mamografiju. Također, u nekim kantonima postoje organizirani programi za rano otkrivanje raka dojke, pa se vrijedi raspitati u svom domu zdravlja. Tijekom listopada, mjeseca borbe protiv raka dojke, mnoge klinike, domovi zdravlja i nevladine organizacije nude besplatne ultrazvuke ili mamografske preglede. Informacije o ovim akcijama možete pronaći na lokalnim portalima, društvenim mrežama ili direktno u zdravstvenim ustanovama. U privatnim ordinacijama pregled možete zakazati i bez uputnice, ali ovi pregledi obično nisu besplatni. Čak i ako nemate nikakve simptome, preporučuje se da jednom godišnje obavite pregled – ultrazvuk do 40. godine života, a nakon toga mamografiju. To je najbolja investicija u vaše zdravlje.

U Hrvatskoj se provodi Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke, koji omogućuje besplatne mamografske preglede za žene u dobi od 50 do 69 godina. Žene u ovoj dobnoj skupini dobivaju pozive za pregled svake dvije godine . Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke, koji provodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ), pokrenut je 2006. godine s ciljem smanjenja smrtnosti od raka dojke za 25–30%, otkrivanja bolesti u ranom stadiju te poboljšanja kvalitete života oboljelih žena. Program obuhvaća žene u dobi od 49 do 70 godina, koje svake dvije godine dobivaju poziv na besplatni mamografski pregled. Mamografija, kao osnovna metoda probira, omogućuje otkrivanje promjena u dojci prosječno dvije godine ranije nego klinički pregled. Za žene koje nisu obuhvaćene ovim programom, poput onih mlađih od 50 ili starijih od 69 godina, Grad Zagreb nudi besplatne mamografske preglede putem mobilne mamografije. Za pregled nije potrebna uputnica ni zdravstveno osiguranje, a termin se može dogovoriti putem e-maila: [email protected] . Za dodatne informacije ili ako niste primili poziv na pregled, možete kontaktirati besplatni broj telefona 0800 200 041 ili se obratiti svom županijskom zavodu za javno zdravstvo.

U Sloveniji djeluje državni program ranog otkrivanja raka dojke DORA, koji svake dvije godine poziva žene na preventivnu mamografiju. Odaziv na program iznosi više od 77 %, a 2024. godine otkriveno je 630 slučajeva raka dojke, većinom u ranim stadijima. Za sve ostale žene sa simptomima ili one s visokim rizikom dostupni su centri za bolesti dojke diljem Slovenije. U Sloveniji je cijeli proces – od otkrivanja bolesti, liječenja, lijekova pa do eventualne rekonstrukcije – pokriven zdravstvenim osiguranjem. Ako postoji sumnja na genetsku predispoziciju ili se utvrdi da je žena nositeljica gena, zdravstveno osiguranje pokriva i testiranje njezinih bliskih srodnika.