Zašto nas je ovogodišnji izbor riječi godine toliko rage baitao?

Ne volim piti čaj zato što je čim ga skuham previše vruć, pa moram čekati da se ohladi, a kada se ohladi više ga ne želim. Jednostavno me prođe potreba za njim. Taj čaj uglavnom samo ostane na stolu, a nakon nekoliko sati na njega me podsjeti jedino smeđa mrlja od šalice koju je netko od ukućana usput obrisao. Ne volim mailove jer ne podnosim neizvjesnost odgovora koji može stići svakog trena, ali i nikada, a ja to nikada neću moći znati. Ne volim čekanje u redu jer mi ne treba davati priliku da se predomislim, možda me zaboli glava, ili sam možda za to vrijeme mogla sjesti na kavu, kupiti buket cvijeća ili si doma skuhati čaj koji na kraju neću popiti. Iz svega navedenog lako je zaključiti da sam osoba vrlo kratkog fitilja po svim parametrima. Ne mogu se ni sjetiti svih trenutaka koji su u meni ovog tjedna izazvali iskru koja bi se mogla rasplamsati u bijes dok sam skrolala TikTokom i svih glasovnih poruka koje su nakon toga stigle u grupni chat, a moji prijatelji to sigurno više ni ne broje. Prihvatili su svoju sudbinu. Internet je mjesto savršeno plodno za sve glupe, besmislene, zločeste, ali i vrlo mudre i korisne informacije koje će razni kreatori iznositi na svoj način. A na nama, koji taj sadržaj konzumiramo, jest da na njega reagiramo u skladu s onim što u nama pobuđuje.

Ali što ćemo kada je sadržaj doslovno napravljen da u nama probudi bijes?

Takva je situacija s izrazom rage bait koji je Oxford University Press proglasio riječju 2025. godine. Rage bait je sadržaj napravljen tako da nas namjerno iznervira i navuče na reakciju, komentare ili raspravu. Poanta je izazvati bijes kako bi se podigao angažman. Sada, kada smo utvrdili definiciju, mogu sa sigurnošću reći da ove godine rage baitan nije bio samo onaj kome su ugasili internet zauvijek. Cijela je godina djelovala kao jedan golemi, savršeno isplaniran rage bait. Dajem si za pravo da o 2025. godini govorim u prošlom vremenu jer je do kraja ostalo manje od mjesec dana, a sumnjam da će prosinac biti mjesec u kojem ćemo preokrenuti ovih već dovoljno suludih i kaotičnih jedanaest mjeseci. Kao da je netko sjeo, smislio scenarij, postavio zamke na svakom koraku i samo čekao da svi kolektivno kliknemo baš tamo gdje ne bismo trebali. I naravno da jesmo. Nismo ni trepnuli.

Upecali smo se, ali u našu obranu, algoritam je jedan vrlo zao, precizno naciljani mali vrag koji zna točno gdje pogađa i kada.

Sama pojava termina rage bait jasno govori gdje smo kao društvo. Ta riječ postala je svojevrsna dijagnoza. Kolektivno smo u stanju kratkog fitilja, kao da svi hodamo okolo već umorni, zasićeni, nervozni, pa je dovoljno da netko krivo udahne prije nego što progovori da bi se u komentarima otvorio front. Jedna rečenica, jedan kut kamere, jedan ton glasa i eto vas ispod videa u lavini ljudi koji djeluju kao da su izgubili razum. I zapravo jesu. Ne zato što su zbilja loši ili žele nekome zlo (barem ne svi), nego zato što je taj impuls da reagiramo odmah postao jači od svake mogućnosti da zastanemo.

Povezano: Ovogodišnja riječ godine vraća nas dadaizmu

Najzanimljivije je što je jednostavno skrolanje dalje kada nam se nešto ne sviđa, ona najzdravija i najnužnija mogućnost koju smo nekad davno svi imali snage i volje prakticirati u ime vlastite dobrobiti, danas potpuno nestala. A čak i ako uspijemo primijeniti tu drevnu vještinu naših predaka, danas je nevjerojatno teško istrgnuti se iz kandži interneta. Algoritam će nas vratiti, pogurati natrag, iziritirati nas još malo, jer to je posao rage baita: postavljati male zamke i bombe koje će tek kasnije dovesti do masovne eksplozije.

Kao netko tko je možda dvaput u životu u naletu bijesa ipak ostavio komentar (i to oba puta ove godine), mogu reći da moj plah temperament ipak poznaje neke granice kontrole i da nije sve tako crno. Naravno, svaki put je bilo isto, feminističke teme ili pitanja o umjetnosti stvari su na koje najbrže reagiram. Što se toga tiče još imam što učiti, a kako godine prolaze, izgleda da će jedina opcija da ne upadnem u zamke rage baita biti uvođenje elektrošokova na tipku za komentare koji bi me vrlo radikalno spriječili da potonem još dublje. Moj algoritam to je prepoznao bolje nego ja sama.

Prepoznao je što me najlakše izbaci iz takta i od toga napravio savršenu hranu za moje kratko strpljenje. Mada to zaista nije teško.

Ova godina koja nas je sve dovela do ruba, barem nas je naučila da prepoznamo rage bait, sad kad za njega postoji jasna definicija, i da na njega ne nasjedamo. A budući da će vam se sigurno dogoditi da pokleknete, ne očajavajte i znajte da ni najjači (ne mislim ovdje na sebe, ja sam ona koja ne može dočekati ni da se čaj ohladi, sjećate se?) nisu odoljeli iskušenjima ove rage bait godine. Jedino što vam mogu ponuditi jest jedna čudna i pomalo sumorna utjeha, a to je da smo svi na ovaj ili onaj način ove godine rage baitovani jednako i da se ja konačno osjećam kao dio jedne velike bijesne zajednice koja 2026. može postati bilo što.